Kad sam pročitao vijest da je na prekjučerašnjoj sjednici Odbora za medije, glede budućeg imenovanja Mirjane Rakić za predsjednicu Vijeća za elektroničke medije (VEM), kao najupečatljivija navedena činjenica da je ova jednom navodno kazala kako je "Franjo Tuđman bio ratni zločinac", s neskrivenim uzbuđenjem kazao sam samome sebi: Super! Foto: ŽMH

Konačno su kao kriterij za članstvo u Vijeću za elektroničke medije stavili nužno mišljenje kandidata da je Franjo Tuđman zločinac! Svakako hvalevrijedna inicijativa, pomislio sam. Možda je ovo presedanski slučaj kojeg će slijediti i druga tijela vlasti!

Slijedom ove vesele vijesti krenuo sam potom snivati budućnost u kojoj će prilikom raspisivanja natječaja za nova radna mjesta u svim državnim institucijama, uz visokoškolsko obrazovanje i pripadajuće kompetencije, jedan od glavnih uvjeta biti "stav da je Franjo Tuđman ratni zločinac". Ukoliko stvari krenu zamaštanim tokom, rasla mi je euforija, možda se taj fakat za šest-sedam godina verificira i u povijesnim čitankama za pete razrede osnovne škole!

No, entuzijazam ovog autora ubrzo je splasnuo kad je shvatio da je stav o tome kako je Franjo Tuđman ratni zločinac zapravo diskvalifikacijski za poziciju predsjednika Vijeća za elektroničke medije, barem kada bi se pitalo individuu koja je tu prispodobu prevalila preko usta, te medij unutar kojeg je ovaj autor pročitao tekst.

 

"Kad je umro prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, Mirjana Rakić je izjavila da je Tuđman za nju bio ratni zločinac i da svatko tko se s tim ne slaže može napustiti (HTV-ov) kolegij", kazala je Sunčana Glavak, HDZ-ova predstavnica u Odboru za medije, a prenio Večernji.hr. Kao što vidimo, tezu da je Tuđman ratni zločinac u ovom se kontekstu ne gleda kao vrlinu već više kao psovku, nešto zbog čega se zaslužuje lomača, a ne mjesto predsjednice VEM-a. Svakako nešto nedostojno Spomenice Domovinskog rata, koju je za svoj dugogodišnji novinarski rat Tuđmanovim blagoslovom svojevremeno dobila Sunčana Glavak. "Ne ulazeći u kompetencije, koji je bio kriterij za odabir s obzirom na to da je mjesto na čelu VEM-a vrlo zahtjevno?", nastavila je s upitom HDZ-ova zastupnica, koja, dakle, doista nije ulazila u profesionalne kompetencije kandidata za rad u ovom Vijeću, već je umjesto toga kao kriterij za članstvo u VEM-u navela  nečiji stav o Franji Tuđmanu.

I nije otišla daleko od istine. Naime, da je donedavni kriterij za rad u Vijeću za elektroničke medije ili nekom sličnom tijelu bio profesionalni stav o Franji Tuđmanu ili nekom njegovom nasljedniku, u tome nema nikakve dvojbe. Samo, za nevolju Mirjane Rakić, njezin navodni stav je bio potpuno pogrešan od onog koji se tražio na natječajima.

Za one koji ne znaju, Agencija za elektroničke medije, koju kontrolira spomenuto Vijeće, jedna je od, teoretski gledajući, bitnih institucija u Hrvatskoj po pitanju regulacije medija. Zadaće ove institucije su brojne, od praćenja medijskih sadržaja do njihove posljedične regulacije.

 

Vijeće, u najkraćem, kontrolira provedbu Zakona o elektroničkim medijima, koji između ostalog zabranjuje širenje mržnje u elektroničkim medijima, pa tako i na portalima, takozvanim elektroničkim publikacijama. Vijeće bi, stoga, teoretski gledajući, trebalo upozoriti nakladnika portala Večernji.hr kad se na njegovim stranicama širi govor mržnje posredstvom tekstova Slobodana Novaka, ili kad ispod teksta s predmetnom izjavom Sunčane Glavak forumaši pišu kako je Mirjana Rakić "toliko ružna i odrvratna", "skojevka" i "komunistička penzionerka", odnosno kako je "najveca tragedija da tzv htv vodi cetnicka i prosrbska ekipa stankovic,rakic,sprajc,radman,mrdjen".... ali tu se Vijeće nakon pet godina vijećanja još nije dogovorilo samo sa sobom da li bi trebalo raditi ovaj odgovorni zadatak ili ne.

Nadalje, jedna od bitnih zadaća Vijeća za elektroničke medije je dodjela koncesija na radijske frekvencije i amenovanje novih televijzijskih kanala. U praksi je to do prije koju godinu značilo politički dirigiranu dodjelu koncesija politički podobnim poduzetnicima, odnosno njihovim političkim pokroviteljima na vlasti, kao što se to radilo uoči parlamentarnih izbora 2007. godine, kad su iz crnih fondova kupovani i sponzorirani mediji diljem Republike Hrvatske kako bi HDZ imao ljepši medijski prijem među biračima, odnosno efikasnije odnose s javnošću. Ova će godina ostati nezapamćene i po podatku da je Sunčana Glavak imenovana za saborsku zastupnicu HDZ-a, a potom i zamjenicu glasnogovornika Vlade te glasnogovornicu HDZ-a. Sve se to odvijalo nakon izbornog trijumfa ove stranke, možebitno uzrokovanog i kupovanjem lokalnih medija te poliranjem javnog imagea uz pomoć medija kojima su, zahvaljujući političkim naputcima, navodno dodijeljene koncesije u Vijeću za elektroničke medije.

Uz to, Vijeće svake godine dodjeljuje oko 30 milijuna kuna većem dijelu komercijalnih lokalnih radija i televizija za subvencioniranje takozvanih sadržaja od javnog interesa. U praksi je to značilo gotovo potpuni izostanak kontrole namjenskog trošenja narečene sumice od strane Agencije za elektroničke medije, što će reći posljedično omasovljeno i višegodišnje lažiranje subvencioniranih emisija i odlazak ovih novaca u sasvim drugom smjeru od onoga kojeg su planirali regulatori. To se pokazalo istinitim kad je početkom 2013. godine novinarka Ivana Lekšić izašla sa tvrdnjom o masovnom lažiranju emisija na više radija na kojima je radila. Od toga je prošla godina dana, a njezin slučaj i dalje je predmetom obrade poslovično agilnog ureda pod rukovodstvom Mladena Bajića.

Vijeće za elektroničke medije osnovano je 2003. godine s ciljem da se, namjesto tijela koje mu je prethodilo, regulacijom medija bave prekaljeni profesionalci te ugledni građani koji su se u dotadašnjem životu iskazali i kao borci za ljudska prava i demokratske slobode, što se dakako, retroaktivno gledajući, nije dogodilo, s obzirom na većinu odabranih individua, uz časne i rijetke iznimke. No, prije ovog tijela, o dodjeli koncesija, regulaciji medijskog sadržaja i ostalim navedenim zadaćama koji se tiču televizije i radija odlučivalo je Vijeće za telekomunikacije, političko tijelo sastavljeno od Tuđmanovih oficijelnih medijskih batinaša, poput Ivića Pašalića i sličnih. Upravo je iz ovog tijela pokrenuta politički motivirana inicijativa da se jednom neposlušnom radiju oduzme koncesija i preda u ruke znatno podobnijem nakladniku. Radilo se o Radiju 101, a pokušaj režimskih cenzora da na jednoj od sjednica Vijeća ušutkaju njihov glas ostat će upamćen kao događaj koji je pokrenuo jedan od najupečatljivijih prosvjeda tijekom devedesetih godina.

Ukoliko, dakle, Tuđman nije zločinac u kontekstu etničkog čišćenja ili podjele Bosne - a naredna bi pravomoćna presuda bosanskohercegovačkoj šestorici Hrvata mogla zacementirati njegovu odgovornost  za ovo potonje -  bi li gospođi Glavak bilo neumjesno kad bi ovaj autor kazao kako je blaženopočivši predsjednik onda trebao na sud poradi zločinačke medijske strategije kojom je rukovodio, a koja se odnosila na sustavno prisluškivanje i isljeđivanje novinara, spaljivanje neposlušnih glasila na javnim mjestima, totalnu devastaciju javnih medija uz pomoć dirigiranih tajkuna i kroz rad preteče Vijeća za elektroničke medije te ostale činidbe od kojih se medijska scena do danas nije oporavila?

 

A kad bismo tome pridodali činjenicu da su se iz te devastacije izrodile posebno odvratne novinske korporacije koje su tržišnu dominaciju učvrstile upravo zahvaljujući Sanaderovom političkom pokroviteljstvu - za vrijeme, kad je, podsjetimo, Sunčana Glavak bila HDZ-ova glasnogovornica - bi li se fiktivnoj optužnici za udruženu zločinačku medijsku strategiju, uz Tuđmana, mogao nadodati i nekadašnji cjelokupni vrh HDZ-a?

 

Što, uopće, o Franji Tuđmanu i imenovanju Mirjane Rakić misle djelatnici Agencije za elektroničke medije koji u radnim prostorijama do dana današnjeg drže plakat Ante - heroja, a ne zločinca - Gotovine u prirodnoj veličini njegove glave?!

To možemo samo precizno nagađati, dok, suprotno takvim točnim pretpostavkama, s punom sigurnošću možemo ustvrditi kako se najveći politički uspon Sunčane Glavak dešavao upravo u vrijeme kad je HDZ imao piar strategiju koja će postati poznata kao "detuđmanizacija", što će reći da je HDZ za vrijeme glasnogovornice Glavak bio puno zaslužniji od Mirjane Rakić ili Haaškog suda za osuđivanje Tuđmana na historijski zaborav, ako ne i, simbolički gledajući, ratni zločin... Sunčana Glavak tada je, dakle, radila u odnosima s javnošću, djelatnosti koja je prije stotinjak godina osmišljena s ciljem što efikasnijeg manipuliranja pukom, zbog čega se ne bismo začudili da je upravo taj HDZ-ov odjel imao najveću ulogu u ispunjavanju Sanaderovog nauma da se distancira od prošlosti stranke, odnosno da se od Tuđmana ne radi ni heroj ni zločinac, već jedno veliko ništa.

Stvar je, dakle, u tome da zastupnica HDZ-a danas proziva druge pojedince zbog spominjanja čovjeka u negativnom kontekstu kojeg prije šest-sedam godina sama nije smjela spominjati u nikakvom kontekstu. Barem ne kao što to smije ovih dana, kad je u HDZ-u nanovo oživjela ideologija mrtvaca. To samo znači da bi za šest-sedam godina mogla dovoditi u pitanje kandidaturu nekog drugog člana Vijeća za elektroničke medije samo zato jer je ovaj 2014. tvrdio da je Sanader kriminalac.

Izvor: h-alter