Pariško obilježavanje stote obljetnice I svjetskog rata iznjedrilo je i jaku potporu novoj međunarodnoj Deklaraciji o informiranju i demokraciji, koju je inicirala i osmislila snažna nevladina organizacija Reporteri bez granica, a predstavio je Aidan White, negdašnji rukovodilac Međunarodne federacije novinara. Dvanaest zemalja lansiralo je tako na Pariškom mirovnom forumu 11. studenoga politički proces kojim se daju demokratska jamstva za razvoj vijesti, informacija i slobode mišljenja koje se temelje na deklaraciji koju je neovisno povjerenstvo kreiralo na inicijativu Reportera bez granica.
To je najznačajnija inicijativa koja brani slobodu, nezavisnost, pluralizam i vjerodostojnost vijesti i informacija nakon usvajanja Opće deklaracije ljudskih prava 1948. godine. To je, ujedno, i odgovor odgovornih ljudi iz medijskog okruženja na postojeću duboku svjetsku krizu u kojoj prevladavaju lažne vijesti, alternativne činjenice, post-istina i slične izmišljotine kojima se manipulira i dezinformira javnost.
Cristophe Deloire, glavni tajnik Reportera bez granica, na predstavljanju Deklaracije rekao je: "Reporteri bez granica inicirali su Povjerenstvo o informiranju i demokraciji u vrijeme kada je demokracija zapala u duboku krizu, koja je ujedno sustavna kriza javnog života, protkana glasinama, sustavnim dezinformacijama, umanjivanjem kvalitetnog novinarstva i često ekstremnog nasilja prema novinarima. Ali, naša je dužnost istražiti strukturalne uzroke koji su u pozadini tih fenomena i poduzeti odgovarajuće mjere. Jer, otvorena demokracija nosi teret tih previranja dok ih despotski režimi iskorištavaju."
Francuski predsjednik Emmanuel Macron primio je u službeni posjet Povjerenstvo za informiranje i demokraciju i tom prigodom izjavio:
"Podržavam vašu inicijativu i sklon sam prihvatiti mjere koje su predstavljane u Deklaraciji. Sklon sam da se što više zemalja pridruži ovoj inicijativi. Sklon sam osnivanju skupine međunarodnih stručnjaka koji će raditi na ovim načelima, jer nema sreće bez slobode i nema slobode bez hrabrosti. Odlučili ste izvršiti svoju dužnost i mišljenja sam da mi, čelnici država i vlada trebamo učiniti to isto. Francuska će u potpunosti poduprijeti deklaraciju.
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres je pak kazao: "Došlo je presudno doba kada su novi oblici komuniciranja i diseminacije informacija promijenili naš svijet. Pristup relevantnim i vjerodostojnim informacijama je zbog toga važniji negoli prije… Moramo reafirmirati važnost rigorozne javne rasprave koja informira, koja je pluralistička i koja je respektabilna."
Toliko o političkom protokolu koji se odvijao u Parizu, nezabilježen u našim medijima i koji je ostao nepoznat hrvatskoj javnosti. A što je, ustvari, Deklaracija o informiranju i demokraciji?
Globalno komuniciranje je javno dobro čovječanstva
Dokument je nastao u okrilju Reportera bez granica, u radu je sudjelovalo 12 zemalja, a 25 uglednih svjetskih intelektualaca, predvođena nekolicinom nobelovaca, radilo je na tekstu. Jedan od autora, Aidan White, rekao je kako je Deklaracija lansirana kako bi se ojačalo novinarstvo i očistilo javno informacijsko okruženje.
Tekst nije dugačak. Na svega dvanaest stranica predstavljena su načela koja imaju za cilj da se promijeni medijsko okruženje te poboljša novinarstvo. Preambula kaže da je komuniciranje i informiranje prostor koji pripada javnom dobru čovječanstva i stoga treba biti zaštićeno.
Svjetski komunikacijski i informacijski prostor mora omogućiti slobodu izražavanja i mišljenja, slobodu dostojanstvu, toleranciji i idealima razumijevanja.
Znanje je nužno ljudskim bićima da razviju svoje kapacitete, a pristup znanju, posebno znanju o stvarnosti, jest temeljno pravo. Politička kontrola medija, podčinjavanje vijesti i informacija privatnim interesima, rastući utjecaj korporativnih aktera koji su izmakli demokratskoj kontroli, online masovna dezinformacija, nasilje protiv novinara i urednika, i podcjenjivanje kvalitetnog novinarstva, ugrožavaju primjenu prava na znanje.
Svaki pokušaj ograničavanja tog prava, bez obzira je li to silom, tehnologijom ili legalnim sredstvima ujedno je ugrožavanje prava na slobodu mišljenja. Deklaracija sadrži i pet načela. To su pravo na informaciju, sloboda izražavanja, privatnost, odgovornost i transparentnost moći.
Pravo na informaciju zajamčeno je slobodnom razmjenom ideja i informacija temeljenih na faktografskoj istini. Vjerodostojna informacija naglašava razmjenu slobode mišljenja, poštovanje ostalih ljudskih prava i svih demokratskih praksi, uključujući oslobađanje, izbore, donošenje odluka i vjerodostojnost.
Pravo na informaciju sadrži slobodu da se traži, prihvati i pristupi valjanim informacijama. A informacija je valjana samo ako je slobodno prikupljena, procesuirana, i širena u skladu s načelima prihvaćanja istine, pluralizma različitih stavova o racionalnih metoda utvrđivanja i verificiranja činjenica.
Sloboda izražavanja je temeljno pravo pojedinaca da se izraze, što uključuje i pravo da kritiziraju. Intelektualno vlasništvo koje je primjenljivo samo u stvaralaštvu i izumima ne smije stvarati zatvorene sustave u informacijskom i komunikacijskom okruženju. Privatnost je potrebna kako bi pojedinci mogli zaštititi svoje pravo na privatnu informaciju ili komunikaciju. Privatnost se može narušiti samo u slučaju da se mora utvrditi odgovornost pojedinaca u zločinu. Odgovornost svih sudionika u javnoj raspravi jest ključno načelo. Svi sudionici su odgovorni na svoje izražavanje, uključujući sadržaje koje šire ili pomažu u njihovoj diseminaciji.
Transparentnost moći je prisutna u javnoj ili privatnoj sferi i ona može svojom snagom neproporcionalno nadvisiti prava ljudi ili ideja. Transparentnost se mora osigurati na iskren i sustavni način.
Deklaracija utvrđuje i entitete koji kreiraju sredstva, te izgradnju mogućnosti i normi za informacije i komunikacije. Zadaća entiteta su sljedeće obaveze: odgovornost, politička, ideološka i religiozna neutralnost, pluralizam, pouzdana informacija, transparentnog nadzora i integracija kreiranja. Pod entitetima podrazumijevaju se sve organizacije i pojedinci koji upravljaju medijskim okruženjem. Odgovornost mora biti sastavni dio oblikovanja raznih vrsta komuniciranja. Struktura informacija i njeno oblikovanje mora bit usklađeno s općim načelima njihova utjecaja.
Politička, ideološka i religiozna neutralnost mora biti sastavni dio standarda slobode izražavanja i mišljenja. Potrebno je poštovati političku, ideološku i religioznu neutralnost kada strukturiramo informaciju i kreiramo komunikacijski prostor. Sustav koji distribuira informacije mora biti neutralan u odnosu na interese onih koji ih kontroliraju, s izuzetkom oglašavanja, koje pak mora biti jasno označeno.
Pluralizam će se omogućiti tako da se promoviraju sve različite ideje i informacije. Metode kojima se informacije sortiraju, prezentiraju, indeksiraju i daje im se prvenstvo moraju omogućiti alternativna rješenja, te omogućiti pluralizam indeksacije i korisnikovu slobodu izbora.
Pouzdana informacija će se omogućiti primjenom mehanizama koji je promiču. Ti mehanizmi počivaju na kriterijima razvidnosti, uredničke nezavisnosti, provjere podataka i trebaju biti usklađeni s etičkim načelima.
Transparentni nadzor mora onemogućiti da oni, koji imaju utjecaj, manipuliraju podacima. Treba omogućiti nadzor nad platformama, kao što su algoritmi, posredovanje i sponzoriranje sadržaja, prikupljanje osobnih podataka i sklapanje ugovora s vladama. Integracija kreiranja različitih sadržaja mora se provesti što hitnije, a tada sve radnje moraju biti dostupne nadzoru.
Poglavlje Mediji i novinarstvo je posebno zanimljivo u današnjem razumijevanju korištenja društvenih mreža, građanskog novinarstva, robotskog novinarstva i sličnih pojava. Društvena funkcija novinarstva je da je to "treća strana kojoj vjerujemo", kako za društvo, tako i za pojedince. Ona omogućuje uspostavu metode “provjere i ravnoteže“ i omogućuje ljudima da u potpunosti participiraju u društvu. Uloga novinarstva nije samo da opisuje događaje već da ih objašnjava, ukazuje na promjene, opširno i uključivo, tako da javnost razlikuje bitno od nebitnog. Mora odražavati pozitivne i negativne aspekte ljudske djelatnosti i ukazati na konstruktivna rješenja važnim izazovima
Deontologija novinarstva je vrlo važna. Novinari ispunjavaju svoju društvenu ulogu kada su njihova prava zaštićena, kada mogu slobodno raditi i kada se poštuju njihove profesionalne dužnosti koje su definirane etičkim dokumentima novinarske profesije. Novinarstvo mogu prakticirati brojni sudionici, bez obzira na njihov status, i jesu li profesionalci ili ne.
Novinari se moraju obavezati da rukuju informacijama na način da služe javnom interesu i osnovnim načelima javnosti. Ne smiju tretirati informaciju kao robu. Podatke moraju prikazati pošteno, bez obzira na njihove osobne interese, predrasude i moraju odbaciti sve oblike sukoba interesa.
Sloboda i sigurnost novinara je osnovni preduvjet ostvarivanja njihove društvene funkcije. Novinari moraju biti zaštićeni od svih oblika nasilja, pritisaka i diskriminacije, protiv svih nasilnih legalnih procedura i protiv bilo kojeg pokušaja koji bi narušio njihovu mogućnost da ispune svoju društvenu funkciju.
Uređivačka nezavisnost omogućuje odbacivanje svakog oblika moći i utjecaja na sadržaj medija, bilo da je došao od političkih, gospodarskih, crkvenih ili drugih centara moći. Državni ili privatni sektor ne može utjecati na sadržaj i miješati se u profesionalne prosudbe novinara.
Održivost novinarstva mora omogućiti društvo i to osiguranjem financijske održivosti.
I, na kraju, zaključno poglavlje govori o međunarodnim okvirima za informiranje i demokraciju.
Demokratska odgovornost za razvoj informiranja u isprepletenom međunarodnom okruženju, gdje informacije prelaze granice, zahtijeva kontinuirano prisustvo stručnjaka koji će adekvatno i uravnoteženo mjeriti globalnu medijsku produkciju. Stvaranje ekspertne skupine uključuje njihovu neovisnost kako od tvrtki tako i od vlada. Treba im omogućiti istraživanje prakse i primjene osnovnih medijskih metoda, njihove građe, normi i komuniciranja, i to na svakodnevnoj osnovi. Oni bi trebali redovito izvještavati o svom radu.
To je, ukratko, osnovni sadržaj Deklaracije. Vidljiv je pokušaj da se reafirmiraju klasične vrednote novinarstva, uloga masovnih medija u društvu te da se u javnost opet plasiraju točne, provjerene i odgovorne informacije.
Ovakve deklaracije uvijek ostavljaju pitanje o tome koliko su realne i je li stanje u društvu sazrelo za promjene, te hoće li ključni igrači prihvatiti predložene mjere. Stanje novinarstva i potrebe za promjenama su evidentne i nema dvojbi o tome da se informativni sustav mora mijenjati. No, jesu li ključni igrači spremni? Jesu li medijski moguli voljni odustati od ostvarivanja profita pod svaku cijenu? I, hoće li društvene mreže prihvatiti svoju odgovornost za širenje lažnih vijesti i dezinformacija?
Budućnost će uskoro pokazati je li inicijativa država dovoljna za promjene ili će to biti samo jedan od dokumenata, poput Istanbulske konvencije ili Marakeškog kompakta koji izazivaju trvenja već samom svojom pojavom.
Uobičajena hrvatska neinformiranost
Deklaracija je nekidan krenula u život ispraćena velikim riječima svjetske zajednice. Mi smo, po običaju, taj događaj imali ispod naših radara. Iako je u Parizu bio veliki broj hrvatskih novinara, saznali smo uglavnom tko je kraj koga stajao, koliko je trajalo rukovanje Trumpa i Putina, čuli Predsjednicu kako iz Pariza objašnjava svoj (ne)odlazak u Marakeš, ali ništa o Deklaraciji o informiranju i demokraciji.
Prema informacijama koje su došle iz krugova Reportera bez granica te Ethical Journalism Network, među tvorcima deklaracije nije bilo nikoga iz Hrvatske. Dežurne rodoljube može utješiti da nije bilo nikoga ni iz susjedstva, pa barem nismo gori od njih. Hoće li posrnulo novinarsko društvo (u trenutku pisanja ovog teksta HND se nije oglasio), niti neke druge organizacije nešto poduzeti, ostavljamo vremenu.
Možda bi vladine strukture koje stvaraju novu medijsku sliku Hrvatske mogle nešto koristiti? To ostavljamo njima. Možda ipak shvate da je vrijeme za stvaranje kvalitetnijeg medijskog okruženja i reafirmacije novinarstva već prošlo, te da se kriza mora rješavati odmah, a ne odlagati rješenja. To je uloga države. Zemlje inicijatori Deklaracije su to shvatile. Hoće li i naša vlast to shvatiti?
A nama ostaje gorak ukus kako je hrvatsko novinarstvo zaostalo, čak i na razini saznanja o tome što se u profesiji događa.
