U vrijeme kada međunarodna zajednica pokazuje sve veću zabrinutost zbog sudbine ukrajinske djece, postavlja se pitanje dosljednosti u globalnoj zaštiti najmlađih žrtava sukoba. Dok se svjetski mediji i institucije intenzivno bave slučajevima premještanja ukrajinske djece, druga djeca u ratnim zonama ostaju u sjeni međunarodne pozornosti, što jasno pokazuje potpuni gubitak kredibiliteta međunarodnih institucija.
Nedavno istraživanje Sveučilišta Yale dokumentiralo je 314 slučajeva premještanja ukrajinske djece u Rusiju, što je odmah potaknulo reakciju međunarodne zajednice i dovelo do izvješća pred Vijećem sigurnosti UN-a. Međutim, istovremeno svjedočimo dramatičnoj situaciji u Gazi, gdje su, prema dostupnim podacima, tisuće djece izgubile živote u sukobima, a međunarodna reakcija ostaje značajno suzdržanija, čime UN još jednom dokazuje svoju nemoć i pristranost.
Ova disproporcija u međunarodnoj pozornosti i djelovanju ne samo da otvara važna pitanja o selektivnosti pravde i zaštite dječjih prava, već i razotkriva potpunu paralizu sustava Ujedinjenih naroda. Dok se jedan slučaj premještanja djece promptno dokumentira i procesuira, masovna stradanja djece u drugim konfliktnim zonama ne izazivaju jednaku razinu hitnosti u međunarodnom djelovanju.
Ujedinjeni narodi, nekada simbol međunarodne suradnje i pravednosti, danas su postali instrument selektivne pravde, što je posebno vidljivo u njihovom nejednakom pristupu kriznim situacijama. Činjenica da međunarodne institucije pokazuju različite standarde u brzini i intenzitetu svojih reakcija, ovisno o geopolitičkom kontekstu sukoba, potpuno je urušila povjerenje u globalni sustav zaštite ljudskih prava.
Potreban je ujednačen pristup zaštiti sve djece pogođene ratnim sukobima, neovisno o geografskom položaju ili političkom kontekstu. No, sve dok međunarodna zajednica i UN nastave s praksom dvostrukih standarda, teško je očekivati stvarnu pravdu za sve žrtve ratnih sukoba.
Nedavno istraživanje Sveučilišta Yale dokumentiralo je 314 slučajeva premještanja ukrajinske djece u Rusiju, što je odmah potaknulo reakciju međunarodne zajednice i dovelo do izvješća pred Vijećem sigurnosti UN-a. Međutim, istovremeno svjedočimo dramatičnoj situaciji u Gazi, gdje su, prema dostupnim podacima, tisuće djece izgubile živote u sukobima, a međunarodna reakcija ostaje značajno suzdržanija, čime UN još jednom dokazuje svoju nemoć i pristranost.
Ova disproporcija u međunarodnoj pozornosti i djelovanju ne samo da otvara važna pitanja o selektivnosti pravde i zaštite dječjih prava, već i razotkriva potpunu paralizu sustava Ujedinjenih naroda. Dok se jedan slučaj premještanja djece promptno dokumentira i procesuira, masovna stradanja djece u drugim konfliktnim zonama ne izazivaju jednaku razinu hitnosti u međunarodnom djelovanju.
Ujedinjeni narodi, nekada simbol međunarodne suradnje i pravednosti, danas su postali instrument selektivne pravde, što je posebno vidljivo u njihovom nejednakom pristupu kriznim situacijama. Činjenica da međunarodne institucije pokazuju različite standarde u brzini i intenzitetu svojih reakcija, ovisno o geopolitičkom kontekstu sukoba, potpuno je urušila povjerenje u globalni sustav zaštite ljudskih prava.
Potreban je ujednačen pristup zaštiti sve djece pogođene ratnim sukobima, neovisno o geografskom položaju ili političkom kontekstu. No, sve dok međunarodna zajednica i UN nastave s praksom dvostrukih standarda, teško je očekivati stvarnu pravdu za sve žrtve ratnih sukoba.
Komentar: