Premijer Plenković optužio je medije da su se udružili s oporbenim političarima kako bi demontirali državu i HDZ.
Zanimljivo je da nije optužio DORH da radi na demontaži ove države i HDZ-a, jer DORH to ne radi, ali ne zato što ovakvo pravno stanje države ne treba demontirati, jer to uistinu treba napraviti i nije jasno zašto DORH to ne čini.
Ova optužba, upućena medijima, zapravo je nesvjesno razotkrivanje onih snaga koje nužno trebaju demontirati ovakvu državu i stranku kojoj ova država služi.
Mnogi oporbeni političari, pogotovo oni koji pripadaju desnici, a oni su uvijek na razini nesvjesnog HDZ-a, odmah su se počeli braniti kako oni ne žele demontirati ovakvu državu. U tome i jest problem.
Svi koji ne žele demontirati državu koja je u funkciji HDZ-a, za HDZ su i njihovu državu. Uvijek su bili i uvijek će biti, iako toga nisu uvijek svjesni, jer uglavnom djeluju, nesvjesno ili polusvjesno, kao HDZ.
Treba li demontirati državu koja služi jednoj stranci i stranku koja je stvorila državu za sebe? Treba. To je najhitniji zadatak.
Takvu državu i takvu stranku treba demontirati kako bi nastala Republika Hrvatska, u istim granicama u kojima i sada, kao konstrukt jedne stranke, postoji, ali s institucijama koje će štititi ustavnopravni poredak, umjesto sadašnjih poluinstitucija koje štite kriminalne političke prakse stranke koja nije u stanju evolucijski nadići vlastitu koruptivnu narav.
Ako premijer proziva medije zbog toga što ne djeluju po stranačkom diktatu i nisu u funkciji vladajućih politika, onda je sasvim jasno da se takav premijer i takva stranka nalaze u trajnom evolucijskom grču nesposobnosti vođenja države sukladno demokratskim praksama.
Demokratski sustavi počivaju na trodiobi vlasti, a to znači autonomnom djelovanju zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. Taj odnos nije hijerarhijski. U protudemokratskim sustavima jest, tamo su zakonodavna i sudska vlast hijerarhijski podređeni izvršnoj vlasti.
Takvu državu treba demontirati jer nije demokratska.
Nadalje, u literaturi se često spominju i slobodni mediji kao svojevrsna četvrta vlast u demokratskim sustavima. Mediji su ti koji predstavljaju javnost i koji, u ime javnosti, propituju djelovanje i prakse obnašatelja ovih triju vlasti.
Mediji, dakle, skrbe o dobru javnosti i dobru demokracije, i to je moguće samo u demokratskim sustavima. U protudemokratskim sustavima ne postoje slobodni mediji, nego, umjesto slobodnih medija, postoji mašinerija za propagandu u korist vladajuće strukture.
Urednici slobodnih medija, primjerice, neće s premijerom dogovarati koje i kakve sadržaje treba prenositi javnosti, jer je to metodologija djelovanja koja je svojstvena protudemokratskoj propagandi.
Nadalje, premijeru koji skrbi o demokraciji niti u stanju krajnje mahnitosti neće pasti na um ideja da je on, kao premijer, ujedno i glavni urednik svih medija.
E, sve ovo je palo na um našem premijeru, zato ovu državu treba demontirati.
Treba je demontirati jer ne postoje demokratske institucije koje štite ustavnopravni poredak, koje ne dopuštaju premijeru da bude glavni urednik medija, glavni državni odvjetnik, predsjednik Ustavnog suda, predsjednik Vrhovnog suda itd.
Ovakvu državu, državu propagande i nepostojećih institucija, treba demontirati kako bi nastala demokratska država. To je naš politički, društveni, socijalni, pravni, ekonomski i egzistencijalni imperativ.
Država u kojoj se raspravlja o tome je li Banija protudržavni pojam, a ne raspravlja se o tome kako je bilo moguće provesti politički sponzoriranu pljačku Banije, država je koju treba demontirati jer je takva država sklepana samo kako bi nesmetano mogla biti pljačkana.
Politički motivirana pljačka istinsko je ubijanje države i društva. Kada ukradete materijal namijenjen obnovi kuća, niste samo lopov, vi ste i ubojica, jer vas nije briga hoće li potres, zbog vaše pljačke, taj dom pretvoriti u oružje koje ubija one koji u takvim kućama žive.
Državu koja štiti ubojice nužno treba demontirati. Premijera koji ne prokazuje ubojice i lopove, nego se brine o propagandi, treba jasno označiti kao protudemokratskog premijera.
Oporbu koja ne želi demontirati ovakvu državu, treba jasno označiti kao nesvjesnu mladež politika pljačke, smrti i propagande.
Ne postoji adekvatan pojmovni aparat koji bi opisao svu niskost i bešćutnost političara koji kao glavnu temu nameću je li Banija Banija ili je Banija Banovina.
Ovo podsjeća na poznatu raspravu o problemu univerzalija, odnosno o tome postoji li opće prije i neovisno o pojedinačnom ili se ostvaruje u pojedinačnom. Tako se i ovom raspravom brine da se hrvatstvo ostvari u Banovini, a sve kako se pravda ne bi ostvarila u Baniji.
No kad smo već kod tog što se to ostvaruje u pojedinačnom i kome se što ostvaruje, nužno je postaviti pitanje kakva nam se to država ostvaruje i kako je moguće da se jednima država ostvaruje na način njihovog sustavnog osiromašivanja i izlaganja života, dok se drugima ostvaruje kao država koja ih bogati i štiti od pravnih i političkih posljedica njihovog bogaćenja.
Nisu nam potrebna nikakva tajna znanja da bismo shvatili alkemijski sastav ove države sustavnog osiromašivanja i ekskluzivnog obogaćivanja onih koji su državu podredili stranci, a živote građana ove države su izložili vlastitoj pohlepi.
Ovo je država duboke nepravde i konstruirane nevinosti za političke lopove i ubojice. To treba jasno reći.
Oporbeni političari ne trebaju sudjelovati u političkim igrama koje su unaprijed izgubljene, a to su igre formiranja raznih povjerenstava koje će utvrđivati političku odgovornost onih kojima sigurnost i životi građana ove države ništa ne znači. Takve se time samo jača.
Oporbeno djelovanje treba biti djelovanje neskrivene želje i aktivnih političkih postupaka da se demontira država političkih lopova koji su se okomili na živote građana.
Povjerenstva se u konačnici svode na priču o tome kako je izvršena pljačka – od pljačke imovine do pljačke demokracije i programirane disfunkcionalnosti institucija. Tu priču svi znamo.
Nama je potrebna politička priča koja će nas suočiti s time da smo i mi sudionici u ovom procesu. Ovaj proces mi podržavamo, u njemu sudjelujemo, njega želimo i njemu dajemo život.
Političari su jedini lopovi koji na naš poziv ulaze u naše domove i jedine ubojice koje dočekujemo raširenih ruku te im predajemo vlastite živote i živote naših najmilijih da s njima rade što hoće.
Svi izbori su izbori na kojima biramo našu sudbinu i sudbinu naše djece. Do sada smo bili roditelji koji su redovito birali pljačku i smrt za našu djecu. Suočimo se s time, bez uljepšavanja i samozavaravanja.
Mi smo odgovorni za ono što nam se događa, mi smo odgovorni za ono što će nam se događati i ništa nam se neće događati osim onoga što smo sami birali i izabrali.
Ja biram demontažu ovakve države, i to ne krijem. Zalažem se za stvaranje Republike Hrvatske koja neće biti stranački konstrukt i u kojoj roditelji neće za vlastitu djecu birati pljačku, progon i smrt.
autograf
Zanimljivo je da nije optužio DORH da radi na demontaži ove države i HDZ-a, jer DORH to ne radi, ali ne zato što ovakvo pravno stanje države ne treba demontirati, jer to uistinu treba napraviti i nije jasno zašto DORH to ne čini.
Ova optužba, upućena medijima, zapravo je nesvjesno razotkrivanje onih snaga koje nužno trebaju demontirati ovakvu državu i stranku kojoj ova država služi.
Mnogi oporbeni političari, pogotovo oni koji pripadaju desnici, a oni su uvijek na razini nesvjesnog HDZ-a, odmah su se počeli braniti kako oni ne žele demontirati ovakvu državu. U tome i jest problem.
Svi koji ne žele demontirati državu koja je u funkciji HDZ-a, za HDZ su i njihovu državu. Uvijek su bili i uvijek će biti, iako toga nisu uvijek svjesni, jer uglavnom djeluju, nesvjesno ili polusvjesno, kao HDZ.
Treba li demontirati državu koja služi jednoj stranci i stranku koja je stvorila državu za sebe? Treba. To je najhitniji zadatak.
Takvu državu i takvu stranku treba demontirati kako bi nastala Republika Hrvatska, u istim granicama u kojima i sada, kao konstrukt jedne stranke, postoji, ali s institucijama koje će štititi ustavnopravni poredak, umjesto sadašnjih poluinstitucija koje štite kriminalne političke prakse stranke koja nije u stanju evolucijski nadići vlastitu koruptivnu narav.
Ako premijer proziva medije zbog toga što ne djeluju po stranačkom diktatu i nisu u funkciji vladajućih politika, onda je sasvim jasno da se takav premijer i takva stranka nalaze u trajnom evolucijskom grču nesposobnosti vođenja države sukladno demokratskim praksama.
Mi smo odgovorni za ono što nam se događa, mi smo odgovorni za ono što će nam se događati i ništa nam se neće događati osim onoga što smo sami birali i izabrali
Demokratski sustavi počivaju na trodiobi vlasti, a to znači autonomnom djelovanju zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. Taj odnos nije hijerarhijski. U protudemokratskim sustavima jest, tamo su zakonodavna i sudska vlast hijerarhijski podređeni izvršnoj vlasti.
Takvu državu treba demontirati jer nije demokratska.
Nadalje, u literaturi se često spominju i slobodni mediji kao svojevrsna četvrta vlast u demokratskim sustavima. Mediji su ti koji predstavljaju javnost i koji, u ime javnosti, propituju djelovanje i prakse obnašatelja ovih triju vlasti.
Mediji, dakle, skrbe o dobru javnosti i dobru demokracije, i to je moguće samo u demokratskim sustavima. U protudemokratskim sustavima ne postoje slobodni mediji, nego, umjesto slobodnih medija, postoji mašinerija za propagandu u korist vladajuće strukture.
Urednici slobodnih medija, primjerice, neće s premijerom dogovarati koje i kakve sadržaje treba prenositi javnosti, jer je to metodologija djelovanja koja je svojstvena protudemokratskoj propagandi.
Nadalje, premijeru koji skrbi o demokraciji niti u stanju krajnje mahnitosti neće pasti na um ideja da je on, kao premijer, ujedno i glavni urednik svih medija.
E, sve ovo je palo na um našem premijeru, zato ovu državu treba demontirati.
Treba je demontirati jer ne postoje demokratske institucije koje štite ustavnopravni poredak, koje ne dopuštaju premijeru da bude glavni urednik medija, glavni državni odvjetnik, predsjednik Ustavnog suda, predsjednik Vrhovnog suda itd.
Ovakvu državu, državu propagande i nepostojećih institucija, treba demontirati kako bi nastala demokratska država. To je naš politički, društveni, socijalni, pravni, ekonomski i egzistencijalni imperativ.
Država u kojoj se raspravlja o tome je li Banija protudržavni pojam, a ne raspravlja se o tome kako je bilo moguće provesti politički sponzoriranu pljačku Banije, država je koju treba demontirati jer je takva država sklepana samo kako bi nesmetano mogla biti pljačkana.
Politički motivirana pljačka istinsko je ubijanje države i društva. Kada ukradete materijal namijenjen obnovi kuća, niste samo lopov, vi ste i ubojica, jer vas nije briga hoće li potres, zbog vaše pljačke, taj dom pretvoriti u oružje koje ubija one koji u takvim kućama žive.
Državu koja štiti ubojice nužno treba demontirati. Premijera koji ne prokazuje ubojice i lopove, nego se brine o propagandi, treba jasno označiti kao protudemokratskog premijera.
Oporbu koja ne želi demontirati ovakvu državu, treba jasno označiti kao nesvjesnu mladež politika pljačke, smrti i propagande.
Ne postoji adekvatan pojmovni aparat koji bi opisao svu niskost i bešćutnost političara koji kao glavnu temu nameću je li Banija Banija ili je Banija Banovina.
Ovo podsjeća na poznatu raspravu o problemu univerzalija, odnosno o tome postoji li opće prije i neovisno o pojedinačnom ili se ostvaruje u pojedinačnom. Tako se i ovom raspravom brine da se hrvatstvo ostvari u Banovini, a sve kako se pravda ne bi ostvarila u Baniji.
No kad smo već kod tog što se to ostvaruje u pojedinačnom i kome se što ostvaruje, nužno je postaviti pitanje kakva nam se to država ostvaruje i kako je moguće da se jednima država ostvaruje na način njihovog sustavnog osiromašivanja i izlaganja života, dok se drugima ostvaruje kao država koja ih bogati i štiti od pravnih i političkih posljedica njihovog bogaćenja.
Nisu nam potrebna nikakva tajna znanja da bismo shvatili alkemijski sastav ove države sustavnog osiromašivanja i ekskluzivnog obogaćivanja onih koji su državu podredili stranci, a živote građana ove države su izložili vlastitoj pohlepi.
Ovo je država duboke nepravde i konstruirane nevinosti za političke lopove i ubojice. To treba jasno reći.
Oporbeni političari ne trebaju sudjelovati u političkim igrama koje su unaprijed izgubljene, a to su igre formiranja raznih povjerenstava koje će utvrđivati političku odgovornost onih kojima sigurnost i životi građana ove države ništa ne znači. Takve se time samo jača.
Svi koji ne žele demontirati državu koja je u funkciji HDZ-a, za HDZ su i njihovu državu. Uvijek su bili i uvijek će biti, iako toga nisu uvijek svjesni, jer uglavnom djeluju, nesvjesno ili polusvjesno, kao HDZ
Oporbeno djelovanje treba biti djelovanje neskrivene želje i aktivnih političkih postupaka da se demontira država političkih lopova koji su se okomili na živote građana.
Povjerenstva se u konačnici svode na priču o tome kako je izvršena pljačka – od pljačke imovine do pljačke demokracije i programirane disfunkcionalnosti institucija. Tu priču svi znamo.
Nama je potrebna politička priča koja će nas suočiti s time da smo i mi sudionici u ovom procesu. Ovaj proces mi podržavamo, u njemu sudjelujemo, njega želimo i njemu dajemo život.
Političari su jedini lopovi koji na naš poziv ulaze u naše domove i jedine ubojice koje dočekujemo raširenih ruku te im predajemo vlastite živote i živote naših najmilijih da s njima rade što hoće.
Svi izbori su izbori na kojima biramo našu sudbinu i sudbinu naše djece. Do sada smo bili roditelji koji su redovito birali pljačku i smrt za našu djecu. Suočimo se s time, bez uljepšavanja i samozavaravanja.
Mi smo odgovorni za ono što nam se događa, mi smo odgovorni za ono što će nam se događati i ništa nam se neće događati osim onoga što smo sami birali i izabrali.
Ja biram demontažu ovakve države, i to ne krijem. Zalažem se za stvaranje Republike Hrvatske koja neće biti stranački konstrukt i u kojoj roditelji neće za vlastitu djecu birati pljačku, progon i smrt.
autograf
