Nije mi baš drago uplitati se u posao prvom peru Slavonskog Broda SS Uzelcu, ali što mogu kada mi je majka priroda podarila ne baš mali nos koji uvijek nanjuši ono što treba, ili bolje rečeno ono što ne treba, što bi bilo dobro sakriti ili zbog čega bi se pametan čovjek mogao barem malo postidjeti. Stribor „brije“ po Brodskom od 1947. dok ga ranije faze razvoja toga tjednika ne zanimaju previše mada bolje upućeni tvrde da postoji fotografija iz 1895. godine na kojoj legendarni urednik „Posavske“ Kerdić u naručju drži tada trogodišnjeg Stribora u bijeloj bluzi i hlačicama na hozen tregere. Stribor u lijevoj ručici drži sliku Khuen-Hédervárya, dok desnom šara po banovoj glavi i mađarskoj zastavi. U pozadini se vidi i Ante Starčević. Tko ih je uslikao i gdje, ne zna se, ali vlasnik fotografije neka ju slobodno skenira i dostavi Lukiću i sigurno će biti objavljena na SBPeriskopu.
Preskačući samo jedno stoljeće dolazimo do 29.06.1990. i Brodskog lista koji pod egidom Branka Penića iz današnje perspektive djeluje kao sasvim solidan humoristički časopis za to doba te donosi mnoštvo zanimljivih stvari prije svega zahvaljujući etabliranim, isprofiliranim i duboko involviranim (u brodske teme, dileme, navike i običaje) članovima redakcije. Ana Adrović, Ostoja Šajić, Karolina Bognar, Ivo Ivančević, Duško Svilar, (u impresumu ne vidim Slavka Mirkovića?), Davor Smoljan, Nada Jelić, Milan Tomašević, Željko Mužević, Antun Poljarević, Nikola Jurić bili su garant da ćete dobiti sasvim solidno štivo za samo 6 dinara i to na 14 stranica, što bi rekao SS Uzelac koji je tada prema izračunima imao već negdje oko 98 godina.
Sama naslovnica spomenutog broja, pred posljednji masovni odlazak Brođana u smjeru jadranske obale označava velika uzbuđenja. Kada se „Broce“ počmu vraćati sa mora ništa više neće biti kao prije: „Juga“, i socijalizam u njoj trošiti će posljednje devizne rezerve i na kraju umrijeti zauvijek, Prljavo Kazalište pokoriti će Hrvatsku sa samo jednom ružom, a Zvezda će pokoriti ceo svet („Srbija do Tokiya“) sa Prosinečkim, Savičevićem i Binićem („Drgiša centriši“ – „Ne mogu Dejo blokišu me“), Markovićevih 7 : 1 pojaviti će se tek četvrt stoljeća kasnije kada Brazilci izgube od Njemaca, a proizvodnja, privreda, ekonomija i gospodarstvo ostati će samo u lijepim sjećanjima onih koje „balvan revolucionari“ već slijedećeg ljeta ne presretnu kod Obrovca i ne ponude osvježavajućim napitcima i učtivim: „Kume, ja bi da mi to koljemo?“
Prije točno 25 godina Brodski list donosi svašta, nešta i ništa, ovisno iz kojeg kuta gledamo: U MIB-u (Modna industrija Brod) dvoje da li u Europu ili u stečaj, upisna groznica u srednje škole intenzivna je kao i danas. Prva je sezona kada se ne polažu prijemni ispiti pa se testovi ne kradu, ali zato biljega nema niti za lijeka. Matičari (Matica Hrvatske, ogranak SB) najavljuju godišnju skupštinu ogranka, a gradnja autoceste Bratstvo-jedinstvo privremeno se prekida unatoč tomu što su dozvoljeni krediti međunarodne banke u visini 75 mil. dolara, ali „mi moramo imati toliku protudinarsku vrijednost da bi smo ih mogli koristiti“. Najvažnije je da je broj ogranaka HDZ-a u rapidnom porastu, a u Perkovcima se najavljuje otkrivanje poprsja Stjepanu Radiću, tribunu HSS-a. Na svečanost bi trebali doći Domjan, Šeks, Mesić i Degoricija, ako ne zajebu (i ovaj puta).
U bivšem Parizanu (Tvornica aparata i uređaja SP ĐĐ) već su suočeni s kapitalističkim načinom poslovanja (čitaj: manjkom posla, a viškom radnika) ali su energično protiv sistematizacije i odlaska na biro dijela radnika . „Ili svi ili nitko“ – kažu. Kao u Alan Fordu: svi za jednoga (dolar), a jedan (dolar) za sviju. Mada je prosječni dohodak daleko veći od 1$ i iznosi 3.750 dinara što je skoro 550 marki.
Najljepši citat je iz teksta Ive Ivančevića: “U Hrvatskoj je smjena vlasti prošla bez posebnih iznenađenja. Narod se izjasnio, jasno, protiv komunizma i njegovog satelita socijalizma, a kako u našim društvenim i ljudskim okvirima to biva, do izražaja su došli novostranački pripadnici s htijenjem da se i oni uključe u kreiranje novih društvenih odnosa i – vlast.“
Izvršno vijeće Skupštine donosi nova kadrovska rješenja i počinju usponi Piplovića, Rudeca, Artukovića, Mirka Tomca i dr. U isto vrijeme PBZ prihvaća program daljnjeg razvoja Đure Đakovića i obećava kredite, ali ne kao do sada pojedinim OOUR-ima , često puta bacajući lovu „u bunar“ nego isključivo za programe, odnosno konkretne poslove. Tu je možda i dio odgovora na pitanje zašto su PBZ kupili Talijani, a partiju ostavili nama jer u isto vrijeme SKH-stranka demokratskih promjena nema pametnijeg posla već čestita borcima Narodnooslobodilačkog rata 4. Srpanj - Dan borca.
Sredstva iz općinskih samodoprinosa namjenjena za izgradnju objekata u osnovnom školstvu i zdravstvu prikupljaju se sve sporije i teže.
U tadašnjem D.P. Montaža Đuro Đaković počinju borbe za vlast i otimačina koja će se nastaviti kroz naredno vrijeme, pogodovati neslućenim bogaćenu pojedinaca i poštivanjem temeljnih privatizacijskih načela u Hrvata (čitaj: reorganizacija, sistematizacija, transformacija i na kraju torbarenje) te u skoroj budućnosti kulminirati presudama u Strasbourgu, ako Bog da.
Duplericu zauzima Kruno Kern sa akvarelističkom kolonijom „Sava“ koja se održava po 11. puta kao i izložba karikatura „Ribe plivaju leđno“, o čemu piše Karolina Bognar, a govori Toni Bartek. Uz malo crtica iz prošlosti slijedi puno zabilješki o žetvi i otkupu pšenice te se dolazi do bosanskobrodskog bloka o Transportu Tečnih Tereta koji je preimenovan u „transtter“. Tu nema puno smiješnih stvari osim što se, iako se radi o hrvatskim novinama koje se tiskaju u Plamenu umjesto „Europa“ piše „Evropa“, po bosanskom pravopisu, ali uvijek na latinici što „preko Save“ nije bio slučaj. Tamo si se mogao opredjeliti pa pisati jedan tjedan na ćirilici, a drugi na latinici ili jedan list ´vako, a drugi ´nako.
Prepiske i previranja su svugdje pa tako i u CUO Zlatko Šnajder (nekadašnja i današnja Gimnazija) gdje dotadašnjem direktoru Daniloviću sapunaju dasku zbog narudžbe nekakvih kompjutera kao da nema dovoljno olovke i hartije. Uz aut liniju se zagrijava mladi i perspektivni Damjan Džakula i samo čeka prekid utakmice da uskoči u stolac ravnatelja i ostane tamo slijedećih 20 godina.
Uz hrpu reklama, oglasa, natječaja za posao i sličica onih koji više neće gledati televizor izdvaja se ponuda UTTRO Brodvin koji daje u najam restoran hotela Brod u toku srpnja i kolovoza 1990. za obavljanje prigodnih prodaja i drugih komercijalnih aktivnosti.
U sportu su boksači Radničkog osigurali opstanak u Prvoj saveznoj boksačkoj ligi pobjedom nad Željezničarom iz Sarajeva sa 15:5 pred oko 300 gledatelja u Domu sportova. Najbolje tuku Saboci, Bejta, Vukoja i Mijić. U posljednjem kolu treba još odraditi „reviju“ protiv Metalca u Valjevu. Mašina (Tomislav Čop) postaje novi šef stručnog štaba u BSK-u i odmah je opterećem masovnim odlaskom igrača Halilović (Dinamo V.) Alar (Željezničar), Majstorić (Sloga, Gundinci). Mato Damjanović i Mato Mandžukić spremaju se put SR Njemačke, a neki put JNA (Crnac, Perić, Vukašinović).
Na posljednjoj stranici su dvije priče:: Ane Adrović o dječjim vrtićima u kojoj razgovara sa župnikom Markom Majstorovićem iz Malog Pariza, te Davora Smoljana o novim, drastičnim kaznama u prometu koje dosežu do 2000 dinara ako se „uleti u škare“. Uz njih Pekmezar Želja Mužević, koji će se kasnije prometnuti u moga najdražeg kritičara, donosi zabilježbu „Put u Evropu i natrag“ gdje fotodokumentira vandalske fašističke činove 25 godina prije nego će se isti desiti na Poljudu ili prostorijama SDP-a u Slavonskom Brodu. Dok ove današnje svi osuđujemo i zgražamo se ondašnje ustašoidne poruke i veličanje Budakova književnog djela na prometnom znakovlju meni su simpatične, ako ni zbog čega već zato što me vraćaju u mlade dane. Iako sam bio punoljetan, organi reda nisu me privodili na obavijesne razgovore već su se diskretno došli raspitati kod moga starog:
- Slušaj Mrki, postoje stanovite indicije da je tvoj mali ima određena saznanja o tome tko je šarao te gluposti? – kaže „supovac“.
- Sve su to su mlatimudani i budale nesposobne za bilo što drugo, ali mali nije sigurno jer on nikada ne bi napisao BBB budući da je Hajdukovac, a i malo je to i previsoko za njega - odgovori stari Mrke i neznajući poveća svoju karizmu za dodatnih 20 postotnih poena, ali u isto vrijeme opustoši kućni budželar, jer budući da su bili nepodmitljivi uvalio im je samo šteku „Bond street-a“ i nekakav drugorazredni viski, a mene sprašio u JNA da odbrojim zadnje dane lijepe države, još lijepšeg društvenog uređenja i povijesti koja se uvijek ponavlja.(vidi naslov).
Uz čestitke Striboru za 123. rođendan poručio bi poglavnikovoj mladeži da požuri sa kukastim križevima osvježavati putokaze što ih je Udruga Pravaš friško postavila na raskrižju Svačićeva-Gupčeva (tamo gdje je nekada bilo „signalo“) kako bi ih onaj što voli krave, a zove se marko mogao na vrijeme lustrirati.
Preskačući samo jedno stoljeće dolazimo do 29.06.1990. i Brodskog lista koji pod egidom Branka Penića iz današnje perspektive djeluje kao sasvim solidan humoristički časopis za to doba te donosi mnoštvo zanimljivih stvari prije svega zahvaljujući etabliranim, isprofiliranim i duboko involviranim (u brodske teme, dileme, navike i običaje) članovima redakcije. Ana Adrović, Ostoja Šajić, Karolina Bognar, Ivo Ivančević, Duško Svilar, (u impresumu ne vidim Slavka Mirkovića?), Davor Smoljan, Nada Jelić, Milan Tomašević, Željko Mužević, Antun Poljarević, Nikola Jurić bili su garant da ćete dobiti sasvim solidno štivo za samo 6 dinara i to na 14 stranica, što bi rekao SS Uzelac koji je tada prema izračunima imao već negdje oko 98 godina.
Sama naslovnica spomenutog broja, pred posljednji masovni odlazak Brođana u smjeru jadranske obale označava velika uzbuđenja. Kada se „Broce“ počmu vraćati sa mora ništa više neće biti kao prije: „Juga“, i socijalizam u njoj trošiti će posljednje devizne rezerve i na kraju umrijeti zauvijek, Prljavo Kazalište pokoriti će Hrvatsku sa samo jednom ružom, a Zvezda će pokoriti ceo svet („Srbija do Tokiya“) sa Prosinečkim, Savičevićem i Binićem („Drgiša centriši“ – „Ne mogu Dejo blokišu me“), Markovićevih 7 : 1 pojaviti će se tek četvrt stoljeća kasnije kada Brazilci izgube od Njemaca, a proizvodnja, privreda, ekonomija i gospodarstvo ostati će samo u lijepim sjećanjima onih koje „balvan revolucionari“ već slijedećeg ljeta ne presretnu kod Obrovca i ne ponude osvježavajućim napitcima i učtivim: „Kume, ja bi da mi to koljemo?“
Prije točno 25 godina Brodski list donosi svašta, nešta i ništa, ovisno iz kojeg kuta gledamo: U MIB-u (Modna industrija Brod) dvoje da li u Europu ili u stečaj, upisna groznica u srednje škole intenzivna je kao i danas. Prva je sezona kada se ne polažu prijemni ispiti pa se testovi ne kradu, ali zato biljega nema niti za lijeka. Matičari (Matica Hrvatske, ogranak SB) najavljuju godišnju skupštinu ogranka, a gradnja autoceste Bratstvo-jedinstvo privremeno se prekida unatoč tomu što su dozvoljeni krediti međunarodne banke u visini 75 mil. dolara, ali „mi moramo imati toliku protudinarsku vrijednost da bi smo ih mogli koristiti“. Najvažnije je da je broj ogranaka HDZ-a u rapidnom porastu, a u Perkovcima se najavljuje otkrivanje poprsja Stjepanu Radiću, tribunu HSS-a. Na svečanost bi trebali doći Domjan, Šeks, Mesić i Degoricija, ako ne zajebu (i ovaj puta).
U bivšem Parizanu (Tvornica aparata i uređaja SP ĐĐ) već su suočeni s kapitalističkim načinom poslovanja (čitaj: manjkom posla, a viškom radnika) ali su energično protiv sistematizacije i odlaska na biro dijela radnika . „Ili svi ili nitko“ – kažu. Kao u Alan Fordu: svi za jednoga (dolar), a jedan (dolar) za sviju. Mada je prosječni dohodak daleko veći od 1$ i iznosi 3.750 dinara što je skoro 550 marki.
Najljepši citat je iz teksta Ive Ivančevića: “U Hrvatskoj je smjena vlasti prošla bez posebnih iznenađenja. Narod se izjasnio, jasno, protiv komunizma i njegovog satelita socijalizma, a kako u našim društvenim i ljudskim okvirima to biva, do izražaja su došli novostranački pripadnici s htijenjem da se i oni uključe u kreiranje novih društvenih odnosa i – vlast.“
Izvršno vijeće Skupštine donosi nova kadrovska rješenja i počinju usponi Piplovića, Rudeca, Artukovića, Mirka Tomca i dr. U isto vrijeme PBZ prihvaća program daljnjeg razvoja Đure Đakovića i obećava kredite, ali ne kao do sada pojedinim OOUR-ima , često puta bacajući lovu „u bunar“ nego isključivo za programe, odnosno konkretne poslove. Tu je možda i dio odgovora na pitanje zašto su PBZ kupili Talijani, a partiju ostavili nama jer u isto vrijeme SKH-stranka demokratskih promjena nema pametnijeg posla već čestita borcima Narodnooslobodilačkog rata 4. Srpanj - Dan borca.
Sredstva iz općinskih samodoprinosa namjenjena za izgradnju objekata u osnovnom školstvu i zdravstvu prikupljaju se sve sporije i teže.
U tadašnjem D.P. Montaža Đuro Đaković počinju borbe za vlast i otimačina koja će se nastaviti kroz naredno vrijeme, pogodovati neslućenim bogaćenu pojedinaca i poštivanjem temeljnih privatizacijskih načela u Hrvata (čitaj: reorganizacija, sistematizacija, transformacija i na kraju torbarenje) te u skoroj budućnosti kulminirati presudama u Strasbourgu, ako Bog da.
Duplericu zauzima Kruno Kern sa akvarelističkom kolonijom „Sava“ koja se održava po 11. puta kao i izložba karikatura „Ribe plivaju leđno“, o čemu piše Karolina Bognar, a govori Toni Bartek. Uz malo crtica iz prošlosti slijedi puno zabilješki o žetvi i otkupu pšenice te se dolazi do bosanskobrodskog bloka o Transportu Tečnih Tereta koji je preimenovan u „transtter“. Tu nema puno smiješnih stvari osim što se, iako se radi o hrvatskim novinama koje se tiskaju u Plamenu umjesto „Europa“ piše „Evropa“, po bosanskom pravopisu, ali uvijek na latinici što „preko Save“ nije bio slučaj. Tamo si se mogao opredjeliti pa pisati jedan tjedan na ćirilici, a drugi na latinici ili jedan list ´vako, a drugi ´nako.
Prepiske i previranja su svugdje pa tako i u CUO Zlatko Šnajder (nekadašnja i današnja Gimnazija) gdje dotadašnjem direktoru Daniloviću sapunaju dasku zbog narudžbe nekakvih kompjutera kao da nema dovoljno olovke i hartije. Uz aut liniju se zagrijava mladi i perspektivni Damjan Džakula i samo čeka prekid utakmice da uskoči u stolac ravnatelja i ostane tamo slijedećih 20 godina.
Uz hrpu reklama, oglasa, natječaja za posao i sličica onih koji više neće gledati televizor izdvaja se ponuda UTTRO Brodvin koji daje u najam restoran hotela Brod u toku srpnja i kolovoza 1990. za obavljanje prigodnih prodaja i drugih komercijalnih aktivnosti.
U sportu su boksači Radničkog osigurali opstanak u Prvoj saveznoj boksačkoj ligi pobjedom nad Željezničarom iz Sarajeva sa 15:5 pred oko 300 gledatelja u Domu sportova. Najbolje tuku Saboci, Bejta, Vukoja i Mijić. U posljednjem kolu treba još odraditi „reviju“ protiv Metalca u Valjevu. Mašina (Tomislav Čop) postaje novi šef stručnog štaba u BSK-u i odmah je opterećem masovnim odlaskom igrača Halilović (Dinamo V.) Alar (Željezničar), Majstorić (Sloga, Gundinci). Mato Damjanović i Mato Mandžukić spremaju se put SR Njemačke, a neki put JNA (Crnac, Perić, Vukašinović).
Na posljednjoj stranici su dvije priče:: Ane Adrović o dječjim vrtićima u kojoj razgovara sa župnikom Markom Majstorovićem iz Malog Pariza, te Davora Smoljana o novim, drastičnim kaznama u prometu koje dosežu do 2000 dinara ako se „uleti u škare“. Uz njih Pekmezar Želja Mužević, koji će se kasnije prometnuti u moga najdražeg kritičara, donosi zabilježbu „Put u Evropu i natrag“ gdje fotodokumentira vandalske fašističke činove 25 godina prije nego će se isti desiti na Poljudu ili prostorijama SDP-a u Slavonskom Brodu. Dok ove današnje svi osuđujemo i zgražamo se ondašnje ustašoidne poruke i veličanje Budakova književnog djela na prometnom znakovlju meni su simpatične, ako ni zbog čega već zato što me vraćaju u mlade dane. Iako sam bio punoljetan, organi reda nisu me privodili na obavijesne razgovore već su se diskretno došli raspitati kod moga starog:
- Slušaj Mrki, postoje stanovite indicije da je tvoj mali ima određena saznanja o tome tko je šarao te gluposti? – kaže „supovac“.
- Sve su to su mlatimudani i budale nesposobne za bilo što drugo, ali mali nije sigurno jer on nikada ne bi napisao BBB budući da je Hajdukovac, a i malo je to i previsoko za njega - odgovori stari Mrke i neznajući poveća svoju karizmu za dodatnih 20 postotnih poena, ali u isto vrijeme opustoši kućni budželar, jer budući da su bili nepodmitljivi uvalio im je samo šteku „Bond street-a“ i nekakav drugorazredni viski, a mene sprašio u JNA da odbrojim zadnje dane lijepe države, još lijepšeg društvenog uređenja i povijesti koja se uvijek ponavlja.(vidi naslov).
Uz čestitke Striboru za 123. rođendan poručio bi poglavnikovoj mladeži da požuri sa kukastim križevima osvježavati putokaze što ih je Udruga Pravaš friško postavila na raskrižju Svačićeva-Gupčeva (tamo gdje je nekada bilo „signalo“) kako bi ih onaj što voli krave, a zove se marko mogao na vrijeme lustrirati.
