Financijska oligarhija ima propagandnu potrebu da posredstvom političke elite odigrava figure tobožnje kontrole nad procesom kojem je već pušteno da živi svoj život kako mu je volja, bez obzira na društvenu cijenu
Komplicirani proizvod za neinformirane (KPN) misteriozni je artikl u kampanji Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), objavljenoj prošlog tjedna u ‘Jutarnjem listu’. Reklamni prilog izrađen u maniri native advertisinga ili tzv. prirodnog oglašavanja zapravo upozorava na opasnost od novih financijskih instrumenata na tržištu s kojima možete, najkraće kazano, lako ostati bez gaća. Otud i propagandne fotografije gordih mladih burzovnih ulagača koji poručuju ‘Zahvaljujući trgovanju KPN-ovima više nikada ne moram raditi!’ i ‘Zaradio sam milijune na trgovanju s KPN-ovima’. Imitacija reklame za najnovije čudo u ponudi ukazuje tako na marketinšku kamuflažu imaginarnih perfidnih trgovaca čiju rabotu ‘Jutarnji list’ opisuje kroz zanimljivu reportažu o HANFA-inoj spasonosnoj kampanji; logično, taj novinski prilog supotpisuju medijski izdavač Europapress holding i HANFA.
Sudeći prema svemu (ne)napisanom, njihovi KPN-ovi jesu ništa doli strukturirani financijski produkti ili derivati (engl. derivatives), odnosno izvedenice. Riječ je o instrumentima koji se razvijaju već nekoliko desetljeća i predstavljaju viši rang proizvoda u odnosu na vrijednosne papire kao što su dionice, obveznice i slično. Izvedenice se deriviraju iz njih i originalna im je funkcija osiguranje vlasnika primarne vrijednosti od rizika njezina pada na tržištu. Pojavljuju se u nebrojeno mnogo vidova kao što su unaprijednice (forwards), budućnosnice ili ročnice (futures), zamjene (swaps), opcije (options) i druge, a slijede ih inovativne kombinacije tih elementarnih oblika. Uzgred, nadobudni hrvatski jezik malo je ipak posustao u prijevodnom označavanju derivata, pa opcije nisu zavedene kao izbornice ili mogućnosnice, dok su zamjene ustuknule pred etabliranim pojmovima zamjenica i mjenica.
Ali manimo se leksičkih opservacija, vrijeme je da koliko-toliko pojasnimo mehanizam derivata u praksi, gdje su se pojavili kao sredstvo zaštite od rizika. Oni su ulog na moguću neželjenu promjenu vrijednosti, pa će onaj kojem posao ovisi o trgovanju naftom ili zlatom ili žitom – ustvari bilo kojom zamislivom kategorijom bilančne aktive – sam iskreirati derivat kojim će se okladiti na štetni ishod s cijenom te robe. Ako se situacija razvije kao što mu odgovara u bazičnom poslu, svakako će zaraditi na (pojačanom) obrtu; u protivnom će gubitak kompenzirati zaradom na prodaji derivata. Čim se moguće kockati ishodom, međutim, derivat ujedno biva sjajnom igračkom za špekulacije na burzi ili nereguliranom tržištu. Koeficijenti mu se mogu zacrtavati enormno visoko, a pritom on – budući da glatko transferira rizik – otvara i npr. mogućnost posredne trgovine osiguravateljskim odnosima. I to u nizu od proizvoljno mnogo vezanih sudionika koji u pravilu nemaju pojma otkud je krenula izvorna vrijednost aranžmana. Tek na kraju priče može se vidjeti jesu li već i mali pomaci u konačnom ishodu prouzročili lančanu reakciju s velikim gubitkom za špekulante i burzovne dilere koji pritom, vidjet ćemo, često ulažu u ime nekog ni krivog ni dužnog.
Sve aktivne izvedenice skupa danas projiciraju vrijednost oko 20 puta veću od vrijednosti svih proizvoda i usluga na svijetu, ali problem nastaje kad previše njih odjednom propadne. Amerikanci su u prošlom desetljeću prepakirali tragično nenaplative kredite u zakukuljene derivate s umjetno prenapuhanim rejtingom i nakon njihove masovne rasprodaje odvukli čitav svijet u bankrot. A zatim se pokazalo da smo, ako i ne špekuliramo, svejedno uvučeni u igru preko fondova ili, banalno, porezima i manjim radnim pravima nadoknađujući javni novac kojim su sanirane tolike propale privatne banke.
Značajna karakteristika financijskih derivata koji nastaju s ekspanzijom pripadajuće industrije zvane financijalizacija očito je i mogućnost neprincipijelnog manipuliranja kretanjem vrijednosti. To najprije može onaj tko je stvorio određeni derivat, ali i svi oni, nužno malobrojni, koji su upućeni u stvarnu prirodu konkretnog proizvoda. Inače, prije negoli je zaživjela trgovina derivatima u Hrvatskoj, novac radnih ljudi je kroz štednju u drugom stupu obaveznog mirovinskog osiguranja već bio ulagan u izvjesne produkte takvog profila. Derivati su se odnosili na domaće tvrtke, a plasirale su ih europske banke koje, uostalom, posjeduju i mirovinske fondove u Hrvatskoj. No sad je iz više razloga otkrivena potreba da se ovdje provede neka mjera regulacije trgovanja derivatima na najširem javnom planu, kako bi se svjetski ozloglašen bauk malo počešljao uoči druženja s hrvatskim manjim i srednjim ulagačima na čije se omasovljenje računa u opisanoj kampanji.
S približavanjem Europskoj uniji u Hrvatsku neminovno prodire i trgovina derivatima; financijsko je tržište u globalnoj integraciji najjače od svih industrijskih sektora, o drugim područjima da ne govorimo, tako podjarmivši sve ostalo interesu cirkulacije svog kapitala. Tome diktatu se u uniji baziranoj na monetarnom jedinstvu zapravo nemoguće oprijeti, mada i financijska oligarhija ima propagandnu potrebu da posredstvom političke elite odigrava figure tobožnje kontrole nad procesom kojem je već pušteno da živi svoj život kako mu je volja, bez obzira na društvenu cijenu. Zato HANFA sad nastupa s pozicije budnog regulatora, kao što je i EU zadala regulatorne okvire sa šarmantnim kraticama EMIR i ESMA; očito je da kapital ne pati od kulturno-identitetskih otpora, sve i ako ih sami kapitalisti baš itekako aktivno reproduciraju.
Općenito pak nemoguće je uteći od činjenice da se derivati pri špekulaciji ponašaju ekscentrično – oni su smišljeni kao amortizeri rizika, a upravo rizičnost najednom postaje njihov robni forte. Upozoravati na rizik poslovanja takvim produktom je dakle nonsens koji nije mogao promaknuti ni kreatorima HANFA-ine kampanje u dnevnoj štampi. Ili bi to bilo otprilike kao da je Hrvatska udruga Transplant o Svjetskom danu bubrega razglasila komercijalni otkup tog organa pod strogim nadzorom s vrhunskim higijenskim uvjetima i garantiranom isplatom, pa naglasila da življenje s jednim bubregom možda i nije tako kvalitetno kao s dva, no sama mogućnost pruža ljudima lošijeg imovinskog stanja lijepu priliku za stjecanje ekstraprihoda. Zatim bismo ovdje analizirali zbog čega nisu spomenuli i to kako postoji šansa da prodavatelju jednom zataji onaj siroti preostali parnjak, a novi bubreg očito neće dobiti besplatno.
Opominjući narod kako mu je na raspolaganje naizgled slobodno podastrto nešto što je potencijalno fatalno, HANFA uz pomoć EPH-ova Native Ad Studija neizbježno zapada u proturječja, prešućujući bitne izravne uzročno-posljedične veze poput one između derivata i globalnog financijskog kraha 2008. godine. No HANFA nije tu da prizna kako bi špekulacija derivatima jednostavno trebala biti zabranjena, kao što je američki multimilijarder Warren Buffett još 2002. otvoreno rekao da se radi o ‘financijskom oružju masovnog uništenja’. HANFA je tu da formira novo tržište derivata, a za to je neophodno dezinformiranje o Kompliciranom proizvodu za neinformirane.
portalnovosti
Komplicirani proizvod za neinformirane (KPN) misteriozni je artikl u kampanji Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), objavljenoj prošlog tjedna u ‘Jutarnjem listu’. Reklamni prilog izrađen u maniri native advertisinga ili tzv. prirodnog oglašavanja zapravo upozorava na opasnost od novih financijskih instrumenata na tržištu s kojima možete, najkraće kazano, lako ostati bez gaća. Otud i propagandne fotografije gordih mladih burzovnih ulagača koji poručuju ‘Zahvaljujući trgovanju KPN-ovima više nikada ne moram raditi!’ i ‘Zaradio sam milijune na trgovanju s KPN-ovima’. Imitacija reklame za najnovije čudo u ponudi ukazuje tako na marketinšku kamuflažu imaginarnih perfidnih trgovaca čiju rabotu ‘Jutarnji list’ opisuje kroz zanimljivu reportažu o HANFA-inoj spasonosnoj kampanji; logično, taj novinski prilog supotpisuju medijski izdavač Europapress holding i HANFA.
Sudeći prema svemu (ne)napisanom, njihovi KPN-ovi jesu ništa doli strukturirani financijski produkti ili derivati (engl. derivatives), odnosno izvedenice. Riječ je o instrumentima koji se razvijaju već nekoliko desetljeća i predstavljaju viši rang proizvoda u odnosu na vrijednosne papire kao što su dionice, obveznice i slično. Izvedenice se deriviraju iz njih i originalna im je funkcija osiguranje vlasnika primarne vrijednosti od rizika njezina pada na tržištu. Pojavljuju se u nebrojeno mnogo vidova kao što su unaprijednice (forwards), budućnosnice ili ročnice (futures), zamjene (swaps), opcije (options) i druge, a slijede ih inovativne kombinacije tih elementarnih oblika. Uzgred, nadobudni hrvatski jezik malo je ipak posustao u prijevodnom označavanju derivata, pa opcije nisu zavedene kao izbornice ili mogućnosnice, dok su zamjene ustuknule pred etabliranim pojmovima zamjenica i mjenica.
Ali manimo se leksičkih opservacija, vrijeme je da koliko-toliko pojasnimo mehanizam derivata u praksi, gdje su se pojavili kao sredstvo zaštite od rizika. Oni su ulog na moguću neželjenu promjenu vrijednosti, pa će onaj kojem posao ovisi o trgovanju naftom ili zlatom ili žitom – ustvari bilo kojom zamislivom kategorijom bilančne aktive – sam iskreirati derivat kojim će se okladiti na štetni ishod s cijenom te robe. Ako se situacija razvije kao što mu odgovara u bazičnom poslu, svakako će zaraditi na (pojačanom) obrtu; u protivnom će gubitak kompenzirati zaradom na prodaji derivata. Čim se moguće kockati ishodom, međutim, derivat ujedno biva sjajnom igračkom za špekulacije na burzi ili nereguliranom tržištu. Koeficijenti mu se mogu zacrtavati enormno visoko, a pritom on – budući da glatko transferira rizik – otvara i npr. mogućnost posredne trgovine osiguravateljskim odnosima. I to u nizu od proizvoljno mnogo vezanih sudionika koji u pravilu nemaju pojma otkud je krenula izvorna vrijednost aranžmana. Tek na kraju priče može se vidjeti jesu li već i mali pomaci u konačnom ishodu prouzročili lančanu reakciju s velikim gubitkom za špekulante i burzovne dilere koji pritom, vidjet ćemo, često ulažu u ime nekog ni krivog ni dužnog.
Sve aktivne izvedenice skupa danas projiciraju vrijednost oko 20 puta veću od vrijednosti svih proizvoda i usluga na svijetu, ali problem nastaje kad previše njih odjednom propadne. Amerikanci su u prošlom desetljeću prepakirali tragično nenaplative kredite u zakukuljene derivate s umjetno prenapuhanim rejtingom i nakon njihove masovne rasprodaje odvukli čitav svijet u bankrot. A zatim se pokazalo da smo, ako i ne špekuliramo, svejedno uvučeni u igru preko fondova ili, banalno, porezima i manjim radnim pravima nadoknađujući javni novac kojim su sanirane tolike propale privatne banke.
Značajna karakteristika financijskih derivata koji nastaju s ekspanzijom pripadajuće industrije zvane financijalizacija očito je i mogućnost neprincipijelnog manipuliranja kretanjem vrijednosti. To najprije može onaj tko je stvorio određeni derivat, ali i svi oni, nužno malobrojni, koji su upućeni u stvarnu prirodu konkretnog proizvoda. Inače, prije negoli je zaživjela trgovina derivatima u Hrvatskoj, novac radnih ljudi je kroz štednju u drugom stupu obaveznog mirovinskog osiguranja već bio ulagan u izvjesne produkte takvog profila. Derivati su se odnosili na domaće tvrtke, a plasirale su ih europske banke koje, uostalom, posjeduju i mirovinske fondove u Hrvatskoj. No sad je iz više razloga otkrivena potreba da se ovdje provede neka mjera regulacije trgovanja derivatima na najširem javnom planu, kako bi se svjetski ozloglašen bauk malo počešljao uoči druženja s hrvatskim manjim i srednjim ulagačima na čije se omasovljenje računa u opisanoj kampanji.
S približavanjem Europskoj uniji u Hrvatsku neminovno prodire i trgovina derivatima; financijsko je tržište u globalnoj integraciji najjače od svih industrijskih sektora, o drugim područjima da ne govorimo, tako podjarmivši sve ostalo interesu cirkulacije svog kapitala. Tome diktatu se u uniji baziranoj na monetarnom jedinstvu zapravo nemoguće oprijeti, mada i financijska oligarhija ima propagandnu potrebu da posredstvom političke elite odigrava figure tobožnje kontrole nad procesom kojem je već pušteno da živi svoj život kako mu je volja, bez obzira na društvenu cijenu. Zato HANFA sad nastupa s pozicije budnog regulatora, kao što je i EU zadala regulatorne okvire sa šarmantnim kraticama EMIR i ESMA; očito je da kapital ne pati od kulturno-identitetskih otpora, sve i ako ih sami kapitalisti baš itekako aktivno reproduciraju.
Općenito pak nemoguće je uteći od činjenice da se derivati pri špekulaciji ponašaju ekscentrično – oni su smišljeni kao amortizeri rizika, a upravo rizičnost najednom postaje njihov robni forte. Upozoravati na rizik poslovanja takvim produktom je dakle nonsens koji nije mogao promaknuti ni kreatorima HANFA-ine kampanje u dnevnoj štampi. Ili bi to bilo otprilike kao da je Hrvatska udruga Transplant o Svjetskom danu bubrega razglasila komercijalni otkup tog organa pod strogim nadzorom s vrhunskim higijenskim uvjetima i garantiranom isplatom, pa naglasila da življenje s jednim bubregom možda i nije tako kvalitetno kao s dva, no sama mogućnost pruža ljudima lošijeg imovinskog stanja lijepu priliku za stjecanje ekstraprihoda. Zatim bismo ovdje analizirali zbog čega nisu spomenuli i to kako postoji šansa da prodavatelju jednom zataji onaj siroti preostali parnjak, a novi bubreg očito neće dobiti besplatno.
Opominjući narod kako mu je na raspolaganje naizgled slobodno podastrto nešto što je potencijalno fatalno, HANFA uz pomoć EPH-ova Native Ad Studija neizbježno zapada u proturječja, prešućujući bitne izravne uzročno-posljedične veze poput one između derivata i globalnog financijskog kraha 2008. godine. No HANFA nije tu da prizna kako bi špekulacija derivatima jednostavno trebala biti zabranjena, kao što je američki multimilijarder Warren Buffett još 2002. otvoreno rekao da se radi o ‘financijskom oružju masovnog uništenja’. HANFA je tu da formira novo tržište derivata, a za to je neophodno dezinformiranje o Kompliciranom proizvodu za neinformirane.
portalnovosti
