[caption id="attachment_95702" align="alignleft" width="625"] 51271415 - world map on a technological background, glowing lines symbols of the internet, radio, television, mobile and satellite communications. internet concept of global business.[/caption]
NEKAD je internet bio obećana zemlja, bez straha od zločina ili za privatnost. Nakon trideset godina njegovog postojanja, prevaranti, lopovi i špijuni stvorili su mjesto kaosa, piše John Naughton za Guardian.
Evo samo nekih priča o današnjem svijetu…
-U veljači ove godine, Bangladeška nacionalna banka je opljačkana, a lopovi su odnijeli 101 milijun dolara. To su postigli tako da su otkrili šifre za Swift sustav koji se koristi da banke na siguran način prosljeđuju isplate jedna drugoj. Iskoristili su Switf kako bi prebacili novac na svoje račune. Tad su obrisali svoje digitalne otiske.
- U lipnju 2015. otkriveno je da su hakeri ukrali brojeve socijalnog osiguranja, imena, datume i mjesta rođenja te adrese 21,5 milijuna ljudi, uključujući neke na pozicijama u vlasti.
- U listopadu su hakeri ukrali osobne podatke gotovo 157.000 mušterija britanske telefonske kompanije TalkTalk.
- Tijekom protekle dvije godine, hakeri ucjenjuju bolnice tako da im zaključaju sustave te onda traže da se plati otkupnina u Bitcoinovima.
- Prije dva mjeseca, jedna se Talijanka ubila nakon što je intimni video koji je poslala prijatelju podijeljen preko interneta. Nakon komentara, PhotoShopova i parodija, gurnuta je preko ruba.
- U lipnju je otkriveno da je ruska vlada hakirala servere američkog Demokratskog nacionalnog odbora. Nešto prije nominacije Hillary Clinton, WikiLeaks je objavio tisuće e-mailova koji su pomogli Donaldu Trumpu.
- 21.10. ove godine, SAD se našao na meti DDoS napada, što je srušilo Internet u velikom dijelu zemlje. Napad je izveden kroz mrežu nesigurnih naprava, poput kamera i routera, a utjecao je na stranice poput Twittera, Pinteresta, Reddita, GitHuba, Etsya, Tumblra, Spotifya, PayPala, Verizona, Comcasta i PlayStation mrežne usluge.
Prema sigurnosnom stručnjaku Bruceu Schneieru, netko već godinu dana testira obrane na kritičnim mjestima interneta. Ne zna se tko, ali čini se da bi mogla biti odgovorna neka velika nacija, poput Rusije ili Kine.
Dobrodošli u kiberprostor.
Prije nije bilo ovako. Deset godina nakon uključivanja interneta, 1983. godine, kiberprostor je bio nov i neistraženi svijet, pješčanik za geekove i istraživače. Nije bilo zločina, nije bilo spama - većinom jer su se ljudi poznavali. Grupe za raspravu oformljavale su se oko svake zanimljive teme. Evoluirale su društvene norme i etikete ponašanja. Bila je to zemlja čudesa, na svoj način.
Bit svega je to da su u tih prvih deset godina kibersvemir i ''fizički svemir'' bili paralelni svemiri. U najvećem broj slučajeva, stanovnici fizičkog, ''mesnog'' svemira nisu znali ništa o virtualnom svijetu.
Od 1993. godine to se sve promijenilo s world wide webom, web preglednikom Mosaic i AOL-om. AOL je na Internet doveo kompanije i pornografe koji su tražili dio profita. Za njima su došli prevaranti i spemeri te svakakve vrste nepoželjnika.
Rezultat toga je bio da su se dva svemira ispremiješala te sad imamo kompozitni mrežni svijet. Sadrži percepcije iz oba svijeta, što objašnjava zašto se tako teško možemo s njim pomiriti.
Istovremeno užasno i divno mjesto
Ovaj spojeni svemir je neobično mjesto, istovremeno divno i užasavajuće. Obični građani mogu pristupiti najvećoj zbirci znanja u povijesti, Wikipediji, klikom miša. Google je postao proteza za pamćenje. Usluge poput Skypea i FaceTimea smanjuju udaljenosti među obiteljima i partnerima.
Ali, istovremeno, sve što radimo prate vlade i velike korporacije. Korisnike napadaju prevaranti, spemeri, virusi i kradljivci identiteta. Baze podataka se redovito hakiraju, a ti se podaci prodaju na takozvanom ''dark webu''. Zločin u kiberprostoru je u porastu te se u nekim zemljama smanjuje stopa klasičnog zločina, jer se sve seli na mrežu.
Jedan od načina promišljanja interneta je da je to zrcalo ljudske prirode. Dio je pun inspiracije i od njega čovjeku bude toplo oko srca. Većina toga na internetu je bezazlena zabava. Ali neki su dijelovi zaista odbojni: društvene mreže potiču okrutnost i rasizam, mržnju i licemjerje, kao što su to otkrili liberali nakon Trumpove pobjede.
Sad živimo u tom paradoksalnom svijetu, divnom i zastrašujućem istovremeno. Društveni povjesničari će reći da to nije ništa novo, da je svijet oduvijek bio ovakav. Jedina je razlika što smo sad tome konstantno izloženi.
Novinar Ars Technice, Sean Gallagher, za Internet koristi urbanu metaforu. ''U New Yorku 1970-ih, stvari nisu izgledale dobro. Gradska je vlast bankrotirala, urbano propadanje je bilo posvuda, a stopa zločina je bila visoka. Ali ljudi su svaki dan išli u grad, jer tamo se sve događalo. A usprkos lošem osjećaju koji je prevladavao u New Yorku u to doba, većina je ljudi imala samo manje doticaje sa zločinom'', piše Gallagher.
Internet kao Somalija?
Slaba točka te metafore je ta da se New York s vremenom očistio i u grad se vratio red. U tom je smislu taj scenarij neodrživ za Internet. Oni pesimističniji posežu za gorim metaforama. Je li Internet možda kao Somalija, u kojoj zaraćene frakcije uništavaju osnovne usluge?
Na internetu nema središnje vlade koja ima kontrolu nad ''teritorijem''. Dapače, jedan od glavnih problema koje mreža predstavlja je da je to globalni sistem u sistemu suverenih država i lokalnih zakona.
Naša je dilema to što moramo misliti o nepoznatoj budućnosti kibersvemira, jer se tiče sviju nas.
Standardna je metoda zamisliti niz mogućih scenarija i procijeniti posljedice svakoga od njih. Cilj nije predvidjeti budućnosti, već odrediti mogućnosti s kojima bismo se morali suočiti.
Najzanimljiviji niz scenarija djelo je Atlantic Councila, iz SAD-a. Njihov analitičar Jason Healey ističe pet mogućih scenarija-kandidata:
Status quo: nastavak postojećeg stanja.
Domena sukoba: militarizacija kiberprostora - svijet u kojem kibernetsko ratovanje postaje norma.
Balkanizacija: kiberprostor se podijelio na nacije - nema jedinstvenog Interneta, samo skup nacionalnih interesa.
Raj: kiberprostor postaje većinski sigurno mjesto u kojem su špijunaža, rat i zločin rijetke pojave.
Kibergeddon: kiberprostor se sroza u propalu virtualnu državu, sa svime što to uključuje. Na primjer, današnji Mogadiš.
Neki od ovih su manje vjerojatni, na primjer, scenarij raja je čista fantazija.
Realno, ostaju nam dvije mogućnosti - neka mješavina balkanizacije i unutardržavnog sukoba. Oba ta scenarija su ekstrapolacije trendova koje već možemo primijetiti, zaključuje Naughton za Guardian.
NEKAD je internet bio obećana zemlja, bez straha od zločina ili za privatnost. Nakon trideset godina njegovog postojanja, prevaranti, lopovi i špijuni stvorili su mjesto kaosa, piše John Naughton za Guardian.
Evo samo nekih priča o današnjem svijetu…
-U veljači ove godine, Bangladeška nacionalna banka je opljačkana, a lopovi su odnijeli 101 milijun dolara. To su postigli tako da su otkrili šifre za Swift sustav koji se koristi da banke na siguran način prosljeđuju isplate jedna drugoj. Iskoristili su Switf kako bi prebacili novac na svoje račune. Tad su obrisali svoje digitalne otiske.
- U lipnju 2015. otkriveno je da su hakeri ukrali brojeve socijalnog osiguranja, imena, datume i mjesta rođenja te adrese 21,5 milijuna ljudi, uključujući neke na pozicijama u vlasti.
- U listopadu su hakeri ukrali osobne podatke gotovo 157.000 mušterija britanske telefonske kompanije TalkTalk.
- Tijekom protekle dvije godine, hakeri ucjenjuju bolnice tako da im zaključaju sustave te onda traže da se plati otkupnina u Bitcoinovima.
- Prije dva mjeseca, jedna se Talijanka ubila nakon što je intimni video koji je poslala prijatelju podijeljen preko interneta. Nakon komentara, PhotoShopova i parodija, gurnuta je preko ruba.
- U lipnju je otkriveno da je ruska vlada hakirala servere američkog Demokratskog nacionalnog odbora. Nešto prije nominacije Hillary Clinton, WikiLeaks je objavio tisuće e-mailova koji su pomogli Donaldu Trumpu.
- 21.10. ove godine, SAD se našao na meti DDoS napada, što je srušilo Internet u velikom dijelu zemlje. Napad je izveden kroz mrežu nesigurnih naprava, poput kamera i routera, a utjecao je na stranice poput Twittera, Pinteresta, Reddita, GitHuba, Etsya, Tumblra, Spotifya, PayPala, Verizona, Comcasta i PlayStation mrežne usluge.
Prema sigurnosnom stručnjaku Bruceu Schneieru, netko već godinu dana testira obrane na kritičnim mjestima interneta. Ne zna se tko, ali čini se da bi mogla biti odgovorna neka velika nacija, poput Rusije ili Kine.
Dobrodošli u kiberprostor.
Prije nije bilo ovako. Deset godina nakon uključivanja interneta, 1983. godine, kiberprostor je bio nov i neistraženi svijet, pješčanik za geekove i istraživače. Nije bilo zločina, nije bilo spama - većinom jer su se ljudi poznavali. Grupe za raspravu oformljavale su se oko svake zanimljive teme. Evoluirale su društvene norme i etikete ponašanja. Bila je to zemlja čudesa, na svoj način.
Bit svega je to da su u tih prvih deset godina kibersvemir i ''fizički svemir'' bili paralelni svemiri. U najvećem broj slučajeva, stanovnici fizičkog, ''mesnog'' svemira nisu znali ništa o virtualnom svijetu.
Od 1993. godine to se sve promijenilo s world wide webom, web preglednikom Mosaic i AOL-om. AOL je na Internet doveo kompanije i pornografe koji su tražili dio profita. Za njima su došli prevaranti i spemeri te svakakve vrste nepoželjnika.
Rezultat toga je bio da su se dva svemira ispremiješala te sad imamo kompozitni mrežni svijet. Sadrži percepcije iz oba svijeta, što objašnjava zašto se tako teško možemo s njim pomiriti.
Istovremeno užasno i divno mjesto
Ovaj spojeni svemir je neobično mjesto, istovremeno divno i užasavajuće. Obični građani mogu pristupiti najvećoj zbirci znanja u povijesti, Wikipediji, klikom miša. Google je postao proteza za pamćenje. Usluge poput Skypea i FaceTimea smanjuju udaljenosti među obiteljima i partnerima.
Ali, istovremeno, sve što radimo prate vlade i velike korporacije. Korisnike napadaju prevaranti, spemeri, virusi i kradljivci identiteta. Baze podataka se redovito hakiraju, a ti se podaci prodaju na takozvanom ''dark webu''. Zločin u kiberprostoru je u porastu te se u nekim zemljama smanjuje stopa klasičnog zločina, jer se sve seli na mrežu.
Jedan od načina promišljanja interneta je da je to zrcalo ljudske prirode. Dio je pun inspiracije i od njega čovjeku bude toplo oko srca. Većina toga na internetu je bezazlena zabava. Ali neki su dijelovi zaista odbojni: društvene mreže potiču okrutnost i rasizam, mržnju i licemjerje, kao što su to otkrili liberali nakon Trumpove pobjede.
Sad živimo u tom paradoksalnom svijetu, divnom i zastrašujućem istovremeno. Društveni povjesničari će reći da to nije ništa novo, da je svijet oduvijek bio ovakav. Jedina je razlika što smo sad tome konstantno izloženi.
Novinar Ars Technice, Sean Gallagher, za Internet koristi urbanu metaforu. ''U New Yorku 1970-ih, stvari nisu izgledale dobro. Gradska je vlast bankrotirala, urbano propadanje je bilo posvuda, a stopa zločina je bila visoka. Ali ljudi su svaki dan išli u grad, jer tamo se sve događalo. A usprkos lošem osjećaju koji je prevladavao u New Yorku u to doba, većina je ljudi imala samo manje doticaje sa zločinom'', piše Gallagher.
Internet kao Somalija?
Slaba točka te metafore je ta da se New York s vremenom očistio i u grad se vratio red. U tom je smislu taj scenarij neodrživ za Internet. Oni pesimističniji posežu za gorim metaforama. Je li Internet možda kao Somalija, u kojoj zaraćene frakcije uništavaju osnovne usluge?
Na internetu nema središnje vlade koja ima kontrolu nad ''teritorijem''. Dapače, jedan od glavnih problema koje mreža predstavlja je da je to globalni sistem u sistemu suverenih država i lokalnih zakona.
Naša je dilema to što moramo misliti o nepoznatoj budućnosti kibersvemira, jer se tiče sviju nas.
Standardna je metoda zamisliti niz mogućih scenarija i procijeniti posljedice svakoga od njih. Cilj nije predvidjeti budućnosti, već odrediti mogućnosti s kojima bismo se morali suočiti.
Najzanimljiviji niz scenarija djelo je Atlantic Councila, iz SAD-a. Njihov analitičar Jason Healey ističe pet mogućih scenarija-kandidata:
Status quo: nastavak postojećeg stanja.
Domena sukoba: militarizacija kiberprostora - svijet u kojem kibernetsko ratovanje postaje norma.
Balkanizacija: kiberprostor se podijelio na nacije - nema jedinstvenog Interneta, samo skup nacionalnih interesa.
Raj: kiberprostor postaje većinski sigurno mjesto u kojem su špijunaža, rat i zločin rijetke pojave.
Kibergeddon: kiberprostor se sroza u propalu virtualnu državu, sa svime što to uključuje. Na primjer, današnji Mogadiš.
Neki od ovih su manje vjerojatni, na primjer, scenarij raja je čista fantazija.
Realno, ostaju nam dvije mogućnosti - neka mješavina balkanizacije i unutardržavnog sukoba. Oba ta scenarija su ekstrapolacije trendova koje već možemo primijetiti, zaključuje Naughton za Guardian.
