ISUS KRIST, stvarna osoba ili mit? Ovim su se pitanjem kroz povijest bavili mnogi povjesničari koji smatraju da je Novi zavjet zapravo mitologizirana povijest.
Njihovo je mišljenje da je početkom prvog stoljeća postojao kontroverzni židovski rabin imena Yeshua ben Yosef koji je oko sebe okupio velik broj sljedbenika, a njegov život i učenje poslužili su kao sjeme iz kojeg je nastalo kršćanstvo. Mišljenja su da priče iz Biblije poput onih o djevici koja je rodila, čudima i uskrsnuću nisu ništa više od uobičajenih tema koja su preuzete iz mitologije.
Tijekom posljednjih dvjestotinjak godina, teolozi i povjesničari, većina njih kršćani, analizirali su stare tekstove (i one koji su završili, i one koji nisu završili u Bibliji) kako bi došli do novih saznanja o čovjeku iza mita. Mnogi suvremeni bestseleri dijele isti pristup temi, ali postoje i oni koji su uvjereni da Isus nikada nije postojao.
Oni su u manjini.
David Fitzgerald, autor knjige "Nailed: Ten Christian Myths That Show Jesus Never Existed at All" u kojoj ukazuje na jedan veliki problem. Naime, svi ozbiljniji učenjaci koji su se tijekom povijesti bavili ovom temom, bili su kršćani, a moderna istraživanja debelo se oslanjaju upravo na njihovim analizama tekstova.
Prije nekoliko godina internetom se proširio video "Zeitgeist the Movie" koji je milijune upoznao s mitološkim korijenima kršćanstva, ali i taj film i mnoga slična djela pate od istog problema - sadrže uobičajene greške i pojednostavljuju priču što im narušava kredibilitet. Fitzgeraldova namjera je ispraviti taj problem i mladim ljudima dati zanimljive i točne informacije.
I premda više od 2000 godina djeluje kao sasvim dovoljno vremena da riješite određeno pitanje, Isus je i dalje poprilično kontroverzna tema koja još uvijek uspijeva uzburkati duhove, a ovih pet činjenica koje dokazuju da Isus nikada nije postojao definitivno spadaju u kategoriju takvih tema.
1. Ne postoji sekularnih dokaza koji bi podržavali teoriju o Yeshui ben Yosefu
"Što poganski autori tog vremena imaju reći o Isusu? Ništa. Koliko god to čudno bilo, njegovi suvremenici bezobošci jednom riječju ne spominju Isusa. Ne postoje dokazi o rođenju, spisi sa sudova, osmrtnice, pisani napadi, reference - ništa od toga. Štoviše, čak i ako proširimo pretragu na vrijeme nakon njegove smrti, ne postoji jedan jedini nekršćanski, nežidovski izvor.
Želim posebno naglasiti da posjedujemo velik broj dokumenata iz tog vremena, od spisa koji su pripadali pjesnicima, filozofima, povjesničarima, znanstvenicima i članovima vlasti, pa sve do zapisa u kamenu, osobne korespondencija i pravnih dokumenata na papirusu. Isus se u niti jednom od njih čak ni ne spominje", piše Bart D. Ehrman u knjizi "Jesus: Apocalyptic Prophet of the New Millennium".
2. Najraniji autori Novog zavjeta znaju vrlo malo o detaljima iz Isusova života
Pavle, primjerice, nema pojma o djevici koja je rodila. Ne znam ništa o mudracima, o repatici ni čudima. Povjesničare je dugo zbunjivalo ovo njegovo neznanje o najosnovnijim biografskim detaljima i učenju. Dvanaest apostola nikad ne naziva Isusovim učenicima, štoviše, ni jednom ne piše da je Isus ikada imao učenike, da je činio čuda i poučavao. Kao da odbija dati bilo kakve biografske detalje, a kad to čini, na tajnovit i nejasan način, radi se o čistoj kontradikciji evanđeljima. Vođe ranog kršćanskog pokreta u Jeruzalemu, Petar i Jakov, navodno su Isusovi sljedbenici i obitelj. No, Pavle ih tretira kao da su bezveznjaci i opetovano sugerira da nisu pravi kršćani.
Liberalni teolog Marcus Borg savjetuje da ljudi kronološki čitaju Novi zavjet kako bi vidjeli razvoj kršćanstva: "Kad evanđelja kronološki poredate nakon Pavlova, postaje jasno da se radi o dokumentima koji nisu izvor ranog kršćanstva već su iz njega proizašle. Evanđelje - dobra vijest - o Isusu postojalo je prije evanđelja. Ona su proizvod kršćanskih zajednica nekoliko desetljeća nakon završetka njegova života koja nam govore kako su te zajednice vidjele njegov značaj u povijesnom kontekstu".
3. Čak ni priče iz Novog zavjeta nisu iz prve ruke
Danas znamo da evanđelja koja nose imena Mateja, Marka, Luke i Ivana, nisu izašla iz pera samih apostola. Imena su evanđeljima dodijeljena u drugom stoljeću, više od 100 godina nakon što se kršćanstvo pojavilo. Zbog niza razloga praksa pisanja pod pseudonimom bila je uobičajena i mnoge su dokumente "potpisala" slavna imena. Isto vrijedi i za novozavjetne poslanice, izuzev Pavlovih pisama (6 od 13) koja je, vjeruje se, napisao sam. No, čak se ni u evanđeljima ne ističe da su autori bili tamo već se poziva na svjedoke, a to pomalo podsjeća na "čuo sam od lika koji je čuo od lika koji čuo od..."
4. Evanđelja su kontradiktorna
Evanđelje po Marku smatra se najranijim osvrtom na Isusov život, a lingvistička analiza pokazala je da su Luka i Matej jednostavno "obradili" Marka i dodali vlastite korekcije i novi sadržaj. No, jedan pobija drugog, a najveća kontradikcija je u odnosu na evanđelje po Ivanu koje se pojavila puno kasnije.
5. Nova otkrića Isusa prikazuju na niz različitih načina
Ovisno o izvoru, prikaz povijesne ličnosti uvelike se razlikuje što je zapravo prilično nevjerojatno i znakovito. Isuse je po nekima bio cinični filozof, karizmatični Hasid, liberalni farizej, konzervativni rabin, revolucionarni zelot ili pacifist, a Robert M. Price u svojoj knjizi "Deconstructing Jesus" napisao je: "Isus kao povijesna ličnost, ako je ikad uopće postojao, mogao je biti mesijanski kralj, progresivni farizej, šaman, mag ili helenistički mudrac. No, nije mogao biti sve to u isto vrijeme. Drugi pak, poput Johna Dominica Crossana, smatraju da je ova raznolikost dokaz "akademske sramote"
Fitzgerald na temelju svega ovog dolazi do zaključka da je Isus posljedica, a ne uzrok kršćanstva. U svojoj knjizi "Jesus: Mything in Action" ustvrdio je da čak i ako prihvatimo da je postojao pravi Isus iz Nazareta, to nema praktičnog značenja jer čak i ako je postojao rabin imena Yeshua ben Yosef, "povijesne figure" koje su sekularni učenjaci godinama iskapali i ponovno sastavljali su fikcija.
Stoga, možda nikad nećemo znati što je zapravo pokrenulo kršćanstvo. Vrijeme će pokazati.
index
Njihovo je mišljenje da je početkom prvog stoljeća postojao kontroverzni židovski rabin imena Yeshua ben Yosef koji je oko sebe okupio velik broj sljedbenika, a njegov život i učenje poslužili su kao sjeme iz kojeg je nastalo kršćanstvo. Mišljenja su da priče iz Biblije poput onih o djevici koja je rodila, čudima i uskrsnuću nisu ništa više od uobičajenih tema koja su preuzete iz mitologije.
Tijekom posljednjih dvjestotinjak godina, teolozi i povjesničari, većina njih kršćani, analizirali su stare tekstove (i one koji su završili, i one koji nisu završili u Bibliji) kako bi došli do novih saznanja o čovjeku iza mita. Mnogi suvremeni bestseleri dijele isti pristup temi, ali postoje i oni koji su uvjereni da Isus nikada nije postojao.
Oni su u manjini.
David Fitzgerald, autor knjige "Nailed: Ten Christian Myths That Show Jesus Never Existed at All" u kojoj ukazuje na jedan veliki problem. Naime, svi ozbiljniji učenjaci koji su se tijekom povijesti bavili ovom temom, bili su kršćani, a moderna istraživanja debelo se oslanjaju upravo na njihovim analizama tekstova.
Prije nekoliko godina internetom se proširio video "Zeitgeist the Movie" koji je milijune upoznao s mitološkim korijenima kršćanstva, ali i taj film i mnoga slična djela pate od istog problema - sadrže uobičajene greške i pojednostavljuju priču što im narušava kredibilitet. Fitzgeraldova namjera je ispraviti taj problem i mladim ljudima dati zanimljive i točne informacije.
I premda više od 2000 godina djeluje kao sasvim dovoljno vremena da riješite određeno pitanje, Isus je i dalje poprilično kontroverzna tema koja još uvijek uspijeva uzburkati duhove, a ovih pet činjenica koje dokazuju da Isus nikada nije postojao definitivno spadaju u kategoriju takvih tema.
1. Ne postoji sekularnih dokaza koji bi podržavali teoriju o Yeshui ben Yosefu
"Što poganski autori tog vremena imaju reći o Isusu? Ništa. Koliko god to čudno bilo, njegovi suvremenici bezobošci jednom riječju ne spominju Isusa. Ne postoje dokazi o rođenju, spisi sa sudova, osmrtnice, pisani napadi, reference - ništa od toga. Štoviše, čak i ako proširimo pretragu na vrijeme nakon njegove smrti, ne postoji jedan jedini nekršćanski, nežidovski izvor.
Želim posebno naglasiti da posjedujemo velik broj dokumenata iz tog vremena, od spisa koji su pripadali pjesnicima, filozofima, povjesničarima, znanstvenicima i članovima vlasti, pa sve do zapisa u kamenu, osobne korespondencija i pravnih dokumenata na papirusu. Isus se u niti jednom od njih čak ni ne spominje", piše Bart D. Ehrman u knjizi "Jesus: Apocalyptic Prophet of the New Millennium".
2. Najraniji autori Novog zavjeta znaju vrlo malo o detaljima iz Isusova života
Pavle, primjerice, nema pojma o djevici koja je rodila. Ne znam ništa o mudracima, o repatici ni čudima. Povjesničare je dugo zbunjivalo ovo njegovo neznanje o najosnovnijim biografskim detaljima i učenju. Dvanaest apostola nikad ne naziva Isusovim učenicima, štoviše, ni jednom ne piše da je Isus ikada imao učenike, da je činio čuda i poučavao. Kao da odbija dati bilo kakve biografske detalje, a kad to čini, na tajnovit i nejasan način, radi se o čistoj kontradikciji evanđeljima. Vođe ranog kršćanskog pokreta u Jeruzalemu, Petar i Jakov, navodno su Isusovi sljedbenici i obitelj. No, Pavle ih tretira kao da su bezveznjaci i opetovano sugerira da nisu pravi kršćani.
Liberalni teolog Marcus Borg savjetuje da ljudi kronološki čitaju Novi zavjet kako bi vidjeli razvoj kršćanstva: "Kad evanđelja kronološki poredate nakon Pavlova, postaje jasno da se radi o dokumentima koji nisu izvor ranog kršćanstva već su iz njega proizašle. Evanđelje - dobra vijest - o Isusu postojalo je prije evanđelja. Ona su proizvod kršćanskih zajednica nekoliko desetljeća nakon završetka njegova života koja nam govore kako su te zajednice vidjele njegov značaj u povijesnom kontekstu".
3. Čak ni priče iz Novog zavjeta nisu iz prve ruke
Danas znamo da evanđelja koja nose imena Mateja, Marka, Luke i Ivana, nisu izašla iz pera samih apostola. Imena su evanđeljima dodijeljena u drugom stoljeću, više od 100 godina nakon što se kršćanstvo pojavilo. Zbog niza razloga praksa pisanja pod pseudonimom bila je uobičajena i mnoge su dokumente "potpisala" slavna imena. Isto vrijedi i za novozavjetne poslanice, izuzev Pavlovih pisama (6 od 13) koja je, vjeruje se, napisao sam. No, čak se ni u evanđeljima ne ističe da su autori bili tamo već se poziva na svjedoke, a to pomalo podsjeća na "čuo sam od lika koji je čuo od lika koji čuo od..."
4. Evanđelja su kontradiktorna
Evanđelje po Marku smatra se najranijim osvrtom na Isusov život, a lingvistička analiza pokazala je da su Luka i Matej jednostavno "obradili" Marka i dodali vlastite korekcije i novi sadržaj. No, jedan pobija drugog, a najveća kontradikcija je u odnosu na evanđelje po Ivanu koje se pojavila puno kasnije.
5. Nova otkrića Isusa prikazuju na niz različitih načina
Ovisno o izvoru, prikaz povijesne ličnosti uvelike se razlikuje što je zapravo prilično nevjerojatno i znakovito. Isuse je po nekima bio cinični filozof, karizmatični Hasid, liberalni farizej, konzervativni rabin, revolucionarni zelot ili pacifist, a Robert M. Price u svojoj knjizi "Deconstructing Jesus" napisao je: "Isus kao povijesna ličnost, ako je ikad uopće postojao, mogao je biti mesijanski kralj, progresivni farizej, šaman, mag ili helenistički mudrac. No, nije mogao biti sve to u isto vrijeme. Drugi pak, poput Johna Dominica Crossana, smatraju da je ova raznolikost dokaz "akademske sramote"
Fitzgerald na temelju svega ovog dolazi do zaključka da je Isus posljedica, a ne uzrok kršćanstva. U svojoj knjizi "Jesus: Mything in Action" ustvrdio je da čak i ako prihvatimo da je postojao pravi Isus iz Nazareta, to nema praktičnog značenja jer čak i ako je postojao rabin imena Yeshua ben Yosef, "povijesne figure" koje su sekularni učenjaci godinama iskapali i ponovno sastavljali su fikcija.
Stoga, možda nikad nećemo znati što je zapravo pokrenulo kršćanstvo. Vrijeme će pokazati.
index
