Budući da je nezaposlenost jedina kategorija hrvatskog gospodarstva koja bilježi kontinuirani rast, nimalo ne čudi da članci poput „Kako zablistati na razgovoru za posao“ ili „7 osobina idealnog zaposlenika“ odavno nisu sadržaj isključivo medija usko specijaliziranih za traženje posla.  

Upravo zbog velike nezaposlenosti vrlo je važno pozabaviti se sa onima koji svoj status zaposlenika i povjerenje poslodavca zloupotrebljavaju na najgori mogući način; pronevjerama, krađama i drugim oblicima financijskih prijevara.

Forenzika Prima, prvo hrvatsko društvo specijalizirano za provođenje forenzičkog ispitivanja i nadzora poreznih i računovodstvenih aspekata poslovanja državnih institucija i privatnih društava otkriva ono što se ponekad krije iza prividno idealnog zaposlenika u vlastitoj inačici spomenutih članaka izrazito popularnih u posljednje vrijeme.

Zaposlenik kao član obitelji


Često se ističe važnost radne atmosfere unutar tvrtke, a naročito prisni, obiteljski odnosi među zaposlenicima, jer će na taj način svim zaposlenicima dobrobit tvrtke biti na prvom mjestu. Ipak ne treba zaboraviti da postoje mnoge disfunkcionalne obitelji, te da bliskost na radnom mjestu ponekad može biti itekako štetna. Nepostojanje podjele dužnosti i provjera stanja, slaba zaštita imovine, kao i neodgovarajući računovodstveni sustav simptomatični su za male tvrtke koje su ujedno i najranjivije na prijevare.

Čest je slučaj da ista osoba ima ovlaštenje za ugovaranje, izvršenje, bilježenje i nadzor nad izvršenjem transakcije, pa je nepravilnosti gotovo nemoguće otkriti. Male tvrtke u pravilu imaju i manje budžete, pa se teško odlučuju za angažiranje vanjskih revizora, odnosno računovodstvenih forenzičara. Uvođenje su potpisivanja dokumenata, lozinke, podjele dužnosti, odvajanje funkcija, kontrola zaliha u realnom vremenu, numerirani dokumenti samo su neke od mjera koje mogu mnogo učiniti na prevenciji prijevara od strane zaposlenika, a teško da bi se pritom međuljudski odnosi promijenili.

Zaposlenik koji ulaže u sebe


Ulaganje u vlastite potencijale s vremenom je postalo jednim od glavnih preduvjeta uspjeha. Pritom je riječ o vrlo širokom spektru aktivnosti: stručno usavršavanje, strani jezici, bavljenje sportom, opća informiranost, lijepo odijevanje itd. Popis bi se mogao protegnuti unedogled, uostalom ništa loše nema u razvijanju vlastitih potencijala. Ipak, nagle promjene stila života nisu uvijek dobra vijest. U istraživanju ACFE-a, međunarodne udruge računovodstvenih forenzičara, upravo je promjena životnog stila zaposlenika najčešći znak za uzbunu (36 posto slučajeva).

Premda je malo vjerojatno da će se počinitelj prijevare dovesti na posao u novom Ferrariju, već i skuplja odjeća, gadgeti ili učestala putovanja mogu ukazivati na nezakonitu promjenu imovinskog stanja. Osim pohlepe i sklonosti luksuzu, često zaposlenik poduzima kriminalne radnje i zbog financijskih problema, bilo da je riječ o prezaduženosti, obiteljskim problemima ili pak ovisnosti o drogama ili kocki.

Dugogodišnja rutina; dobra ili loša stvar?


Odanost zaposlenika oduvijek je bila na cijeni. Osobe koje su dugi niz godina zaposlene u istoj tvrtki uglavnom su morale proći više stepenica te su na taj način rasle zajedno s tvrtkom. Međutim već spomenuto ACFE-ovo izvješće kaže da dugogodišnjim zaposlenicima nije uvijek dobrobit tvrtke na prvom mjestu, štoviše prosječna šteta počinjena od zaposlenika sa više od 10 godina staža iznosila je 229 tisuća dolara.

Usporedbe radi, zaposlenici sa jednogodišnjim stažem tvrtke su prosječno oštetili za 29 tisuća dolara, pa je lako zaključiti da je omjer štete proporcionalan godinama staža. Dugogodišnji zaposlenici su dobro upoznati sa stanjem unutar tvrtke, upoznati su sa slabim točkama u zaštiti tvrtkine imovine te su im dostupne sve potrebne informacije. Stoga prije nego pomislite kako je lijepo da je netko uložio 10 godina života u tvrtku, provjerite je li uzeo više od pripadajuće plaće.

Nesklonost mijenjanju pozicije


Skromnost i umjerenost vrlo su visoko na listi poželjnih osobina zaposlenika. Tko ne bi poželio zaposlenika koji će objeručke prihvatiti dodijeljenu poziciju i ne zahtijevati i povišice. Zaposlenik koji je godinama na istom mjestu može ispeći sve tajne zanata, dobro upoznati sve osobe i procese važne za posao. Osim što se na njega može pouzdati pri rješavanju povjerenih mu zadataka, takav zaposlenik može poslužiti i za edukaciju novih kadrova. Čak i kad mu se ponudi i bolje plaćeni položaj takav zaposlenik ne želi odstupiti sa svoje voljene pozicije. Nešto vam je sumnjivo? Krenite na sljedeću točku.

Nesklonost godišnjem odmoru


Marljivost. Osobina koju će svatko zahtijevati od svog zaposlenika, čak i ako graniči s fanatizmom, jer može li uopće netko biti pretjerano radišan? U marljivosti te skromnosti iz prethodne točke ne treba pretjerivati, jer pretjerivanje nikad nije dobro. Rotacija zaposlenika na važnim pozicijama, primjerice bankovnim šalterima ili odjelima nabave vrlo je važna, jer se na taj način sprječava zasićenje, ali se i otežava zlouporaba položaja i ovlasti.

Osobe koje nikad nisu bile na bolovanju ili godišnjem odmoru moraju biti provjerene, jer moguće je da ne žele izgubiti kontrolu nad dobro uhodanim procesom stjecanja protupravne imovinske koristi. Uostalom, u ACFE-ovom izvješću stoji podatak da su tvrtke koje su uvele obvezne rotacije i godišnje odmore zaposlenicima smanjile su stopu financijskih prijevara zaposlenika za 62,5 posto na godišnjoj razini.

Srdačnost s partnerima i mušterijama


Njegovanje dobrih odnosa sa poslovnim partnerima i mušterijama predstavlja imperativ svakome tko želi imati uspješnu tvrtku. Međutim kao što već pogađate i kod srdačnosti postoje granice. Prema ACFE-u upravo naglašena srdačnost sa dobavljačima i mušterijama u 22% slučajeva bio je indikator financijske prijevare. Prisnost sa mušterijama omogućuje prijevare poput naplaćivanja bez računa, budući da mušterija nema razloga sumnjati u poštene namjere zaposlenog. Srdačnost sa dobavljačima može ukazivati na puno ozbiljnije prijevare, jer kad su odnosi bliski lakše je recimo ispostaviti i naplatiti fakturu za neisporučenu robu ili usluge.

Dobar savjet zlata vrijedi


No jesu li gore navedene točke savjeti ili puko omalovažavanje svake pozitivne osobine zaposlenika dosad poznate čovjeku? Procijenite nakon sljedećeg primjera ujedno popraćenog u medijima koji sadrže sve navedene elemente. Umirovljeni arhitekt iz Splita oročio je sto tisuća eura životne ušteđevine na deviznom računu Splitske banke. Suradnja je započela još 2004. godine, a za njega je od samog početka bila zadužena ista djelatnica. Uvijek je bila profesionalna i pristupačna, pa je klijent banke s maksimalnim povjerenjem obnavljao ugovor.

Sve je išlo glatko do 2013. godine, kada je štediša Splitske banke zakazao sastanak sa osobnom bankaricom, s namjerom da produlji ugovor još godinu dana. Bankarica je potpisivanje ugovora s dugogodišnjim klijentom zakazala u kafiću, što njemu nije bilo sumnjivo, ali je zatražio sastanak sa voditeljem poslovnice. Ona je to uporno izbjegavala tvrdeći da je ona u mirovini, ali da nema potrebe za sastancima budući da se sa njegovim slučajem ništa ne mijenja.

Nakon što je nekoliko dana inzistirao, ona ga poziva da se nađu na njezinoj kućnoj adresi kako bi nakon toga otišli u poslovnicu. Ništa ne sluteći odlazi na dogovoreno mjesto, gdje mu osobna bankarica potpuno slomljena priznaje da je ostao bez novca. Nesretni junak naše priče ostao je bez životne ušteđevine, točnije na računu je bilo svega 9,74 eura što je iznos kamata isplaćenih 31. prosinca 2008. godine.

Umjesto zaključka


Prema spomenutom ACFE-ovom izvještaju tvrtke na godišnjoj razini u svijetu izgube 5 posto prometa zbog financijskih prijevara zaposlenika. Postotak možda i je malen, ali brojka koja se iza njega krije je nepojmljiva običnim smrtnicima: 3,5 tisuća milijardi američkih dolara. Kao da to već nije dovoljno zastrašujuće, 49 posto oštećenih tvrtki ne uspije povratiti niti djelić otuđenih sredstava.

Možda postoje tvrtke koje si unatoč recesiji koja ne jenjava mogu priuštiti ovakve gubitke, a svi ostali moraju početi najozbiljnije razmišljati o nekom obliku zaštite od prijevara. Jednog našeg poznatog gospodarstvenika, kolekcionara umjetnina i lovca nedavno su novinari pitali zna li išta o milijunskim pronevjerama u instituciji kojoj je tada još bio na čelu, a on im je odgovorio da muž uvijek zadnji dozna.

Sadržaj podzemnog bunkera spomenutog gospodina, kao i cifre koje su se navodile u medijima dovoljne su svima da spoznaju kolika je cijena ulaska u taj brak u ulozi neupućenog supruga. Možemo zaključiti kako je prijevara uvijek vezana za ljude te da niti jedna organizacija nije 100% otporna na prijevare.

Samo poslovanje uključuje i rizik od prijevare, a počinitelji su iznimno sposobni pri pronalasku novih načina i iskorištavanja novonastalih okolnosti kako bi ispunili svoju zamisao.

Međutim, zaposleni koji su otporniji na prijevaru čine i samu organizaciju otpornijom kao i sposobnijom za oporavak ako do nje ipak i dođe. Ujedno, povećan pritisak dioničara, poboljšana pravna regulativa i povećana svijest o prijevarama doprinijet će da se menadžment najviše razine kompanije aktivnije uključi u borbu protiv prijevare.

Izvor: business