Otvaram jučer poštanski sandučić. Uz bezobrazno visok račun za potrošenu (?) vodu (izjednačava li se to cijena vode i benzina?) iznenadio sam se nekim neobičnim letcima. Za izbore 18. svibnja.
Kakvi sad izbori, upitao sam se. Pa zar nisu 25. svibnja? Otkud opet naši lokalni politički kokošari na njima? Vidi vraga, već iduće nedjelje imamo izbore za članove Vijeća mjesnih odbora.
Gledam i ne vjerujem što nam sve obećavaju: od sanacija dječih igrališta, pješačkih staza, biciklističkih staza. Prosto nevjerovatno. Obećavaju nam mjesno-politička obećavala i izmjene dotrajalih toplovodnih mreža, kako bi nam opet bijela muda pod crvene bubrege mogu zaračunati.
Ni sam ne znam koliko puta su već građani ovog grada pitali ima li izgleda da pred vratima svojih stanova imaju vodomjere, plinomjere i da mogu sami kontrolirati koliko će vode ili plina potrošiti, a ne da im se izračunavaju cifre koje sigurno nisu potrošili.
Je li moguće da ove stranke, udruge ne vide ili ne žele ponuditi svojim građanima da konačno imaju kontrolu nad svojim troškovima i da im omoguće na nekoliko godina otplatu uvođenja vode i plina do vrata?
Bojim se da nas čekaju još četiri teške godine.