Bez HDZ-a, štoviše u situaciji kad je ova stranka protiv, udruge neće uspjeti uvjeriti dovoljan broj građana da daju svoj potpis za referendum o promjeni izbornog zakona
Očito nezadovoljni činjenicom da je većina zastupnika HDZ-a nedavno podržala kontroverznu Istanbulsku konvenciju, dio konzervativnih udruga odlučio je organizirati referendum kojim bi se, barem oni tako misle, onemogućila slična situacija u budućnosti. Pa su tako predložili čak dva referenduma koji bi, u slučaju da uspiju, ne samo povećao šanse da u Sabor uđu samo narodni tribuni, već i napravio cirkus od cijelog izbornog sustava.
Recimo, kada autori prijedloga govore o tome kako je neprirodno da je Grad Zagreb podijeljen u čak četiri izborne jedinice. Pa se stoga sada predlaže da se u Ustav upiše norma koja bi zabranjivala ne samo to, već i podjelu bilo koje od preostalih 20 hrvatskih županija. Česta je to primjedba. Ona se može čuti i s drugih adresa, ne samo od ljudi okupljenih oko udruge »U ime obitelji«. Ali je podjednako deplasirana, bez obzira otkud dolazila. I to iz jednostavnog razloga što se radi o parlamentarnim izborima. Saborski zastupnici nisu na Markovu trgu predstavnici svoje županije ili grada. Oni u parlamentu zastupaju cijeli narod pa je posvema svejedno jesu li izabrani u izbornoj jedinici koja bi recimo bila identična s granicama Grada Zagreba ili u nekoj gdje je neki dio glavnoga grada zajedno s Karlovačkom ili nekom drugom županijom.
Onda recimo prijedlog oko zastupnika nacionalnih manjina. Istina jest da Hrvatska ima potpuno nakaradan sustav u smislu da imamo čak četiri kategorije birača, što je vjerojatno jedinstven slučaj u svijetu. Jedni biraju zastupnike u deset izbornih jedinica, drugi tri zastupnika takozvane dijaspore, treći tri zastupnika srpske manjine, a četvrti još pet zastupnika svih ostalih nacionalnih manjina. Ukratko, sustav bez presedana u svijetu. U prijedlogu inicijative »Narod odlučuje« želi se očito umanjiti značaj manjinskih zastupnika. Međutim, ako bi se njihov prijedlog usvojio, do toga ne bi došlo, barem ne u nekoj većoj mjeri. Jer istina, oni ne bi mogli glasovati o proračunu i povjerenju Vladi, ali bi se njihov udio, razmjerno gledano, čak i povećao. Tako da čak i ako bi bili onemogućeni odlučivati o ove dvije teme, zastupnici manjina mogli bi blokirati odlučivanje u Saboru. Proračun se naime donosi samo jedanput godišnje, a o povjerenju Vladi zastupnici se mogu izjašnjavali samo dva puta u istom razdoblju.
Najveći bi pak cirkus izazvalo uvođenje potpuno otvorenih lista. To prevedeno znači da bi se u Sabor s liste ulazilo po redoslijedu preferencijalnih glasova. Što bi pak dovelo do dvije krajnosti. U Sabor bi ušli ili najgori populisti, ili potpuno sterilni aparatčiki. Prvi bi se ishod dogodio ako bi na listi bili samo takozvani tribuni, a drugi kada bi stranke, posebno one dvije velike, u namjeri da tome doskoče, na liste stavile samo svoje najprovjerenije kadrove.
Međutim, od svega ovog vjerojatno neće biti ništa jer se ponovo, kao ni prije nekoliko godina, neće uspjeti prikupiti dovoljan broj potpisa da se referendum uopće i održi.
Očito je, naime, da je aktualno vodstvo HDZ-a protiv ovakvog rješenja. A bez HDZ-a, štoviše u situaciji kad je ova stranka protiv, udruge neće uspjeti uvjeriti dovoljan broj građana da daju svoj potpis. Ako dođe do takvog ishoda, a on je vrlo vjerojatan, bit će to još jedan poraz istih ljudi u samo nekoliko godina oko iste stvari.
novilist
