Bog je mrtav. Ne kažem ja, kaže Nietzsche. Zato ja kažem, Brod je mrtav. Tko ga je ubio? Ti i ja. Svi mi. Kako smo ga ubili? Dio pobjegao, dio stajao i gledao masakr, klanje. Dvadeset i tri uboda nožem, a nije stigao ni posljednju rečenicu izustiti. Tko je držao noževe? Je li gotovo? I je i nije, prijatelju moj. Slavonski Brod je mrtav, ali imamo priliku za novi. Svatko bi radije gradio kuću po svome ukusu nego kupio gotovu. Dobili smo, eto, priliku slagati ciglu po ciglu. Baš onako kako nama odgovara. Sagraditi kuću kojoj će se rado vraćati. Ali ipak nije nestao, pa što je Brod danas? Groblje prijatelju, groblje. Obilaze ga vikendom i blagdanima, ali svi se nekako nadaju da sami neće tako skoro u njemu ostati. Bome i one koji su u njemu da pitaš rekli bi ti da bi radije da nisu tu, da su živi.
Korak prvi. Shvati da je mrtav. Nema ga. Dead, tot, morto, muerto. Nemoj ga pljuvati, nema smisla. Đuro je nekada zapošljavao 20 tisuća ljudi. Je, ali više ne zapošljava. Marsa je nekada igrala prvu ligu. Je, ali više ne igra. Brodska gimnazija nekada je bila među boljima u državi. Je, ali više nije. Grad ima odličan prometni položaj. Ima, ali ga još nije iskoristio. Sve što je imao je mrtvo. Sve što može imati nije se rodilo. Tek kada to shvatiš, možeš krenuti u potragu za novim Brodom. Gdje ćemo ga pronaći? Polako prijatelju, rješenje postoji ali nije jednostavno. Daleko je i kompleksno, ali dokučivo. Teret moramo prihvatiti svi. Možda je za nas i kasno, ali oni koji dolaze su bitni, radi njih se isplati.
Korak drugi. Tko će prvi? Mi, mladi. Mi činimo razliku, ali samo ako smo slobodni, samostalni, odlučni. Kreiramo novi način razmišljanja, donosimo nove trendove, naposljetku jedini mi imamo volje za promjenu. Ali mladih u Brodu nema!? Znam prijatelju, znam. Upravo taj problem valja prvo riješiti. Moramo učiniti niz koraka da bi se mladi vratili i to postavljamo kao osnovni zadatak. Mladi će biti motor novog Slavonskog Broda. Niz je rješenja, svako od njih ima svoje lobiste. Jedni bi gradili sveučilište, drugi stanove, treći opet zazivaju velike tvornice, elektrane. Rješenja dobra, ali sama za sebe nedostatna. Pitam te koga ćemo školovati? Za koju tvornicu ćemo ga školovati ili za koji stan? Potrebna je jasna strategija kako bismo odgovorili na ovo pitanje. Treba jasno odlučiti gdje ćemo graditi stanove, koju vrstu industrije poticati, je li to metalna ili možda IT industrija? Dakako, moramo donijeti i neke odluke izvan ovih područja. Dodatni sadržaji, kulturni, sportski sve ono što drugdje imaju a kod nas ne mogu dobiti. Tko želi odgajati dijete u gradu s jednim i pol dječjim igralištem? Učiti ga voziti bicikli kad nema staze? Tko želi igrati košarku kad imaju dva poštena koša u gradu? Tko će čitati knjige ako nema niti jedan zeleni park u koji se može zavaliti? Ljubitelja kazališta ne mogu zadovoljiti dvije predstave mjesečno ili jedan balet godišnje. Tko voli koncerte nikako se neće pronaći u današnjem, mrtvom Brodu.
Korak treći. Prilika i prostor. To je nažalost ono na što ne možemo sami utjecati. Imaš ideju za nešto novo? Odlično! Nije me briga. Želiš pokrenuti vlastiti posao ali nemaš kapitala? Odlično! Nađi si ga sam. Ali gospodine, sve što mi je potrebno je prostor i brzi Internet. E sinko, sinko, sve to košta, a znaš kakvo je vrijeme, nema đabe ni u stare babe. Ali to će vam se vratiti kroz dvije, tri godine, kad posao krene, nađem vlastiti prostor i zaposlim radnike, znate prirez, komunalna naknada, spomeničke rente i to? Dvije, tri godine, čuj ti njega, tko zna gdje ćemo biti za dvije tri godine. Ali u drugom gradu bi sve to već mogao dobiti? A ti sinko lijepo kofer u ruke i u drugi grad, kad ti ovdje ne valja. Sad se vrati do onog prvog pitanja, da pokušamo drugačije: imaš ideju? Odlično, kako ti mogu pomoći, koliko kvadrata trebaš? Ništa ti ne brini, sinko, imaš godinu dana sve besplatno. Ti samo radi i rasti, a kad narasteš, naučiti ćeš i druge kako rasti.
Korak četvrti. Aktivizam. Ja ću, prijatelju, ovdje prvi preuzeti krivnju. Ali uzmi je i ti. Tko je kriv što u Brodu nema sadržaja za mlade? Samo mi sami. Sportska i kulturna događanja, koncerti, tulumi, sve smo sami mogli organizirati. Zapravo, gledajmo bolje naprijed, sve sami možemo organizirati. I hoćemo, u novom Brodu koji će mlade vezati za sebe. Ne smijemo dopustiti da odu u Zagreb, Osijek ili Rijeku pa kažu ajme vidi što tu svega ima. Neka govore mi u Brodu imamo ovo, mi imamo ono. U Brodu smo bitni, zato što smo tako odlučili i za to se izborili. Volimo Brod. Volimo novi živi Slavonski Brod.
Nisi mi ipak odgovorio na pitanje tko je držao noževe? Tko su ti Liberatores? Je li to vlast u gradu? Krivo postavljaš pitanje prijatelju. Činjenica da trenutna vlast u gradu nije sposobna potaknuti niti jedan od ovih koraka ne može biti i nije opravdanje da i dalje odlažemo ranije navedeno. Pravo pitanje bi bilo zašto smo to dopustili? Ali ono sada nije niti bitno, uskoro ulazimo u novi projekt, projekt buđenja i oživljavanja, a za njega nam je potreban svaki pojedinac spreman na promjenu. Jesi li spreman?
