Josipovićeva žnj-republika

Najprije jedno uputstvo o tome kako rukovati ovim tekstom. On nije namijenjen podrivanju predsjedničke kampanje Ive Josipovića, naprotiv njegov potpisnik hladne glave procjenjuje da će aktualni predsjednik dosta glatko dobiti predstojeće izbore i uzeti još jedan mandat. Ali, jednako hladne glave odmah dodajemo da će to biti loša odluka hrvatskih građana, zbog koje se oni već sada mogu početi kajati, neovisno o tome što drugi kandidati nisu ništa bolji, ili su i gori. Tako je Kolinda Grabar Kitarović već u ovoj kampanji prije kampanje proigrala jedinu slabašnu nadu koja se vezala uz njeno ime, a to je da može unijeti dah umjerenjaštva u HDZ. Milan Kujundžić, pak, napada Josipovića s pozicija dojučerašnjeg HDZ-ovca, dakle kao slabo prikrivenog komunjaru, ali napada i sam HDZ kao "desno krilo SKH-a“, tako da je čovjeku očito najugodnije uz Pavelićev grob, gdje mentalno i pripada.

Ostaje još šibenski odvjetnik Ivan Rude, koji se pročuo konstruktivnim i humanim stečajevima, što u sadašnjem trenutku izgleda toliko goruće da bi ga trebalo izbaciti u špicu predsjedničke utrke. Ali, poznato je da Hrvati i Hrvatice počnu brinuti o stečajevima tek kada njima grunu na vrata, tako da su šanse Šibenčanina mikroskopske, a kako Hrvatskoj i ne treba netko tko će uljuđivati sadašnji sistem, nego ponuditi novi, možda je tako i bolje. No, zar u dlaku isto, a zapravo i puno "istije“, nije i s Ivom Josipovićem?

On se pred ove izbore pojavljuje u ulozi Velikog reformatora, koji traži navodno velike promjene Ustava, jer je ovaj tobože uzrok sadašnjeg glavinjanja Hrvatske, što naravno nije točno. Ali, Josipović se ne da, i u svojoj nezasitnoj ambicioznosti čak je odredio i pompozni cilj svojih reformi, to je nekakva "Druga Republika“, iako baš to najbolje govori da u njegovoj reformatorskoj municiji nema baruta.

Druga Republika u odnosu na što?! Pravit ću se da ne vidim kako je Josipović upotrijebivši pojam Druge Republike obavio intelektualnu krađu Vlade Gotovca, koji je devedesetih prvi govorio o njoj, ali se ne može preći preko još nečega. Kada je Gotovac govorio o Drugoj Republici to je imalo smisao jasnog poziva da se stvori nešto drugo od onoga što je napravio abortirani republikanac Tuđman, i to, jedan kroz jedan, bilo to. Doduše, i Gotovac je, suprotno mitologiji koja se splela oko njega, tu malo zabrljao, jer se pred kraj spetljao nekim sumnjivom angažmanima s Tuđmanom i umalo sve uprskao. Ali, dobro, mit je ostao, i neka je, jer za njega sve u svemu ipak ima relativno solidnih osnova.

Ali, kakvih osnova, kakvog smisla ima da se Josipović gura među preporoditelje postojećeg sistema kada je jasno da on njegov sastavni dio, a ako ćemo stvari tjerati do čistaca mora se reći i lošiji dio. Onaj, naime, koji je taj sistem činio i gorim nego što objektivno jeste. Tako je bivalo, navest ću samo nekoliko primjera, kada je primio u svome uredu generale koje je umirovio Stipe Mesić, tako je bilo kada je bacio osvetničku fetvu na medije koji su pisali o njegovoj upletenosti u aferu ZAMP, kada je izjavio da ćirilica u Vukovaru mora ostati dok vrijedi postojeći ustavni zakon o manjinama, a poslije može i drukčije, kada je nakrcao svoj ekonomski savjet neoliberalnim zelotima, što je njegovu "novu pravednost“ pretvorilo u karikaturine karikature karikaturu…i da ne nabrajam dalje.

Ako bi tome trebalo dati neko ime onda to nije ni prva ni druga nego žnj republika, što aktualnom predsjedniku oduzima svaki bazični autoritet da se pojavi s ičim nalik inicijativi za promjenu ustava. Ali, crnog vraga, on je baš tako napravio i sve to podboltao još i jednom trik-anketom, kojom je od građana više iskamčio nego dobio odgovor da se njegove ovlasti ne diraju, nego još podebljaju. Pa mu to, biva, daje pravo da inicira "odlučne institucionalne, socijalne i tržišne reforme“, prvenstveno u pravcu obuzdavanja birokracije koja je već "metastazirala“. Nije, doduše, da se o ovome ne može razgovarati, a neki dijelovi zasad skiciranih predsjednikovih ustavnih promjena – preferencijalno glasanje, decentralizacija države, demokratizacija stranaka.. – mogu se smatrati i dovoljno prihvatljivim.

Ali druga je stvar kada se u ovome vidi izlaz iz sadašnje krize, jer njega tu sigurno nema, ova kriza izazvana je nečim puno dubljim, deformiranom raspodjelom ekonomske i političke moći u zemlji, a to traži puno dublje preoravanje sistema. No, Josipović nema plugove za to, niti mu pada na pamet

da bi bili potrebni, nego bi bolest koju je relativno dobro dijagnosticirao još i pogoršao. On će, naime, ovaj svoj ustavni paket ponuditi u maniri samodršca Saboru na usvajanje, pa ako tamo ne prođe ići će na referendum, drugim riječima zaobići će političke stranke koje su glavni činioci svakog parlamentarnog ustavnog poretka. Ali, eto, Josipoviću one nisu važne i, kako netko reče, ukinuo bi, poput kralja Aleksandra posrednike između sebe i naroda. Dakle, čovjek bi iskoristio sadašnji ršum u zemlji kao zgodnu priliku da se okruni u neku vrstu republikanskog monarha (zanimljivo je da i on uviđa da bi trebalo zabraniti da se neka pitanja rješavaju referendumima, ali bi tako mijenjao ustav, iako je to zadnje što bi tako trebalo mijenjati)

Naravno, političke stranke, koje su u glupoj situaciji da se od njih očekuje da provode Ustav u čijem donošenju ne sudjeluju, učinit će sve da tu krunidbu spriječe i svakakvog veselja tu može biti. Od nepotpisanog koaliranja

HDZ- a i SDP-a protiv Pantovčaka do ljutog internetskog rata između pobornika jedne promašene politike i pobornika druge promašene politike. A to je nešto novo u ovoj zemlji. Ona nikada nije bila ozbiljna država, u smislu rješavanja svojih problema i problema svojih državljana, ali nikada nije bila ni cirkus, kojem je na čelu neposredno izabrani klaun. Sada smo, bojim se, na najboljem putu da i to dočekamo.

h-alter