Kako to obično u sportskoj areni biva, onaj koga obuzme bijes postane od borca klasični destruktivac.
Ovih su dana puni portali rasprava o ministru znanosti, obrazovanja i sporta Željku Jovanoviću. Prijepori su vidljivi iz zrakoplova, neki ga proglašavaju velikim reformatorom, a drugi klasičnim destruktivcem.
Nikada nisam volio ljude koji ostavljaju dojam kako sami o sebi misle kao o spasiteljima bilo čega. Uvijek sam to smatrao mesijanskim poremećajem osobnosti. No, veći je dio javnosti, tijekom posljednjih parlamentarnih izbora, pružio podršku tome tribunu koji će, eto, isušiti močvaru u sportu, nogometu posebice, srediti stvari u znanosti i obrazovanju, uvesti zdravstveni odgoj u škole, ali i razriješiti jezikoslovne prijepore.
Kako to obično biva, malo tko od koga se toliko očekuje uspije ostvariti očekivanja. Očekivanja su redom padala u vodu, nanstvenici su ubrzo shvatili kako rješavanje valorizacija njihova rada u najmanju ruku ulazi u red lošijih rješenja od ranijih, močvara se u nogometu čak i produbila, seksualni je odgoj uveden kršenjem demokratskih procedura, a jezikoslovne rasprave, najnovijim prijedlogom tzv. novoga službenog pravopisa i produbile. Dekretima skloni ministar nije mnogo držao do demokratskih procedura te mu je Kurikulum zdravstvenoga odgoja, za koji je zdušno navijao, Ustavni sud stavio van snage.
U maniri navijača čiji je klub izgubio, svu je frustraciju usmjerio na suca, odnosno predsjednicu Ustavnoga suda Jasnu Omejec. Nije mu prvi puta udarati ispod pojasa u svojim javnim debatama, no čak je i predsjednica HNS-a i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić izjavila kako mu ovoga puta ovo nije trebalo. Zaboravio je ministar kako se to, po njemu suspektno, mijenjao zakon kako bi gospođa Omejec, kako on kaže ušla u Sud. Zaboravio je tko je supotpisao takvu odluku, čije su bivše supruge tada, također, postale ustavne sutkinje. I na kraju krajeva, zaboravio je kako je time, tada, uz posvemašnje pritiske veleposlanstva SAD-a spriječeno da Ustavni sud bude servis vladajuće stranke. Možda ministar stvarno želi da tome bude tako? Zapravo, to bi se uskoro i moglo dogoditi, jer će se Ustavni sud morati samoukinuti zbog nemogućnosti da se zastupnici dogovore o nadopunjavanju istoga, a trećini sudaca Ustavnoga suda sljedeće godine silom zakona prestaje mandat.
Ne samo, dakle, što je iznevjerio svekolika i raznorodna očekivanja, od kojih su neka bila u maniri igranja na zadnju kartu, ministar je Jovanović doživio transformaciju. Od oporbenog good guy političara, borca bez respekta za lažne autoritete transformirao se u verbalnoga nasilnika s kakvima se trebao sukobiti. Ova se transformacija dogodila prema shemi koju opisuje poznati poljski emigrant Andrew M. Lobaczewski u svojoj knjizi Politička ponerologija. On opisuje kako ljudi u totalitarnim sustavima pristaju biti dijelom elita kako bi promijenili sustav, no vrlo brzo poprime karakteristike onih koje su prezirali. Dr. Žarko Puhovski je na nedavnoj tribini o govoru mržnje o toj temi uskliknuo: "Žrtva je postala počinitelj!".
Funkcija upravljanja, bivanja na vlasti ili u vlasti, funkcija je konstrukcije, rješavanja, a ne svojim odlukama i nepoštivanjem procedure, u maniri samozvanog mesije, stvaranja novih problema. U tom bi smjeru osoba kojoj je to stalo činiti morala biti mnogo oprezniji i konsenzusu naklonjeniji komunikator. Zadnje pak što bi takva osoba smjela jest poistovjetiti se ponašanjem sa svim onim trouble makerima hrvatskoga društva.
Kako sada stvari stoje, ministar Jovanović radi sve ono što ne bi trebao. Umjesto reformatora, svjesno ili ne, postao je slon u staklarnici. Ostavka se nameće kao jedino rješenje.
Izvor: SEEbiz
Ovih su dana puni portali rasprava o ministru znanosti, obrazovanja i sporta Željku Jovanoviću. Prijepori su vidljivi iz zrakoplova, neki ga proglašavaju velikim reformatorom, a drugi klasičnim destruktivcem.
Nikada nisam volio ljude koji ostavljaju dojam kako sami o sebi misle kao o spasiteljima bilo čega. Uvijek sam to smatrao mesijanskim poremećajem osobnosti. No, veći je dio javnosti, tijekom posljednjih parlamentarnih izbora, pružio podršku tome tribunu koji će, eto, isušiti močvaru u sportu, nogometu posebice, srediti stvari u znanosti i obrazovanju, uvesti zdravstveni odgoj u škole, ali i razriješiti jezikoslovne prijepore.
Kako to obično biva, malo tko od koga se toliko očekuje uspije ostvariti očekivanja. Očekivanja su redom padala u vodu, nanstvenici su ubrzo shvatili kako rješavanje valorizacija njihova rada u najmanju ruku ulazi u red lošijih rješenja od ranijih, močvara se u nogometu čak i produbila, seksualni je odgoj uveden kršenjem demokratskih procedura, a jezikoslovne rasprave, najnovijim prijedlogom tzv. novoga službenog pravopisa i produbile. Dekretima skloni ministar nije mnogo držao do demokratskih procedura te mu je Kurikulum zdravstvenoga odgoja, za koji je zdušno navijao, Ustavni sud stavio van snage.
U maniri navijača čiji je klub izgubio, svu je frustraciju usmjerio na suca, odnosno predsjednicu Ustavnoga suda Jasnu Omejec. Nije mu prvi puta udarati ispod pojasa u svojim javnim debatama, no čak je i predsjednica HNS-a i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić izjavila kako mu ovoga puta ovo nije trebalo. Zaboravio je ministar kako se to, po njemu suspektno, mijenjao zakon kako bi gospođa Omejec, kako on kaže ušla u Sud. Zaboravio je tko je supotpisao takvu odluku, čije su bivše supruge tada, također, postale ustavne sutkinje. I na kraju krajeva, zaboravio je kako je time, tada, uz posvemašnje pritiske veleposlanstva SAD-a spriječeno da Ustavni sud bude servis vladajuće stranke. Možda ministar stvarno želi da tome bude tako? Zapravo, to bi se uskoro i moglo dogoditi, jer će se Ustavni sud morati samoukinuti zbog nemogućnosti da se zastupnici dogovore o nadopunjavanju istoga, a trećini sudaca Ustavnoga suda sljedeće godine silom zakona prestaje mandat.
Ne samo, dakle, što je iznevjerio svekolika i raznorodna očekivanja, od kojih su neka bila u maniri igranja na zadnju kartu, ministar je Jovanović doživio transformaciju. Od oporbenog good guy političara, borca bez respekta za lažne autoritete transformirao se u verbalnoga nasilnika s kakvima se trebao sukobiti. Ova se transformacija dogodila prema shemi koju opisuje poznati poljski emigrant Andrew M. Lobaczewski u svojoj knjizi Politička ponerologija. On opisuje kako ljudi u totalitarnim sustavima pristaju biti dijelom elita kako bi promijenili sustav, no vrlo brzo poprime karakteristike onih koje su prezirali. Dr. Žarko Puhovski je na nedavnoj tribini o govoru mržnje o toj temi uskliknuo: "Žrtva je postala počinitelj!".
Funkcija upravljanja, bivanja na vlasti ili u vlasti, funkcija je konstrukcije, rješavanja, a ne svojim odlukama i nepoštivanjem procedure, u maniri samozvanog mesije, stvaranja novih problema. U tom bi smjeru osoba kojoj je to stalo činiti morala biti mnogo oprezniji i konsenzusu naklonjeniji komunikator. Zadnje pak što bi takva osoba smjela jest poistovjetiti se ponašanjem sa svim onim trouble makerima hrvatskoga društva.
Kako sada stvari stoje, ministar Jovanović radi sve ono što ne bi trebao. Umjesto reformatora, svjesno ili ne, postao je slon u staklarnici. Ostavka se nameće kao jedino rješenje.
Izvor: SEEbiz
