Snijeg daleko i u najavama
Radujem se pahuljama iako ćemo ih izgleda u Brodu vidjeti samo dok padaju. U zraku. Dekorativno. Posljednjih godina snijeg pada sve rjeđe, ali i kada je padao nekako je obilazio Slavoniju. Par puta smo znali putovati prema Zagrebu i negdje kod Novske je bila granica bijelog i sivila. Djeca doista više neće znati što su zimske radosti.
Odlazak na skijanje je najljepši oblik zimskih radosti, ali to je i najskuplji vid odmora pa si to ne mogu priuštiti sve obitelji s djecom. Čak i neke jeftinije destinacije, jer je i to na koncu skupo. Plus oprema, odjeća, obuća, dodatna zaštita, možda i 'najgore' od svega, svi su uvijek gladni! Nešto se ponese, ali ne može baš sve i nije ni gušt jesti sve dane sarmu i grah. Nekad bi se nešto pojelo tamo, zamiriše, pa makar ni ne bilo toliko fino, to je ono što upotpunjuje doživljaj. Zbog toga većina ipak ne ide nikuda, možda ako imaju bake i familiju u Lici ili Gorskom Kotaru pa se djeca nauživaju snijega kao mi nekada!
Kad se sjetim mokre robe na sebi, pletene rukavice koje su mokre nakon pet minuta, a od padanja sa sanjki ili pravljenja anđela, kao i snjegovića ili klizi, uvijek smo bili mokri, no nismo išli kući dok god se ne bi smrzli ili nekoga mama zvala. Onda nevoljko odemo, jer znamo da kad vide koliko smo mokri, taj dan nema više van. Roba i obuća se morala osušiti, drugu presvlaku za snijeg je malo tko imao. Ono za školu se pazilo. Iako je i to obično bilo mokro zbog duuuuugog povratka iz škole. Uz put se i klizalo i grudalo i guralo u snijeg, ma uživalo! A tek kad vidimo snijeg u kome još nitko nije ostavio trag, to se moralo pregaziti u svim pravcima! To što su noge mokre, to je bio manji problem. Dok je bilo toplo i dok smo se kretali, nitko nije ništa osjetio niti se prehladio. Samo su mame, sad mogu misliti kako im je bilo, uvijek dobivale fras kad bi vidjele koliko smo mokre i koliko snijega unesemo. A uvijek zimi rumene, koža i na nogama crvena, bridi još sat, dva dok se dobro ne ugrijemo. Sada djecu vode van, gledaju na igralištima dok se igraju, čisto sumnjam da će neki roditelj dozvoliti ( uostalom toliko dugo ni neće biti vani) da se tako igraju, skvase i promrznu. A ne bi im ništa bilo, dapače, imuni sistem bi rekao hvala.
Taj snijeg će nam donijeti bar malo radosti, jer teme koje nas sve muče su daleko od radosnih. Polako se ostvaruje ona da ovih eurića nema puno u novčaniku, čudno je imati po pet nečega i nešto kovanica, kao da nemam novaca. Već sam zaboravila da sam znala imati prazan novčanik i kad su bile kune ili ostati sa dvadeset ili pedeset kuna. Ima kartica i nije mi bilo problem. Sad je još čudno, ali navići ćemo se. Moramo.
Zato uz nadu da će ipak ostati malo snijega, da ćemo bar kratko uživati u zimskoj idili, idemo nešto kuhati što odgovara uz zimu i ugodno vrijeme pod dekicom.
Brza tjestenina s mljevenim i brokulom
Da ne kuhamo uvijek Bolonjeze, a opet da je jednostavno, evo jedne ideje. Brokula je uvijek zdrava pa je probajte ubaciti češće u obroke zimi.
Jednostavno.
SASTOJCI:
400 g tijestenine na pr. Penne
sol
1 crvena paprika
200 g brokule
1 glavica luka
ulje
papar, mljevena paprika
400 g miješanog mljevenog mesa
1 režanj češnjaka
300 g rajčice u komadićima
1 žličica mljevenog kima
malo šećera
pola vezice vlasca
PRIPREMA:
Kuhajte tjesteninu u slanoj vodi. Povrće operite, ogulite i očistite. Papriku narežite na šnitice, brokuli odvojite "cvjetove", luk nasijecite na kockice. Ugrijte ulje u velikoj tavi i pržite luk dok ne porumeni. Dodjte papriku i brokulu, pa dinstajte 3-4 min. Posolite, popaprite i dodajte malo mljevene paprike, pa umiješajte mljeveno meso. Pržite ga dok se ne razmrvi i lagano zaprži. Dodajte rajčice, bez tekućine i po želji začnite i dodajte kim i malo šećera. Vlasac nasijecite na komadiće, ako nemate može mladi luk ili suhi vlasac. Ja spremim u zamrzivač dok ima svježih začina pa dodam smrznute. Ocijedite tjesteninu, pomiješajte sa mesom i pospite vlascem. Po želji možete naribati tvrdoga sira, na pr. Trapist.
Germknodel
Poznata Austrijska/Germanska slastica koju vežemo uz dane Adventa, ali i cijelu zimu. Bez problema je možete napraviti i kod kuće. Pokušajte. Ovo je onako kako se najčešće pravi, ali naravno promijenite pekmez ili nešto drugo po želji. Samo kuhajte/parite onako kako piše. Uživajte.
SASTOJCI:
500 g brašna
10 g suhog kvasca
250 ml mlakog mlijeka
malo soli
7 zlica šećera
2 žumanjka
100 g maslaca
1 vanil šećer
Marmelada od šljiva
Za kremu:
500 ml
2 žumnajka
4-5 žlica šećera
1 vanil šećer
1 žlica škrobno brašno
Za posut:
Mak i šećer u prahu
PRIPREMA:
Brašno stavite u zdjelu, dodajte suhe sastojke. Maslac istopite i dodajte mlijeko. Mlako dajte u smjesu s brašnom i žumanjke na kraju. Umiješajte glatko tijesto. Čekajte da naraste. Ostavite na toplom, pokriveno vlažnom krpom ili najlonom, da udvostruči volumen. Premijesite i razvaljajte na pobrašnjenoj radnoj površini. Režite kvadrate i na svaki dodajte žlicu marmelade od šljiva. Zatvorite sa četiri kuta i spojite da pekmez ne izađe. Stavite na pobrašnjenu podlogu, pokrijte krpom i pustite petnaestak minuta da naraste.
Zakuhajte vodu u loncu za kuhanje na pari, ako nemate, pokušajte s nekom cjediljkom ili sl. Možete staviti gazu. Kuhajte ih na pari 10 min bez skidanja poklopca. Po manje komada, s razmakom između njih. Vadite u neku vatrostalnu posudu. U međuvremenu kuhajte kremu od vanilije.
Stavite kuhati 3 dl mlijeka, pomiješajte žumanjke sa šećerom, dodajte škrobno brašno i i mljiko. Promiješajte i kuhajte kao puding samo puno rjeđe. Par minuta, 2-3 najviše. Ako mislite da je gusto, dodajte još malo mlijeka. Servirajte toplo, posuto s malo maka i šećera u prahu.
