Čuda, Mujo čuda!


Opatija bajna

Kaže jedan vic, sigurno ste ga čuli a možda i gledali. Dolazi Mujo u sred radnog vremena kući i zatiče Fatu u krevetu s nepoznatim muškarcem "in flagranti".
Pita: "Bolan Fato šta radi ovaj muškarac u našem krevetu?"
"Čuda, Mujo čuda!", veli ona.

Ali nama rade čuda, u negativnom smislu, a mi doista kao ovce, nikome ništa. Gledam kako Ministar prodaje državne imovine s diplomatom, premijerom, poklanja vilu u Puli njihovoj Biskupiji i nije mi jasno: pokloniti nešto vrijedno, naše, pa i skupo, nekome tko ima sve i više od toga. Jer jasno je da crkvi to ne treba, ne za glavu, imaju nekretnine koje ne održavaju, imaju toliko da vjerujem ni sami ne znaju što im sve pripada. Postoje priče da im se ne može vratiti koliko smo im dužni. Čega? Zašto? Koliko se sjećam bile su i crkve i imali su svoje zgrade pa i još toga jako puno. Ako je što bilo i oduzeto, vjerujem da je i vraćeno kao i većini koji su mogli dokazati vlasništvo. Pa njihovo je kraljevstvo nebesko i što će im to! Jasno je da se sad odvlači pažnja od milijuna u Vatkanu koji ima Bozanić i da se crkvi dodvorava poklonima, ne bili mu ostavili sve na miru, a Crkva se isto primirila. Vatikanska mislim. Ali dok su djeca u Klaićevoj  bolnici u groznim uvjetima, dok se prikuplja po malo za neke aparate za liječenje, dok su bolesni od dijabetesa diskriminirani i ako ne žive u Zagrebu ne mogu dobiti pumpice, dok nam vatrogasci gase požare kantama (karikiram) a žene se organiziraju da cijeli dan besplatno rade da nešto skupe, a neće im za to država umanjiti doprinose i slično. Oduševljenje  je kada su prikupile 20 000 kn (a taj dan nisu zaradile ni sebi, ni državi i još ih je koštalo sve to u Splitu).
Ima se, mere se, pa se 20 000 000 kn pokloni! Razlika je u samo tri nule!
Ne znam kako vi, ali meni to nije jasno.
Ja bih na primjer od te vile napravila mali hotelčić, s restoranom, bajku, pa bi plaćala porez, doprinose, ljude zaposlila, doprinosila. Ne bi li državi to trebao biti cilj?!
(Eto, što nisu meni poklonili?! Ili nekome drugome, ali meni kada bi dali ne bi bio ni nepotizam, ni veze, ni mito, ni korupcija. Moj uvjet bi bio da im nisam dužna nikakve usluge…..već vidim da to ne bi išlo! Šteta….)

Jer govori se o porezu koji će crkva također plaćati na imovinu i o općenito sređivanju njihovih prihoda i rashoda.  Moraju početi prikazivati sve. Ali oni će to onda prodati! Rusu, Slovencu, Todoriću ( ups, on nema para!), nekome i novac spremiti na račun. Jer, imovina su i troškovi a još na to i porez! Iako se oni bave također i turizmom ali kada to bude "fiskalno" vidjet ćemo.

I tako. Iako sam čista Pozitiva, ne mogu da ostanem baš mirna na ovakve događaje. Jer to je samo jedna crtica od svega što ne valja, ali oni to očito mogu i nikome ništa. Pa i mi možemo, još uvijek, barem iskazati nezadovoljstvo.

Hajmo mi bolje nešto kuhati.

Da ponovimo gradivo s ajvarom. Meni je pečeni zakon i ne mogu reći da kuhani nije dobar, ali nije mi to, to. Kako je sezona kupina, nešto bez paljenja pećnice i dosta brzo!

Ajvar


Domaći ajvar je kralj zimnice, razlog zbog kojega volimo jesen, povrće, tako spremljeno da ga vole i zakleti mesoljupci, sam ili kao dodatak ili prilog, ma, nešto fantastično... Vidjela sam i čula više načina pripreme ajvara, moj recept je, u stvari, mamin recept, meni najbolji ajvar. Bez kompliciranja, bez konzervansa, jednostavno i preukusno!

Zahtjevno.

SASTOJCI:

5 kg crvene rog paprike, tzv. ajvarke

1 kg patlidžana

0,5 l ulja

feferona po želji

malo soli.

PRIPREMA:

Paprike operite i posušite. Pecite u pećnici ili na roštilju, da su pečene, nema veze ako ljuska pocrni, samo meso ne smije pocrniti. Ako se teže gule, stavite ih vruće u najlon vrećicu i ostavite par minuta, tada bi se trebale lakše guliti. Ogulite ih i očistite od sjemenki! Patlidžane ogulite i narežite po dužini, na šnite pa pecite isto kao i paprike. Ako vam smeta što se lijepe za lim, probajte sa papirom za pečenje, barem nema ribanja lima! Oguljene paprike stavite u cjediljku, nemaju one puno vode, ali što je više izađe, prije će se upržiti. Sameljite paprike i patlidžan na klasičnu mašinu za mljevenje, ni prekrupno, ni presitno, srednja šajba, pa pržite zajedno na ulju, dok tekućina ne ispari i dobijete homogenu smjesu. To vam doista ovisi o povrću. Uglavnom, vidjet ćete kad se prestane para dizati i kad je otprilike gustoće ajvara, skoro je ista gustoća vrućeg i hladnog. Posolite ali ne previše, ajvar ne smije biti slan, ne da se osjeti, probajte ga pa radije češće, po malo solite, da nije ni bljutav, ni slan. Ako volite ljut, feferone isto prepecite i meljite s povrćem, ili dodajte mljeveni čili, po ukusu. Ajvar punite u čiste i zagrijane teglice, poravnajte ajvar, pa ga stavite u pećnicu u otvorenim, ne poklopljenim teglicama, na 100°C desetak min. Ugasite pećnicu i ostavite tegle u pećnici , da se hlade  preko noći. Sutra ih zatvorite i spremite u podrum ili ostavu. Ovako spremljen, može dugo stajati, bez konzervansa i kvarenja. Dobar tek!

Panna cotta s kupinama


 

Lagana krema za ljetne dane koju možete praviti sa svim vrstama voća.  ili umacima vanilije, karamela ili čokolade.

Jednostavno.

SASTOJCI:

za 4 osobe

7 listova želatine

1 šipka vanilije ili vanil šećer

750 ml vrhnja za šlag

100 g šećera

200-300 g svježih kupina

50 g šećera

PRIPREMA:

Želatinu omekšajte. Vaniliju prerežite po dužini i pažljivo izvadite meki dio. Oko 200 ml vrhnja, šećer, "meso" vanilije i šipke vanilije, zagrijte na vatri. Želatinu ocijedite i dodajte. Miješajte da se sve ujednači.550 ml vrhnja ulijte u zdjelu za miješanje. toplu vanil smjesu procijedite u vrhnje i izmješajte. 4 kalupića saperite jako hladnom vodom, ulijte smjesu i hladite minimalno 6 h, a najbolje preko noći. Kupine operite i 2/3 kuhajte sa šećerom da tekućina reducira na pola. Možete tada usitniti i sa štapnim mikserom. Ako ne volite koštice procijedite. Ohladite pa dodajte svježe kupine. Kalupiće kratko uronite do pola u vruću vodu i iskrenite na tanjuriće i prelijte umakom od kupina.