Ljepota i prokletstvo područja u kojem živimo
Živimo u zemlji s puno prekrasnih prirodnih ljepota. Ne samo ljeti, već u svakom dobu godine. To je doista privilegija. No što onda?! Da li je to dovoljno za dobar život? Da li je to dovoljno za sreću? Zar i druge zemlje nisu lijepe? Da li su je Njemačka, Švicarska ili Danska ružne zemlje? Nisu. Kao i naša imaju i one jako lijepe predjele. Nemaju našu klimu, ali svjedoci smo da se i klima mijenja. Što je to što ostaje? Ljudi, zar ne?! Oni su ti koji čine zemlju onime što je. Poželjnom destinacijom za posao, život, sigurnost, odmor... Sve to postižu ljudi. Priroda je samo onaj plus u uglu.
Najbogatiji čovjek na svijetu je odletio u svemir i zaključio koliko je zemlja (planet) lijepa, toliko je i krhka. Rekao je da se vidi da joj nanosimo štetu. Neka korist i od tog leta. Jer baš ti, najbogatiji ljudi koji su još malo zagadili našu klimu tim letom, možda će pokušati i usmjeriti svoju energiju i sredstva u očuvanje okoliša. No sama priroda ne može donijeti ništa. Davno još prije par stoljeća smo se odmaknuli od isključive potrebe za primarnim resursima. Ona su bogatstvo samo ako se ne izvoze kao takva. Tek kad se obrade donose neku korist. Također i tu treba paziti i znati koliko i obnavljati sve što se može. No jesmo li mi ikada kroz povjest znali koristiti svoje, u korist svoju i svoga naroda? Teško. Ovdje na ovim područjima da nije bilo vladara koji su se mijenjali, teško da bi išta imali. Austrijanci i Ugari su izgradili čuda. Od nekih najljepših zgrada u Zagrebu, Varaždinu pa do krajnjeg istoka. Mađari napravili željeznicu do Rijeke, a prije još Rimsko carstvo je izgradilo pola Dalmacije. Dubrovnik se vodi kao dugovječna Republika, ali i tu je bilo utjecaja Mletaka i Francuza.
No naučili su puno i napravili puno i sami. Zatim je u YU, građeno sve: tvornice, škole, bolnice, muzji, lijepe i ružne zgrade, svašta nešto ( ovo je za one koji smatraju i taj period da je bio 'pod vlašću'), pa smo ostali sami. Sad si opet ne valjamo, političari se trude da nam vlastite oči zavade, a narod samo kuka i trpi. Sada se samo grade vlastite kuće, vile, ali za razliku od onih iz srednjeg vijeka( ne mogu baš tako), iako su velike i lijepe, ništa u stvari neće ostati vrijedno spomena. Ostat će jedan most koji su napravili drugi, ne što je neophodan, već što su neki nametnuli zaključak da je to jedini način povezivanja juga sa ostalim dijelom Hrvatske. No to liči na one vladare, nek se gradi, što god da košta, nek ostane zapisano da 'smo' napravili most!
Samo da se dogovorio autoput preko tog uskog dijela kopna u BiH, sa izlazom u BiH za one koji idu tamo (naravno tu i granični prijelaz), to bi bilo riješeno. Znate koliko bi to koštalo? Ništa! U stvari, jako malo. Mene srce boli što će autoput negdje morati ići preko Stona, tog bisera neprocjenjive ljepote. Ali kako bi se onda neki obogatili; oni koji su kupili nepregledne površine zemlje preko koje su znali da će proći trasa. Pa sad postaje skupo da se ne može više platiti osim suhim zlatom.
I tako, dok Japanci prave vlakove koji voze 600 km/h, mi smo se tek riješili konjskih kola, a kako naši vlakovi voze, možda im se i vratimo. Jasno da je ulaganje u željeznicu kojom se malo tko vozi neisplativo. Previše je duga željeznica jer nam je takva geopozicija, a malo je stanovnika. No ljudi dolaze tamo gdje je dobro. U Njemačku milijuni, pa i u druge zemlje desetine tisuća svake godine. Kod nas se samo odlazi.Zašto? Sve je to politika. No, dok mi krenemo ka napretku, još će puno vode proći ispod Savskog mosta!
Prošli tjedan je bila salata, ovaj malo mesa. Da napravimo ravnotežu!
Argentinski savici
Malo drugačije pripremljeno mljeveno meso. Nekada zbilja ne znamo što sa tako jednostavnom i pristupačnom namirnicom, jer ideja je bezbroj, ali uvijek nekako radimo samo one klasične. Možda se na prvu čini komplicirano, ali doista se naprave brzo. Možete pripremiti meso i večer prije, pa imate skoro gotovo jelo drugi dan. Schwazwald šunka je odlična za ove savitke, dobro je dimljena i baš je ukusna. Naravno, možete koristiti i druge. Samo da je jako tanko rezana, da se lako savija.
Foto: Dražen Bota
SASTOJCI:
750g sitno mljevene govedine
2-3 stara peciva
2 glavice crvenog luka
2 jajeta
1 žlica mljevene ljute paprike
150g vrlo tanko narezane dimljene šunke
20 g maslaca za prženje
PRIPREMA: Pecivo namočite u vodu. Narežite sitno luk i propržite na žlici ulja.
Umiješajte u meso, dodajte sol, papriku, jaja, iscijeđena i usitnjena peciva. Rashlađeno razvaljajte između dvije folije vrlo tanko i ponovno rashladite. Izrežite na kvadrate 7x7cm.
Na kvadratiće složite šunku. Savijte pa pecite na zagrijanoj grill tavi na otopljenom maslacu. Pecite dok ne porumeni sa svih strana.
Rolat s 'crnim' bobičastim voćem
Nekada mi ostanu bjelanjci, a nekada se potrudim da ostanu.....ovo je tako fino. Okusom slično Pavlovoj, samo druga forma. Bjelina koja je neodoljiva! Probajte i s drugim voćem : maline, mandarine, zrele svježe oguljene breskve i sl. Najbolja je s kiselijim voćem koje poništi slatkoću ovog pjenastog biskvita!
Foto: Dražen Bota
SASTOJCI:
4 - 6 bjelanjaka
250 g šećera
po pola žlice vode i octa
žličica škrobnog brašna
500 - 700 g kupina, borovnica, crnih ribizli i crnih ogrozda
250 ml vrhnja za šlag
PRIPREMA:
Za biskvit mutite čvrst snijeg od bjelanjaka s malo soli pa lagano dodajte šećer, stalno miksajući. Ulijte vodu i ocat, malo još mutite pa pecite jednu veliku koru, na papiru za pečenje, na limu veličine pećnice. ( Ja sam posula papir listićima badema pa nanijela smjesu, možete i vi a ne morate .) Biskvit peći oko sat na 160°C da se više suši nego peče i da ostane bijel. Ohladite. Očistite voće.
Umutite šlag. Mažite koru šlagom, pospite kupinama i lagano urolajte. Ohladite i uživajte!
