Praznik rada

Prvi maj ili Prvi svibanj, Praznik rada u cijelom svijetu slavi se zbog prava radnika koji su na koncu, uspjeli da se izbore za tri osmice. 8 sati rada, 8 slobodnog vremena i 8 sati sna. Nekako je to na zapadu ( relativno ) ispoštovano a u nekim sjevernim zemljama su zaključili da su ljudi produktivniji kada rade 6 sati (!?)pa uvode i taj sustav, mi smo još daleko. Dakako, po medijima se prenose članci o tim studijama i pozitivnim učincima, ali kako to kod nas uvesti? Istina, ima radnih mjesta i radnika koji imaju takav ritam da ne naprave sve ni za 8 h. Međutim, to je druga priča.

Kod nas, naravno druga priča. Mirovinski fond je prazan pa ćemo ga napuniti tako da se radni vijek produži do 67 god.!  Zanimljivo. Jasno je da dok uplaćuju, taj fond ne koriste, ali zar nam neki dan nije bio cilj da mladi ostanu u zemlji?! A kako će kada im baka ili djed još ne oslobađaju radno mjesto? Zar ne bi bilo logično da ljudi odu u mirovinu, da se mladi zaposle, jer oni su nosioci društva, oni su potrošači, trebaju i žele riješiti stambeno pitanje, dižu kredite i na koncu, rađaju djecu. Tako će imati priliku i raditi na tome da se privreda razvija, jer osamnaestogodišnjak ili nakon faksa, ne mogu oni izmisliti biznis, ili početi samostalno odmah nešto stvarati. Ne ide to baš tako. Moraju prvo malo ući u svijet rada pa onda tražiti svoje mjesto. Zar to nije slika logične budućnosti?
Ljudi sa 60 i nekom sigurno neće kupovati stan, namještaj, auto, vikendicu, nisu svi za putovanja i sl….Uostalom, oni su ti koji moraju svojoj nezaposlenoj djeci i unucima kupiti kruha i hraniti ih dok "se ne snađu". Jasno, nedostaje to nešto( ! ) kuna u fondu, ali ako nam mladi odu, ovi što su ostali osuđeni su na rad do smrti jer druge varijante nema. Ili?

E zato se i danas moramo boriti za 888, jer one predstavljaju nadu tim sedamdesetogodišnjim variocima, kirurzima, nastavnicima, blagajnicama ( zamislite brzinu, a tek vraćanje kusura…srećom, uskoro će samonaplaćivanje karticama, pa smo toga spašeni!)…da će moći odraditi svoj posao.
Naravno, shvatili ste crni humor, ali ovako, bojim se, neće ići. Još uz obećavajuću zdravstvenu skrb!

Zato podupirem sve prosvjedne marševe koji će se dogoditi širom Hrvatske jer trebamo pokazati, ako ništa, svjesnost da ne idemo u dobrom smjeru i da se osnovna radnička prava moraju poštivati bez obzira na situaciju i broj nezaposlenih.  Žao mi je što se u Brodu nismo uspjeli organizirati iako je postojala želja.  Naravno da podržavam i tradicionalno kuhanje radničkog graha, pa iako taj dan neću biti u Brodu zbog obiteljskih razloga, vjerujem da će Praznik rada biti dostojanstveno proslavljen i na prosvjedima i na izletištima unatoč vremenskoj prognozi.

I da ne zaboravim kao napomenu, vezano malo i na temu. Razgovarala sam sa Sonjom, saznala što-šta i zahvalna i onome tko me uputio na nju i njoj. Upitno je što ja tu mogu pomoći, raspitat ću se i informirati dalje. Drago mi je što Sonja ima tako jak karakter i što je poduzela sve da pomogne sebi i drugima. Sa dobrom pravnom pomoći ( koju ima ) i ona je uvjerenja da će to riješiti. Kako je to pravni proces, to je u ingerenciji suda i tako mora ostati. Ostat ćemo u kontaktu i u tijeku razvoja događaja, pa ćemo vidjeti. Ipak je na svakome ponaosob koliko će i sa čime izlaziti u medije.

I na kraju ne najmanje važno, recept!

Danas ćemo nešto Prvomajsko ( nekako mi čudno zvuči Prvosvibanjsko, ali možda se naviknemo!). Za sve vrste vremena.  Malo drugačiji grah, kako ga vole Meksikanci, a ako ostanete u kući da ne pravite za nedjelju baš onaj tradicionalni. Kolačići za ponijeti na izlet, zdravi ( koliko to kolačići mogu biti?!) i jako ukusni. Naravno, prijaju i kod kuće i mogu stajati duže vremena.

Chilli con carne


Poznato meksičko jelo, jednostavno za pripremu (ima i komplicirana verzija, ali ja ću vam napisati jednostavnu, a dodati razliku, ako želite pokušati),  sito i izdašno, pogotovo ako imate djecu koja ne vole klasično pripremljen grah, ovako ga , bar moji, pojedu bez problema i pitaju kad ću opet to kuhati….

Chilli con carne

Jednostavno

SASTOJCI:

750 g mljevene junetine ( može i junetina u komadu koja se onda sitno-sitno isiječe)
1 velika glavica crvenog luka,
2 režnja češnjaka,
500-600 ml pelate(rajčica iz konzerve s komadima ili cijelim oguljenim rajčicama, ljeti možete oguliti svježe rajčice, i iscijediti sjemenke i vodu),
1 jušna žlica koncentrirane rajčice,
3 limenke crvenoga graha (420 g),
1 limenka kukuruza,
1 zelena ili crvena svježa paprika,
malo mljevene paprike,
sol,
biber,
mljeveni kim (obavezno, zbog specifične arome),
ljuta tucana čili paprika.

PRIPREMA:

Na malo ulja popržite sitno sjeckani crveni luk, pred kraj dodajte izgnječeni bijeli luk, dodajte meso pa upržite da ispari  tekućina i da malo dobije boju. Dodajte isjeckanu rajčicu sa sokom iz doze, koncentrat, sol, kim, mljevene paprike, ostavite da kuha najmanje 1 h. Ako je meso sjeckano i dva sata. Dodajte grah i trakice paprike pa kuhajte još pola sata. Dodajte kukuruz i čili paprike po volji, kratko prokuhajte, popaprite i to je to. Dobar tek. Odlično ide uz kukuruzni kruh!

Kolačići (cookies) sa zobenim pahuljicama, jabukom i čokoladom


Jednostavni, sočni i ukusni kolačići koje možete jesti i kada postite. Probajte i pravit ćete ih često!
Kolačići
Vrlo jednostavno.

SASTOJCI:

135 g maslaca

70 g marmelade od jabuka ili miješane

2 žlice soka od jabuke

100 g šećera ( smeđeg ako imate )

1 žličica sode bikarbone

115 g zobenih pahuljica

280 g brašna

80 g komadića čokolade za kuhanje

malo soli

po želji aroma gorkog badema ili naranče

PRIPREMA:

Izmiksajte 115 g maslaca sa šećerom u pjenastu smjesu, dodajte marmeladu i sok jabuke. U čaši pomiješajte sodu bikarbonu sa 4 žlice kipuće vode i ako želite aromu. Dodajte smjesi s maslacem. U drugoj posudi pomiješajte suhe sastojke, osim čokolade. Dodajte prvoj smjesi pa lagano umiješajte i komadiće čokolade. Žlicom ili rukom stavljajte smjesu na papirom obložen lim. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 15 min, dok ne dobiju zlatnu boju. Kada se ohlade poslužite ili čuvajte u dobro zatvorenoj posudi.