Putovanja II dio




Neću vas puno gnjaviti sa poviješću i podacima koje lako nađete na internetu. Samo ono što je vezano i zanimljivo. Kao i neke statistike koje mogu a ne moraju biti točne, tj. ovisi kontekst u kome se gledaju. Porto me oduševio prvo večer. Stan koji smo imali kao bazu, prekrasan, novouređen, u dobrom dijelu grada, a opet ne u strogom centru. Sve smo obilazili pješice jer se tako najbolje upozna okolica i osjeti atmosfera. Prvo večer, poslije kratkog opuštanja smo prošetali 'kvartom', otišli na obližnji trg u susjedstvu i večerali u malom kafiću prepunom mladih ljudi. Atmosfera vesela, srdačna, život je u zraku. Anegdota: platila sam nešto za jesti i piti, dobila za kusur, uz pregršt riječi izvinjenja, sitne novce, sve po 50 i 20 centi. 4,5 eura. Znači u džepu šaka novaca. Predomislim se kasnije i ja naručim sendvič, njihovi specijalni, probala od muža i nisam mogla odoljeti. Naravno, baš toliko košta, pa na kasi liku u ruku spustim onu siću. On se od srca nasmije i kaže nešto kao, samo su napravile krug i malo cirkulirale. Uz smijeh nastavimo večer. Vino odlično, pivo, lagano, više kao Osječko, nema gorčine.

Idući dan šetnja gradom i obilasci. Porto je grad na rijeci Douro, po njemu je i zemlja dobila ime. Kao Budim i Pešta, tako i Porto s jedne strane i Gaia s druge od čijih naziva je nastao naziv za Portugal. Ima oko 250000 tisuća stanovnika i jako je lijep, prelijep. Na brdašcima, doduše s puno stepenica, ali ulice, uske kao u Dalmaciji, pune su života, boja, povijesti. Uz rijeku je šetnica, pogled na drugu stranu. Rijeka neobično puna velikih riba, tipa cipal, ali veliki kao šarani od 1-2 kg! Veliki most povezuje dvije strane, a pješaci mogu koristiti ( kao i drugi saobraćaj) dvije razine. Na drugoj strani je žičara s gondolama i napravili smo logičnu stvar, prešli nižom razinom ( za višu morate doista preći stotine stepenica, pa iako ima i tu uspinjača koju plaćate, i tu ima još stepenica), prošetali i slikali se, otišli do te žičare u donjem dijelu za ukrcaj i popeli se na gornju razinu. Vratili se gornjom ulicom preko mosta. Može se koristiti i javni prijevoz, tramvaj ili autobus, ali pješice sve bolje pregledate. Uz rijeku je puno turista, što se ne osjeti previše u drugim dijelovima grada. Ne kao neopisive gužve. Najviše kod knjižare koja je nadahnula spisateljicu Harry Pottera, J.K.Rowling, pa je red do… predugačak!

Ne znam što da izdvojim od onoga što me se dojmilo, nije to ništa konkretno; atmosfera, ljudi, grad, boje, sve. Jednostavno, neodoljivo. Hrana odlična, probali smo više toga, od njihovog poznatog specijaliteta Francesinha, poseban 'sendvič' ( nije mala Francuskinja što naziv znači) u kome je više vrsta mesa, okolo puuuuno sira i jaje gore, u umaku od vina i piva. Jako fino. Jeli smo svašta, a plodovi mora su vrh. Najbolje smo jeli drugi dan kad smo se izvezli na obalu Atlantika, nepregledne plaže, uređeno sve i surferi koji surfaju u ledenom oceanu. Imaju par ulica sa restoranima koji imaju roštilje vani, cijeli veliki kvart je u dimu i mirisu škampa i ribe. Ne znam kako je žiteljima, ali nama je bilo baš fino. Kud to volimo, kud smo bili gladni. Izvrsno!

Opet predvečer smo došli u Lisabon, popili kavu s kumovima koji su slučajno bili tamo zadnji dan pa smo se sastali proveli nezaboravno večer. Večerali smo u lokalu koji nam je naš turistički znalac S.P., tj. njegova kći preporučila. Domaća atmosfera, jednostavno uređeno, bez puno turista iako puno ljudi i savršena riba i vino. Losos, porcija je 8 eura, kad to pojedete to je to. Ukusno, svježe i trunčicu previše. Ne ostane mjesta za desert. Inače, htjeli smo opet tamo večerati u nedjelju, kad ono, ne radi! Mogu raditi ako žele, ako ne žele, ne moraju. Tako da ima i otvorenih i zatvorenih lokala. A grad pun turista!

Slatko sam jela uz jutarnju kavu, jer imaju odličnu ponudu na sve strane, a sve izgleda neodoljivo. Tako i je. Puno slatkog je napravljeno od jaja, kreme i punjenja, to im je baza. Kao i lisnata tijesta, što nije čudno ipak je Francuska blizu i ostavila je utjecaj.

Lisabon je glavni i najveći grad. Sa 550000 stanovnika nije prevelik, nešto tipa Zagreb, ali sa infrastrukturom jednog Beča. Ne govorim to bez veze, puno smo se vozili po Beču svim prometnim sredstvima, tako da doista znam o čemu pričam. Iz samog centra vozi željeznica, imaju metro kao i tramvaje, žičare i uspinjače, autobuse, trolejbuse i rikše na benzin. Turistički autobusi na kat koji je i otvoren je još dodatna ponuda. Žuti tramvaj im je simbol grada, a dnevnom kartom od 6 eura, vozite se svim gradskim javnim prijevozom na sve strane. Sve je puno. Grad, trgovi ( za redom su tri trga veličine trga Bana Jelačića, a treći i duplo veći), najpoznatija mjesta preplavljena ljudima. Puno mladih nas je iznenadilo i oduševilo. Jer vrijeme ferija i izleta je po malo i prošlo, neki su turisti, ali jako puno je njih baš Portugalaca, domaćih i znači da je to društvo živo. Tome ide u prilog i podatak da je prije desetak godina čak i politika savjetovala mladima da migriraju, što i jesu činili. Migracije, su još prisutne i velike, međutim u zadnje vrijeme je više onih koji dosele u Portugal od onih koji odu. Prošle godine su Portugal napustile 31.753 osobe, a doselile se 36.639 osoba. Zemlja su koju uspoređuju s nekadašnjim Berlinom, točnije Lisabon. Ulažu u inovacije i tehnologije, privlače sve mlade sa idejama kao i umjetnike, grade centre izvrsnosti. Za sve ulagače imaju smanjenje poreznih opterećenja, a ako žive više od pola godine ( jedan dan više ) oslobađaju plaćanja poreza 10 godina. Također, to koriste i umirovljenici, jer im se 'uvezena' mirovina ne oporezuje u tom slučaju. Zemlja su sa najviše autoputova u EU po glavi stanovnika a naplaćuje se kao i kod nas. Ne znam baš kako kotiraju cijene iako smo koristili ceste, ali s uređajem poput ENC-a, pa je malo nepregledno. Gorivo je jedino što je skuplje nego kod nas, što smo mi uočili.

Portugal je 2011. god tražio pomoć od MMf-a, a jedni su od rijetkih koji su dug vratili prije roka. Povećali su broj sati radnog tjedna na 40 i pridržavali se štednje iako su stalno govorili da se protive smanjenju potrošnje. Ipak, uz smanjenje plaće i mirovine , potrošnja je pala, ali već 2015. povećan je BDP koji od tada stalno raste. Radni tjedan je vraćen na 35h. Socijalisti su opet dobili vlast i zemlja se nezaustavljivo razvija. Povećava se broj stranaca također, jer ih tamo i nema puno, ali uglavnom onih koji ulažu i rade.

Obišli smo prekrasna mjesta, sve turističke destinacije, stajali u redu u slastičarnici Belem, jer od tuda potječe njihov 200 godina najstariji kolač, najpoznatiji u Portugalu, Pasteis de Belem. Originalni recept strogo čuvaju, a drugih poznatih verzija je puno. Ulicama popločenim kaldrmom, i u Portu i Lisbonu, gdje je preciznost i maštovitost šara i dezena nevjerojatna, ne znate gdje bi gledali!
U jednoj ogromnoj hali, nekadašnjoj tržnicu napravili Time out, mjesto sa cca 40 poznatih restorana i barova gdje se jede vrhunska hrana povoljno jer je tip samoposluživanja. Dok jedete čujete jezike svih naroda i čuvate stolice nekome koga ste prvi i jedini put u životu vidjeli. Hrana je vrh, odlična. Inače, u Lisabonu je bakalar namirnica br.1 i poznaju 365 načina da ga sprave. Onda možete misliti kakva im je kuhinja, što tek rade s drugim namirnicama. Voće mirisno i zrelo ( mango i papaja, napokon zrelo!). Bili smo i u velikom supermarketu, zanimljivije od butila. Njihova ribarnica je veća nego kod nas svi odjeli od salama, sira, mesnice i ribarnice, na pr. u Intersparu. A odjel bakaklara kao mesnica! Sireva, par redova hladnjaka. I tako redom…

[gallery columns="6" ids="136174,136175,136176,136177,136178,136179,136180,136181,136182,136183"]

Grad se nalazi na ušću rijeke Tajo, izgleda kao more već tu, na jednom mjestu je i najduži most u Europi, Vasco de Gama, po moreplovcu kojim se ponose. Kćerki sam kupila jednu knjižicu na Portugalskom u najstarijoj knjižnici na svijetu, a grad je fantastično mjesto za otkrivanje takvih zanimljivih podataka i mjesta. Išli smo u najpoznatiji lokal gdje se svira Fado, gdje je vlasnik lokala skoro zvijezda, a lokal izgleda skromno, staro. Mogla bih vam pisati još u nedogled. Bili smo naravno i na najzapadnijem komadiću Europe, Cabo de Roco, posjetili dvorac kao iz bajke, otišli u ribarsko selo od koga su napravili mjesto za ljetovanje žitelja Lisabona i imućnijih jer su tu nekada dolazili i kraljevi ljetovati. Plaže su pješčane a sunce mami na kupanje. Ipak, ledeni ocean baš i nije tako privlačan kad osjetite tu temperaturu.
Sve u svemu, ja bih opet tamo….

Sad nešto drugo. Dok vi čitate, mi sadimo ili smo posadili sadnice na Poloju u akciji :“ Posadi drvo, ne budi panj!“. Drago mi je što će i grad posaditi u Svačićevoj stabla paulovnije, nekako se nadam da ih je možda moje pisanje potaklo da to učine. ( Neću si baš odmah pripisati zasluge 😉). Za one koji će reći da ima i autohtonog drveća, da ima, ali i krumpir nije autohtoni, kao ni rajčica, pa ako ćemo tako….Neka raste i daje kisik i hlad i možda korijen neće dizati cestu pa je i zato dobra vrsta. Uglavnom, bit će hlada i kisika i to je najvažnije!

A kuhati, pa nešto ćemo i mi…Da, u Portugalu kesten peku na ulicama, ali peku nekako u soli i prsti ostaju čisti kada ih se jede! Možda i kod nas to nauče 😊 U ovom kruhu nema kestena, ali se mogu ubaciti komadići pečenog ili kuhanog, jako je fino. Negdje sam jela i baš mi se svidjelo.

Crni kruh sa sjemenkama


Probajte napraviti domaći kruh, nije komplicirano, a bit će vam slađi!

Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

800g crnog brašna

1 kocka kvasca (40g)

1/4 mlake vode i još po potrebi

20g šećera

100 ml mineralne vode

1 puna žlica soli

1 žlica meda

1 žličica praška za pecivo

50 g prženih i sjeckanih oraha

50 g zobenih pahuljica

1 bjelanjak

po žlicu sjemenki sezama i lana i zobenih pahuljica

PRIPREMA:

Brašno prosijati u zdjelu, u sredini napraviti rupu i germu u komadićima ubaciti, malo šećera posuti preko germe. Preliti kvasac toplom vodom i pustiti da se otopi.

Ostali šećer, sol, med , orahe i pahuljice rasporediti po rubu brašna. Sve sastojke s nastavkom za tijesto iz sredine prema van umijesiti u glatko tijesto .

Tijesto prekriveno ostaviti na toplom dok se volumen ne udvostruči, oko 30-40 minuta. Tijesto još jednom s nastavkom za tijesto mijesiti, oblikovati u kruh po želji i ostaviti u namaštenom kalupu ili limu još 15 minuta da odstoji. Premazati ulupanim bjelanjkom i posuti sjemenkama i pahuljicama. Pecite oko 1 h na temperaturi 180-200°c.

Kesten torta (kolač)


U jesen kad kesten zamiriše, sjetimo se i kolača i torti s njima u glavnoj ulozi. Smrznuti možete kupiti uvijek, ali nekako sada najbolje prijaju.

Jednostavno.

SASTOJCI:

za biskvit:

5 jaja

12,5 g šećera

12,5 g kestena ( pirea )

50 g otopljene čokolade

1 žlica oštrog brašna

pola vrećice praška za pecivo

za kremu:

300 g kestena ( pirea )

150 g maslaca

1 žlica ruma

1 žlica šećera u prahu

300 g vrhnja za šlag

PRIPREMA:

Za biskvit tucite žumanjke sa šećerom. Kad se šećer istopi i postane bijela krema, dodajte kesten pire i otopljenu čokoladu. Istucite čvrst snijeg od bjelanjaka i pomiješajte brašno sa praškom za pecivo. Dodajte u žumanjke snijeg i pospite brašnom pa lagano lopaticom izmiješajte. Pecite u zagrijanoj pećnici na 175°c oko 20 min u okruglom kalupu za torte fi 26 ili u dugačkom četvrtastom cca 26 x 40 cm namazanom i posutom brašnom. Kad je pečen biskvit, ohladite ga pa onaj za torte prerežite da dobijete 2 kore. Za kremu sve sastojke osim šlaga umutite i namažite biskvit, čvrsto umutite šlag pa njega premažite preko kesten kreme. Za tortu stavite drugu koru i šlagom premažite i okolo, ukrasite kuglicama od kesten pirea ili dijelom kreme, možete je lagano premazati čokoladom i ukrasiti tortu po želji. Kolač ukrasite ribanom čokoladom ili kestenom. Poslužite ohlađeno.