Blagajnica (ne)će na more

Možda. Teško! Najavljuju podizanje cijena telefonskih usluga, gorivo je sve skuplje, a to što kao malo spuste cijenu, to je samo flaster na ranu koja se mora šivati. Kad gorivo ide gore, sve ide gore, htjeli mi to ili ne. Moramo se odreći puno toga, a bit će tu i godišnji odlazak na more za mnoge. No, lijepo su obećali, kako jedan naslov duhovito (crni humor) kaže, da ćemo smjeti raditi do 68 godina. Kakva 'sreća'!
Kao da se ljudi pitaju. Jasno je da se od Hrvatske mirovine ne živi već životari, da će mnogi biti prinuđeni raditi do te 68-e godine života da si mogu priuštiti iole normalan život. Može se raditi do tada, ali samo neki poslovi i neki ljudi. Ne bih baš da me operira 68 godišnjak, da me u avionu vozi 68-godišnji pilot, iako sigurno pola njih to može, teško da na blagajnama blagajnice mogu držati ritam današnjih gužvi u tim godinama (dio može sve, govorim ovdje generalno), frizerke ili maserke, da ne pričamo o građevini, zidarima ili fasaderima.

Oni u biroima možda i mogu, ako im kralježnica od sjedenja ne strada. Ni biro nije posao koji nema negativne strane. O intelektualnim poslovima od programiranja, projektiranja, pa i nastavnici i profesori, to je priča za sebe. Većina vjerujem da može raditi dugo i duže, ali posebno u školstvu, možda uvesti testiranje. Kako moja prijateljica kaže, sve bi ona kod psihologa na procjenu. Ne što sumnja u njihove sposobnosti i zdravlje, ali odgojiti generacije nije ni malo jednostavno ni zabavno. Troši to ljude i doista možda ne bi bilo loše nakon 20 godina staža (da nikoga ne vrijeđa dobna granica) poslati ih svake ili svake druge godina na neke preglede, pa i psihološku procjenu. Iako, kod nas bi i to vjerojatno bilo kao i sve. Kako je Šprajc nedavno u emisiji pokazao, mi bi od svega napravili biznis, nepotizam i korupciju.

Obećali su i neko povećanje mirovina, ali kako ne prati ni približno rast cijena, ne znam ni zašto ga spominju. To je uvreda umirovljenicima koji su svojim radom zaradili da žive dostojanstveno u toj trećoj dobi. Žalosti me naša svakodnevnica.

Kažete da ne pišem o našem gradu, Brodu. Što da napišem? Pravljene parkirnih mjesta svuda, plaćanje svakog centimetra pa čak i onih mjesta gdje su se prije plaćale kazne ili pauk? A kad je trebalo napraviti parkhaus kod tržnice na par katova da zbilja ima mjesta i logike u gradu, da se ulice oslobode za saobraćaj čemu bi trebale  služiti, onda je bilo nekima logično napraviti pola parkirališta i park u kojem još deset godina neće biti hlada, a do tada ni žive duše. S onim korovom po stazama, ni tada. Iza županijskog suda su srušili četiri pet stabala da bi sebi napravili 5-6 parkirnih mjesta uz zgradu. Opet neki biser se sjetio (ispričavam se ako je trebalo rušiti drveće, međutim, balvani su izgledali 100% zdravi), umjesto da su u cijelom parkiću koji se ne koristi ni za što, pa ako nema funkciju, napraviti sebi među drvećem parking, minimalno asfalta, možda neki drugi materijal i auta su im u hladu. Ako se fino projektira, imali bi parking za svo osoblje.

Eto zato ne pišem o gradu, uvijek nešto ima, ovo je posve mali problem koji nas opet udara po džepu. Treba u gradu parking biti naplaćen, ali i stanari i ljudi koji žive i rade u gradu trebaju imati neka prava. Zato se grade parkinzi na par nivoa i svi koji dolaze u grad ostave auto , plate i malo prošetaju. Grad nije prevelik da se puno toga ne može obići pješice. Mjesta ostaviti za one koji neće ili ne mogu. To naplatiti. Ali da ljudi pred svojom kućom moraju platiti za svoj auto, ne u širokoj, već pet ulica dalje, to sam vidjela samo u Beču, ali oni imaju druga rješenja i regulative. Kao i uređen javni prijevoz.
Eto, za sad o toj muci. O električnim romobilima neću. Neću!  Idući puta nadam se o nečemu lijepome.

Idemo mi kuhati, to mi najbolje ide ;-)

Fritaja (frittata)

Kod španjolaca je vrlo česta, kod nas je udomaćena kao fritaja, pogtovo u Istri ali i u Dalmaciji. Istarske su najpoznatije sa šparogama  istarskim pršutom pred Uskrs i s dodatkom tartufa...mmm... Ovo je više jednostavna verzija frittate, španjolci su je u stvari, kao i većina južnjačlih naroda dobila miješanjem onoga što ima. Jaja čine bazu, a mašta dovršava jelo. Sa kozicama je noble, sa gljivama jesenska, s rajčicama i povrćem lagana, ako dodate inćune, slana....

 SASTOJCI:

8 jaja

1 glavica crvenog luka

1 poriluk

par listova blitve

1 žuta ili zelena paprika

150 g slanine

100 g sira, naribanog, po želji

vlasac, origano i mažuran po želji

sol i papar

1 tikvica

pola manjeg patlidžana

2-3 žlice kukuruza šećerca

ulje

ako volite masline, uvijek ih možete dodati!

PRIPREMA:

Očistite paprike, nasjeckajte ih na trakice. Očistite luk i nasijecite na tanke šnitice tako i poriluk. Na malo ulja pecite luk, poriluk i papriku u tavi koju možete staviti u pećnicu ali i neku drugu a poslije ćete sve premjestiti. Pržite par minuta, da ne promijeni boju. Izvadite na stranu, a na preostaloj masnoći, po potrebi dodajte još malo, pržite redom slaninu, kratko, pa tikvice i na kraju prije odležale kockice patlidžana u slanoj vodi. Stavite sve sa strane. Sada ako ćete peći manje fritaje na tavi, uzmite po malo od sveg povrća i malo slanine stavite na malo namaštenu tavu pa na to ulijte lagano umućena ( 2-3) jaja sa malo soli. Pospite ribanim sirom i kukuruzom po želji. Pecite na laganoj vatri poklopljeno par minuta. Gore mora ostati skoro tanki jedva pečeni sloj, a dolje je dobro porumenilo. Ako ćete peći jednu veliku uzmite veću tavu koja može u pećnicu ili lim za torte ili sl. Tada možete prvo peći kratko na peći, čak malo i miješati, pa poravnati, posuti sirom i kukuuzom i zapeći u pećnici 5-6 minuta. Treba već biti zagrijana na 180°c. Služite sa svježim pecivom, kruhom ili hrskavim prepečenim baguettima.

Mramorni kolač s marelicama

Nešto drugačiji mramorni, na žalost ovaj puta nisam imala mljevene blanširane bademe, tada je razlika u boji puno veća. S kukuruznim brašnom je svjetliji dio izrazito žut i nema glutena. S orasima je jako ukusan, pa ga možete praviti i tako, kao i ja, ako vam ta razlika u boji nije najvažnija ili za pokazivanje. Naravno i voće možete mijenjati, od svježeg do marmelada i naravno kompota.

SASTOJCI:

200 g  maslaca sobne temperature

200 g šećera

malo soli

1 vanil šećer

ribana korica pola ne špricanog limuna

3 jaja

200 g kukuruznog brašna

100 g mljevenih badema

pola praška za pecivo

12 g škrobnog brašna ( kukuruznog )

75 ml + 2 žlice mlijeka

1 žlica kakaoa

marelice ( mogu i breskve, drugo voće, kompot...)

šećer u prahu za posuti kolač

PRIPREMA:

Maslac, šećer i vaniliju mutite u pjenastu masu. Dodajte jedno po jedno jaje i svako dobro umutite prije drugoga. Dodajte koricu i već izmješane brašnaste sastojke naizmjenično s 150 ml mlijeka. Masu izjednačite pa podijelite na dva dijela. U jedan dio umiješajte 3 žlice mlijeka s kakaom. Na već namazan, dublji lim s masnoćom, stavljajte žlicu po žlicu tijesta naizmjenično. Lagano poravnajte pa na tijesto stavite polovice ili četvrtine kajsija. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 30-35 min. Probajte čačkalicom da li je pečeno ( ako se ništa ne zalijepi, pečeno je ). Ohlađen kolač pospite šećerom u prahu i režite na kocke.

Savjet:

Koristite različito voće ili marmelade s komadima voća. Ribizle, kupine, i sl. Naravno s višnjama je klasika.