Dan svih svetih
Jedan od najvećih katoličkih blagdana je široko prihvaćen kao vrijeme kada obilazimo svoje najmilije koji su napustili ovaj zemaljski svijet. Gdje su, to nitko ne zna, ali poslije osobnih teških gubitaka, nadam se da postoji neka druga dimenzija gdje ta energija, duša ili nečiji duh odlazi. Ne vjerujem u raj i pakao, pa čak i da ga ima, ako će ovi koji se prave vjernici i ližu oltare, kao i oni koji se redovito ispovjede pa im grijesi budu iskupljeni; biti tamo, takav raj mi ni ne treba. Često na misama, da li onim zadušnice, jer nekad sam jednostavno primorana otići, ili čak i one vjenčanja ( na druge ne idem), pomislim da bi rado digla ruku i tražila repliku ili bar pojašnjenje navedenog. Kroz vrijeme sam doznala da pravi ' vjernici', propovijed i ne slušaju! Koja je razlog odlaska u crkvu! Ne, oni misle tko zna o čemu i na koncu se smješkaju i sve je divno!
Ne želim reći da nema dobrih propovijedi kao i svećenika, ali su nekako kod nas rijetkost.
Uglavnom, ovaj blagdan poštujem kao i druge, odemo na groblje, već sam pripremu napravila i zapalimo lampione. Već godinama upozoravaju kolika je toplotna i svjetlosna zagađenost od njih, a neki dan čitam da se samo jedna firma u Hrvatskoj bavi recikliranjem istih jer je to potpuno drugačije od običnog recikliranja plastike. Tu je i ostatak punjenja, a tu je i problem jer se prave od kojekakvih smjesa. Manje i više otrovnih, rijetko kao prije parafin i vosak. Ne znam kako će kod nas uspjeti malo promijeniti svijest o tome, ali očito je potrebno. Kad pomislite koliko se samo kroz godinu tih lampiona zapali, a tek ovih dana! Naravno, mislim da mi i u tome napredujemo. Na zapadu se ide isto na groblje, ali puno manje se pale lampioni i ukrašavaju grobovi. Jer, ruku na srce, mrtvima je svejedno. Čak i da ima i raj i pakao, tamo im je kako im je, a čisto sumnjam da im nešto znači to sve. Mi, e to je nešto drugo. Moja mama uvijek kaže da je važno kakav si prema nekome bio dok je živ, poslije, od obilaska groba nema iskupa. Ima osoba koje idu svaki dan, godinama, ali ne može to popraviti ništa što je prošlo. Život ide dalje i moramo, pa čak i po Bibliji, živjeti dalje i dati najbolje od sebe dok smo na ovom svijetu.
Strašno je to teško, ali u stvari, jedino ispravno. Jer mi patimo zato što smo sebični, što nama te osobe nedostaju. Njima je svejedno. Mi i dalje patimo i sjećamo se, onih čije grobove obiđemo, kao i one čije ne možemo zbog udaljenosti ili bolesti. Nije dovoljno samo danas se sjetiti tih osoba. Na njih se podsjetimo u nekim prilikama kada vidimo nešto što su voljeli, čujemo pjesmu, sjetimo se trenutka, trebamo savjet, da se požalimo na nešto ili samo da im čujemo glas. Vrijeme prolazi i lakše je, ali kad sjećanja navru, tuga je još veća. Uvijek će živjeti u našim sjećanjima koje treba njegovati pričajući o njima djeci i prijateljima.
Seko, strašno mi nedostaješ…
Goveđa juha sa žličnjacima (noklicama9
Obična goveđa juha koju svi rado jedemo, često je baza za druge juhe, a i kod pravljenja drugih jela uvijek je bolji dodatak za podlijevanje od vode. Juhu možete zamrznuti (naravno bez dodataka tijesta, vegete i sl.) i koristiti po potrebi. Za žličnjake imate i recept bez masti, pogledajte pod : Žličnjaci.
Jednostavno.
SASTOJCI:
Za juhu:
3 šuplje kosti
1,25 kg govedine
500 g korjenastog povrća ( mrkva, peršin, celer)
Nekoliko grančica peršinovog lista
1/2 listića lovorovog lista
1 glavica luka
3-8 zrna papra
Vegeta.
Za žličnjake:
1 žlica masti ili ulja
4 žlice krupice (griz)
1 jaje
sol.
PRIPREMA:
U 3-4 l hladne vode pristavite govedinu i kosti, polagano zagrijavajte oko 30 min. Pjenu odstranjujte da juha
ostane bistra. Dodajte očišćeno povrće i kuhajte 2,5-3 h.
Za žličnjake dobro izmiješajte mast i s krupicom. Zatim umiješajte jaje i nasjeckani peršinov list,
te posolite i popaprite.
Procijedite juhu, dodajte Vegetu, ponovo je prokuhajte, pravite žličnjake s 2 žličice i uranjajte u
lagano kuhajuću juhu. Neka se kuhaju 10-tak min. Isključite vatru i neka odleže još 10-ak min prije služenja.
Ako želite bez masti, bjelanjak ulupajte viljuškom u pjenu s malo soli. Dodajte žumanjak i nježno ga umiješajte. Polako sipajući dodajte griz, ovisno o veličini jajeta 4-5 jušnih žlica. Ne smije biti rijetko, ali ni kao kamen. Tek da se ne razlijeva po posudi. Malo ostavite da griz upije tekućinu, pa ste malo sigurniji.
Ness-Sacher torta
Opet nešto za ljubitelje čokolade, a nije da ih nema! Nova kombinacija poznatih sastojaka! Izvrsno!
Jednostavno.
SASTOJCI:
Za tijesto:
120 g čokolade za kuhanje
4 jaja
120 g šećera u prahu
100 g omekšalog maslaca
2 žličice ribane korice bio-naranče
2 žličice Ness zrnaca ( otopite ih u posve malo vruće vode i ohladite )
100 g brašna za kolače
2 1/2 žličice praška za pecivo
80 g mljevenih badema
Za punjenje:
200 g nutelle
80 g omekšalog maslaca
2 žlice krupno mljevenih ( sjeckanih ) prženih lješnjaka
150 g čokolade za kuhanje
2 dl vrhnja za šlag
Za ukras napravite nešto od čokolade ili sl. ( Ja sam od kume dobila silikonski kalup za ove lijepe žličice, pa sam iskoristila ovaj put!)
PRIPREMA:
Čokoladu istopite na pari, razdvojite žumanjke od bjelanjaka. U zdjeli mutite žumanjke s polovicom šećera, dodajte maslac i koricu naranče, a na kraju ness kavu. Lagano dodajte čokoladu, koju ste malo ohladili, ali da je još tečna. Bjelanjke umutite u snijeg, dodajte ostatak šećera u prahu i čvrsto umutite. Brašno pomiješajte s praškom za pecivo i bademima, pa lagano dodajte smjesi s kavom naizmjenično s bjelanjcima. Kalup 22 cm ili 24 cm obložite masnim papirom i ulijte smjesu. Poravnajte i pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 40 min ( proba čačkalicom!).
Ohladite biskvit.
Za kremu ugrijte vrhnje za šlag i u vrućem, otopite čokoladu. Izmiješajte da dobijete glatku smjesu pa ohladite u hladnjaku. Kad je hladna, kremu umiksajte mikserom, dodajte izrađeni maslac izmiješan s nutellom i izjednačite masu. Biskvit presijecite vodoravno, namažite s malo manje od pola kreme i ostatak namažite gore i oko torte, ukrasite po želji.
