Rat i mir


Ti Rusi izgleda vole ratovati, no nisu jedini. Samo nisu baš tako umiješni da se nametnu kao policajci cijeloga svijeta, pa da ratuju na tuđim, dalekim teritirijima kao Amerikanci. Ne smatram da je Ukrajina njihov teritorij, ali je tu blizu, preblizu da ne bi i sami mogli osjetiti direktne posljedice rata. Sve sam se nadala da će završiti zbilja pokazivanjem tko ima veći…arsenal oružja i da neće doći do napada ni sukoba. Previše nam je svježe u sjećanju to ratno stanje, taj osjećaj nemoći kad te nitko ne pita što bi, već se neki igraju dokazivanja nečega preko tuđih života. Života nečije tuđe djece. Užasno.
Kako reče netko, rat počne riječima, završi riječima, pa zašto treba ova smrt i uništavanje između?! Ali njima treba, dokazuju se ljudi, bez da stanu u prvi red i preuzmu direktnu komandu. Zbilja bi trebalo one koji bi ratovali odvesti na neku livadu, stepu, Sibir, pa ih pustiti neka se poubijaju i gotovo! Tko preživi neka si sagradi spomenik, samo neka narod ne pati. Ljude nahuškaju, misle da se bore za nešto svoje, a bore se samo zato što netko hoće biti glavni, govoriti ti možeš to, ti to ne možeš. Ma nemoj!

Ok, nekad davno su valjda Ukrajinci potpisali da se neće priključiti NATO-u, o tome se može razgovarati. Mislim, čemu i jedno i drugo?! NATO savez se plaća, možda je to dobro za zemljice male, poput naše, iako vidimo da moramo, a ne da nas pita, kupiti avione, pa slati ljude nekuda i sl. Velika zemlja poput Ukrajine ima i avione i vjerujem puno toga još i sama. Nisu bogati, ali imaju sirovine I mogućnosti. Rusi su im susjedi, ne moraju ih voljeti, ali moćni su i očito opasni. Dok su u kakvim takvim dobrosusjedskim odnosima, vjerujem da mogu raditi što hoće. Barem koliko toliko. Kao što rekoh, svaki savez donosi neke obveze. EU, NATO i sl. Samo je pitanje kome to baš treba ( kao mi, da smo samo sposobniji pa povlačiti silne novce i dobro ih iskoristiti ) ili ne treba, kao velika Ukrajina. No, očito je da svaki političar voli da je on faca, da se njemu ne može reći :” Ti to ne možeš!”, da ne kažemo :”Ne smiješ!”, pa se onda oni malo dure, malo su uvrijeđeni, malo ljuti, puno neposlušni i krene dokazivanje. Dokazivanje je u ovom slučaju uništavanje, rušenje, ubijanje, sijanje straha i užasa.

Nadam se da će brzo završiti, da će se nekako naći neki sporazum jer što duže traje, samo je broj žrtava veći, patnja i bol se množe, a narod dok shvati da su bili samo pijuni u nečijim igrama treba desetljeća pa i više. Nije lako oprositi, zaboraviti ili sagledati cijelu priču kad se bol od gubitka voljenih nikada ne izbriše. Nikada ne prestane. Mi jesmo daleko, kao daleko, no kad se veliki ‘igraju’, nije to dobro nikome. Možda ćemo sve to vrijeme normalno živjeti, bez da primjetimo ikakav trag u našim životima, no nije dobro.

Nije dobro ni što smo se toliko navikli da su nam političari korumpirani, da ulaze u Remetinac i izlaze iz njega kao da to nije neka vijest. Ona ‘ svi su isti’, kod Plenkovića u vladi se potvrđuje, ali kako i očekivati nešto drugo, pa tako jedino si svi mogu pogledati u oči i znati da su sigurni. Do kada, tko zna, ali biti pošten tamo, vjerujem da je ogroman teret.

Kako?

Mi imamo posve drugačije brige, djeluju kao male u usporedbi s ratom, no nisu. U normalnom svijetu, u 21. Stoljeću, valjda ne bi trebalo biti rata i ne bi trebalo od vlastitog naroda praviti budale. Mi smo valjda navikli, čudimo se, zgražamo, sblažnjavamo, ali na tome ostaje. Pobuni se 30 ljudi ispred televizije zato što reklamiraju cijepoljenje! Eto , to nam je najveći problem u zemlji. Blago nama!

I sada, iako je vrijeme nikakvo za feštanje, vrijeme je karnevala, vrijeme maškara još ovaj vikend i do srijede, pa ako imate gdje i s kime, malo se proveselite. Prigodno, recept za prekrasne krafne koje se prije pripreme, tako da ih poslije ili drugi dan samo pečete. I nešto lagano i ukusno.

Gregada




Temeljac

Dovoljno je napraviti riblji temeljac od ostataka ribe, ako filetirate, kao i od morskih plodova, pa sa gore navedenim povrćem kuhati, da se dobro raskuha i da ostane koncentrirana aroma. Procijedite i koristite za sva riblja jela, možete spremiti u zamrzivač za druga riblja jela. ( Po Zirojeviću: “u duplo” - od pola kilograma ribe kuha temeljac s lukom, mrkvom, dva krumpira, celerom, peršinom i češnjakom. Nakon što se taj temeljac skuha, sve ugusti štapnim mikserom, a onda kuha drugi, također od 500 g ribe, samo s jednim lukom, a kada je skuhan, procijedi ga i zamiješa s bazom te taj miks koristi za podlijevanje gregade. ) Riba, škarpina, kokot, raža, kovač, grdobina, sad se stavljaju i plodovi mora, veći, ali to je tradicionalno sirotinjsko jelo, tako da ne treba,
luka koliko i ribe
također i krumpira ista količina
Ovisi radite li kao glavno i jedino jelo ili imate još nešto
maslinovo ulje, ne mora biti prejako, da ne pokrije aromu ribe
češnjak
peršinov list
Temeljac ( voda)

Priprema:

Očistite ribu ( ovdje arbun i brancin), po želji. Neki vole da ne moraju čistiti poslije, iako kosti i cijele ribe u stvari daju aromu. Ali to je stvar ukusa. Povrće očistite i narezažite luk na krugove ili polumjesece, deblje,  krumpir  na ploške debljine do 1 cm. Ribu, ako je veća, treba izrezati na deblje komade.
Prvo se zažuti luk ( na ulju, možete i na tavi, meni osobno je sve ljepše kada se luk prvo odradi, tradicionalno ribari sigurno to nisu radili), možete tu dodati listiće češnjaka neka zamiriše, pa podlijte s dva dl bijelog vina. Izvadite u širu, pliću posudu,na luk poslaže ploške krumpira i sve podlije maslinovim uljem obilno i ribljim temeljcem (vodom), dodajte češnjak, par režnjeva i krupno sjeckani peršinov list. Posolite.  Zatim kratko prokuhajte (dok krumpir malo ne omekša) te se tek tada stavite komade ribe na vrh. Gornji dijelovi ribe trebaju biti 'na suhom'. Dodajte tekućine da dobro pokrije krumpire. Ništa se ne miješa, samo povremeno snažno okrene zdjela lijevo, desno. Kuha se na jakoj vatri, može i kao peka, na otvorenoj vatri, pa čak i u pećnici na najjače. Krumpiri moraju biti mekani, tada je gotovo.

Krafne s tijestom koje odmara preko noći




Malo neobično, ali nekada nam je zgodno ovako, prije pripremiti tijesto pa onda drugi dan pola posla manje.

Sastojci:

510 g brašna
15 g svježeg kvasca
45 g šećera
korica limuna
malo soli
1 vanil šećer
1 žlica ruma( samo jedna zbog količine tekućine)
120 g vode
150 g jaja ( 3 kom)
120 g maslaca sobne temperature

Priprema:

Brašno prosijati, odvojiti jednu žlicu, kao i žličicu šećera. U brašno dodati preostali šećer, koricu limuna, vanil šećer i sol. Mlako mlijeko preliti preko odvojenog brašna, šećera i kvasca koji ste namrvili. Ostaviti da naraste. Jaja izlupati u jednu zdjelicu, dodajte rum i pomiješajte žicom.
Dodajte brašnu kada je germa narasla, pa dodajte i nju u brašno. U stroju za miješanje kukom miješajte dugo tijesto da se odvaja od stijenki i dobro poveže. Tek onda dodajte maslac pa opet pustite da se dugo izradi, da se stvori jednolično tijesto koje je jako mekano. Uzvadite na površinu bez dodavanja brašna. Dignite kraj rukom, neka se 'cijedi', pa ga preklapajte. Par puta tako, a onda ga mijesite da napravite kuglu. Što duže radite, bit će bolje jer će se razraditi gluten koji u ovakvim tijestima treba. Sada ostavite u pobrašnjenu zdjelu da udvostruči volumen. Zdjelu pokrijte poklopcem ili folijom. Oko 2-3 sata, ovisno o toploti prostorije. Premijesite pa stavite u hladnjak preko noći. Sutra, kada ga idete raditi, podijelite na loptice 50 g za male krafne, 60-70 g za veće. Od svakog dijela napravite kuglicu koja gore mora biti glatka. Složite ih na pobrašnjen stoljnjak ili krpu, pospite s malo brašna pa ostavite da narastu, skoro pa duplo. Ne smiju preko 8 cm, jer onda su prerasle, pa će pasti pri dizanju. Najbolje cca 7 cm.
Pecite u dubokom ulju na 180°c, prvo gornja strana ide u dodir s uljem. Poklopite i protresite zdjelu, da rastu, onda okrenite. Oko 2 min s obje strane. Kada lijepo porumene, vadite na ubruse da upiju višak masnoće. Pošećerite po želji, punite ako želite. Punjenje stavite u neku špricu sa uskim otvorom, špicastim nožem sa strane napravite rupicu, pa špricom stavite punjenje. Nadam se da vam se sviđaju!