Vesela veljača
Iako smo bombardirani jako ružnim vijestima, što stranim, što domaćim, kod nas je veselo. Veljača nam uvijek donese rođendane, različite prilike za druženja poput Valentinova i maškara. Uz moje radionice, gdje se družimo i zabavljamo, veljača je baš veseo i zabavan mjesec. Jedino je pogubno za liniju, meni gore nego Božićni blagdani. Na radionicama zbilja svašta kuhamo, a puno je bilo dizanih tijesta, vučenih, pravim domaće kruhove, pa tko tome može odoljeti?!
Onda par rođendana, proslava… Uglavnom slatko je najveći problem. Barem meni. Zato valja malo prikočiti, ako ne ovaj, onda idući tjedan. Jer ovaj tjedan imamo još dva rođendana, jedno veselje za podizanje krova, večeras radionica i tako…
Veseli i buđenje prirode, polako je dan sve duži i temperature u plusu uglavnom. Iznenade ove visoke, ali gode. Polako se bude rane vrste cvijeća, trava izgleda zelenije i bogatije, a i drveće pokazuje pupove, pa se nadam da neće biti povratka zime. No, nikad ne reci nikad. Prilagodit ćemo se. Vrijeme je nešto na što ne možemo utjecati, ovako, na dnevnoj razini, valja djelovati stalno po malo smanjivanjem zagađivanja okoliša.
Cijene goriva će nas možda primorati da se više krećemo pješice ili biciklima, malo ćemo smanjiti zagađenje zraka. Kako inače kažu, za ekonomiju su najgori ovi što žive zdravo, idu pješice, ne liječe se i ne zadužuju. Znači, krenut će u ofanzivu da se vozimo električnim autima, koji kao ne zagađuju, samo je pitanje na koji način se ta energija dobije? Kao da za to ne treba ništa zagađivati?! Da je Tesla riješio način pohranjivanja struje da se i energija groma onda može koristiti kao električna energija, e to bi bilo nešto. Samo, to ne bi pasalo onima koji imaju monopol.
Običan narod uvijek je morao samo plaćati. Što skuplje, to onoj manjini bolje. Jer ne ostaje vremena za razmišljanje što ne valja, već se sve svodi na puko preživljavanje.
Žalosno je to, oni poklanjaju na pr. jednu od najljepših zgrada u Zadru, Zadarskoj biskupiji. Kao da crkva nema dovoljno. Znam da je jedan poznanik govorio da je njih malo i da ne mogu održavati kvalitetno nekretnine koje imaju. Onda gradovi još poklanjaju najbolje. Na moru sigurno nije problem održavanje, jer i oni se bave turizmom, vjerskim, ali izdaju također kapacitete, čista lova, ne moraju plaćati ni poreze ni druge bakrače.
Zašto bi djeca ili neke udruge ili gradovi imali gdje jeftinije na more? Zašto da mali Slavonci idu na more? Ići će kad odrastu raditi sezonu, to im je dovoljno. Očito da tako razmišljaju. No mladi su pametniji, otići će van, odreći se maćehe i živjeti u miru. Zamislite, ovdje gdje nam nitko ne valja, ni sami međusobno si ne valjamo, broje se krvna zrnca, tamo negdje u tuđini ste dobro došli, ako malo znate jezik i pokažete volju na poslu, nema vam granica. Kažu da nema baš društvenog života. Da, nema, ali s njima znate na čemu ste. Većinom. S onima kojima postanete dobri, to je onda baš to.
Pa ako možete živjeti dostojanstveno od plaće, putovati, bezbrižno živjeti jer posla ima i lako se nađe drugi, zar to nije bolje od nesigurnosti koja se kod nas nudi. Radi se godinama bez ugovora na stalno, podići kredit je nekima nemoguća misija, kamo li sigurna budućnost. Oni koji se ‘ubijaju’ poslom, dobro žive, bar tako misle oni koji gledaju sa strane. Kod nas je to kratkog vijeka, jer sve dok tako radite je dobro, ali bolovanje sami plaćate, kad ste na godišnjem, ne zarađujete već trošite i to poslije valja odraditi. Mirovinu da ne spominjem, svaki privatnik uplaćuje puno, a većina će imati minimalnu mirovinu. Naravno, valjda će steći dovoljno za solidan život u mirovini, no sigurnost je ono što nedostaje. Kada se privatnik pojavi u banci, sve je dobro dok ne pita za kredit. Onda kao da ima gubu. Ne može, treba milijardu papira, dok čovjek sam ne odustane. Nije svima tako, sigurno, ali manjim, koji žive i sve uredno plaćaju tako da nikad nisu na tret državi, oni su u stvari najugroženiji. Jer jedna kriza, vidjeli smo na Coroni, mnogima je bila previše. Tako svaka kriza nekoga od manjih firmi ili obrta dođe glave. Ma koliko pošteno i vrijedno radili. To je ono što je kod nas još veliki problem, a državu kao da ne zanima.
Primjer prijatelja u Švedskoj. Kada mu se mama razboljela u Bosni, odlučio je zatvoriti svoju malu firmu i vratiti se u Bosnu da se posveti mami. Kada je otišao odjaviti firmu s tri zaposlenika, pitali su ga zešto to radi jer dobro posluje. Ispričao im je razlog, a oni su rekli da to nije toliki problem. Neka on dovede mamu u Švedsku, dobit će dom i njegu, ali samo neka ne zatvara firmu i otpušta radnu snagu. E to je država! Jer četiri zaposlena sigurno uplate dovoljno da se grad ili država može brinuti za jednu staru osobu. Ne dozvoljava da se privreda smanjuje ako to nije baš nužno. Rješenje se uvijek nađe.
Kada ćemo mi doći na taj nivo, ne znam. Nadam se da hoćemo. Kada ne bude povlastica za političare koje zlorabe, već kad budu imali samo plaću i jedini cilj im bude da ljudi koji ovdje žive, žive bolje. Kada će to biti, vi recite meni.
Nešto novo sam pravila, pa evo nije ni skupo ni teško za napraviti tako da svakako probajte.
Humus od cikle
Probajte obavezno, mene je oduševilo, iznenadilo Koliko je fino!
SASTOJCI:
3 kuhane cikle srednje veličine
200 g slanutka iz konzerve
6 žlica maslinovog ulja
4 žlice tahini kreme (napravite od sezama, samo sjemenke blendate dok se ne povežu u maslac)
1 režanja češnjaka
1 žličica soli
Sok jednog limuna
Po pola male žličice mljevenog kima I korijandera
Kod posluživanja po želji sjemenke prženog sezama, maslinovo ulje, sjeckani list korijandera ili peršina, malo praha kima, masline
PRIPREMA:
Stavite sve sastojke u blender. Na nižoj brzini miksajte humus. Miksajte dok ne dobijete kremastu strukturu. Po potrebi dodajte malo ulja ako je masa gusta. Poslužite sa navedenim sastojcima ili samo nekim uz krekere, kruh, grisine Ili korjenasto povrće.
Kruh od pirovog brašna sa suhim rajčicama i bosiljkom
Ovo je također iznenađenje, zdravo i fino, svakako probajte!
SASTOJCI:
400 g pirovog brašna
3,5 dl jogurta
1žličica sode bikarbone
Žličica soli
Pola žličice granula češnjaka
Pola žličice suhog bosiljka
50 g sušenih rajčica
100 g naribanog sira
PRIPREMA:
Stavite brašno u zdjelu, dodajte suhe sastojke. Rajčicu nasjeckajte na kockice, a sir naribajte. U smjesu idu rajčice, pa s jogurtom umijesite tijesto. Možete kuhačom, jako lijepo se poveže. Napravite duguljasti oblik. Obložila sam papirom kalup, i stavila malo maslinovog ulja, volim kada je tako mediteransko (čitaj, volim masno, poguzija😂) da ima i svega. Zasijecite nožem na par mjesta pa pospite sirom. Pecite u zagrijanoj pećnici na 200C oko 40 min. Izvadite i uživajte. Probajte odoljeti mu dok je vruć
