Evo nas na pragu rujna
Mjesec je boja, prvih promjena u prirodi koje navješćuju dolazak jeseni. Naravno, vrijeme je polaska djece u školu, pravljenje zimnice i uživanja u posljednjim danima ljeta. O brigama i financijskim problemima oko knjiga, odjeće i opreme đaka, kao i kupovini namirnica za zimnicu, neću pisati, jer uvijek nas sustigne poslije godišnjih i ma kako dobro pokušali sve organizirati, nekako nas zaskoči nespremne.
A što je s onima koji ove jeseni ne znaju ni hoće li imati krov nad glavom? Gledam ovu tugu i jad ljudi koji su morali napustiti svoje domove i čudim se bešćutnosti ove naše Europe, nas da ne spominjem. Nema izbjeglica bez velike muke. Znam, jer bila sam jedna od njih. Samo velika nevolja čovjeka može natjerati da uzme obitelj pod ruku i malo novaca, ako ima, i ide u bolji (sigurniji) život i ostavi sve svoje iza sebe. Kao što je, mislim M. Jergović napisao, ljudi se pitaju zašto ne idu u Saudijsku Arabiju ili Katar, a ti ljudi po svome postojanju i kulturi pripadaju više Europi. Jer, kod nas nije poznato, ali Sirija je i zemlja bogatstva, rada i kulture.
Jedna crtica iz izbjeglištva, ne moja, ali najkarakteričnija za opis istih. Moj bratić je sa suprugom (Hrvati s papirima) i djecom kratko bio u Njemačkoj u heimu , prihvatnom "domu" za izbjeglice. Naravno, svi su po malo radili na crno. Ispočetka, nepoznavanjem jezika, bilo je to čišćenje u bolje stojećim obiteljima. Tako je i supruga moga bratića išla kod jedne gospođe. A ona joj je prvi dan ( tamo je bilo puno Poljaka i Rusa u domovima), pokazivala kako se uključi pegla, kako ringle, kako perilica za rublje i usisavač. Čak i kako se čisti. Ona je to gledala, nije puno jezika znala, pa je klimala glavom i rekla ok. Sutra joj je donijela video kasetu, koju je spasila i ponijela, jer je snimljeno kako je došla iz bolnice i cijela kuća i slično, još iz 88. godine, i gospođa je ostala u nevjerici. Jer oni su bili dobrostojeći, imali tada i perilicu za suđe, stojeću peglu za rublje, sve u mahagoniju, i tada najmodernije. Izvinila joj se i dala joj ključeve od kuće da može ući u dogovoreno vrijeme, a da je ne mora čekati. To su predrasude i prema nama su ih imali.
Strah od terorizma je neka tako blijeda izlika, jer, moram ponoviti riječi moje prijateljice, nemamo ništa protiv devet milijuna turista sa svih strana svijeta, među kojima je moglo doći terorista koliko je htjelo, ali protiv šačice (govori se o tisuću ljudi koju bi Hrvatska eventualno primila) ljudi, kojima bi prvo provjerila porijeklo do sedmog koljena, pa zatvorila u neke devastirane objekte pod prismotrom, e oni su strašni! Ako se dobro sjećam, bila je neka teorija da i mi potičemo iz tih krajeva! Seobe naroda su se događale uvijek kroz povijest, dobro, nije uvijek ni bilo lako, ali to je prirodni ciklus. Velike zemlje Europe su bile sretne dok su se bogatile u svojim kolonijama, a sada kada im stanovnici tih zemalja kucaju na vrata u svoj svojoj muci i jadu, oni ne žele pomoći.
Svijet postaje globalno selo, promjene su neminovne, klima se mijenja, a mi rađamo malo djece! Zemlje istoka, do Indije i Kine, koje grcaju od prenapučenosti, naravno da će se širiti, ne kao zemlje, ratom i silom, već će njihovi ljudi ići za boljim životom. To je jednostavna računica. Nas u Europi pa i u USA je malo, živimo dobro i postali smo bezosjećajni. Dokle god znamo svoje, ne moramo se bojati tuđeg.
Najžalosnije mi je što smo sretni što ti ljudi žele dalje, što im je cilj Njemačka i Zapad, umjesto da budemo žalosni što kod nas nije tako dobro da žele ostati ! Ja bih radije da imamo te brige! Nadam se da će ti ljudi ipak riješiti svoju egzistenciju, a mi pomoći koliko možemo. Teško je otići i kada znate da se imate gdje vratiti, a zamislite kako je ići ne znajući točno gdje, a nazad ne možete.
Znam da obično pišem malo vedrije teme, barem se trudim, ali ova me je potresla. Ipak, da završim u vedrijem tonu, kredit u Švicarcima koji imamo, još malo i neće nam biti veliki problem, na zadovoljstvo svih. Ni oni koji imaju kredite u eurima, ni bilo tko drugi, nema razloga za prigovor i to je vjerujem, najbolja vijest tjedna, ako ne i mjeseca.
Zato danas jedan jednostavan, a novi recept za sladokusce. Podijelit ću još par poveznica, jer sada je toliko namirnica i želja, da imamo malo petaka!
Knedle sa šljivama
Marmelada od šljiva džem
Ajvar
Pekmez od pečenih šljiva
Marmelada od jabuka
U marmeladu od jabuka stavite samo 10 % aronije, pa ćete imati malo drugačiju a zdravu marmeladu. Aronija je opora, pa je ovo dosta za malu promjenu, ako želite da je još zdravija, stavite više.
Janjetina i povrće u paketiću
Možete staviti i drugo meso, ali neko koje je mekše, da se ispeče za 40-60 min. Znači : teletina, lungić ili puretina i piletina. Može i zec, ali bolje iz paca.
SASTOJCI:
600-700 g janjetine od plećke
1 glavica crvenog luka
4 srednje velika krumpira
2 srednje velike mrkve
4 režnja češnjaka
1 komorač
1 peršin ili keleraba
4 veća šampinjona ili neke druge gljive
po želji 1 cikla
ružmarin ili list lovora
sol i papar
maslinovo ulje
papir za pečenje
PRIPREMA:
Očistite povrće. Meso nasijecite na kocke, pa i krupnije povrće isto. Od mrkve, na pr. napravite 8 komada, da imate za svaki paketić po dva. Češnjak ostavite cijeli, a šampinjone na četvrtine. Luk i komorač na šire šnite, od luka da dobijete 8 šnita, tako i od komorača, a ako ga niste ljubitelj, ili niste sigurni, stavite jedan komad za probu. Sve nasolite i popaprite. Uz janjetinu odlično ide ružmarin, ali ako imate blaže meso, možete staviti i druge začine umjesto ružmarina. Od peršina do kadulje. Na svaki list papira stavite meso i povrće, da ima svega po malo, dodajte začinsko bilje pa pospite s malo maslinovog ulja. Vežite špagom ili likom, tako da ne propušta paru. Stavite na lim i pecite u zagrijanoj pećnici oko 40-60 min na 200°c. Servirajte u paketiću, da se sav saft od mesa i povrća može pokupiti!
