Kako ste?


Obično pitanje koje u ovim neobičnim vremenima puno znači. Srećom i ovo će proći, jednu zimu ćemo preživjeti u kući okruženi najviše svojima najbližima. Barem ćemo vidjeti u kakvim smo u stvari odnosima. Ne treba sve gledati najcrnje, neke situacije su tu kao test. Tako ih treba gledati. Naravno, test treba proći. Kako? E to je individualno. Mislim da treba uvijek tražiti pozitivno pa čak i u nečemu najnegativnijem. Naučit ćemo nešto, o sebi, bližnjima, prijateljima i ostalim. Naravno, neće svaka situacija ispuniti naša očekivanja, ali tko kaže da mora i da su samo naša iščekivanja ispravna?! Prihvaćati stvari onakve kakve jesu je najvažnija stvar na kojoj treba raditi. Pokušati. Možda je lako pričati meni koja većinom uspijevam u tome, ali treba pokušavati i naći neki balans, neki svoj način življenja da bi bili zadovoljni. Život priređuje različite situacije, a naša reakcija ih može učiniti lakšim ili težim. Najčešće je do nas. Tako bi bilo i da se svi čuvaju ( samo sebe, bez da puno razmišljaju o drugima),  puno manje oboljelih i pozitivnih. Barem mislim. Naravno, djeca i neke kategorije su tu izdvojene, jer ne može se očekivati da oni shvaćaju baš sve što se događa ili da žive izolirano. To nije, niti bi bilo normalno. Male upute i korekcije u svakodnevnim rutinama bi vjerojatno i tu donijele rezultate, ali kada bi svi imali volju za time. Logično je da ljudi ne žele slušati stožer koji jedno priča , a drugo radi, također uvodi neke sankcije i upute, međutim one ne obuhvaćaju sve koji bi mogli biti njome obuhvaćeni. No, tek kad sve prođe vidjet ćemo u stvari gdje se najviše griješilo. Tada će biti kasno, jedino neće biti kasno da se traži odgovornost onih koji su odlučivali. Ljudski gledano, ne bih im bila u koži. Što kažu : „ Nije se rodio tko je narodu ugodio!“, doista je tako. Svima nakon nekog vremena istekne ona doza zanimljivosti ili sviđanja bez obzira u koju grupu spadali. Pa se počne tražiti dlaka u jajetu. Stožeru nije lako jer su samo kratko na početku imali povjerenje većine dok se nije počelo razaznavati njihova poslušnost partiji (HDZ-u, ta što su drugo no stroga partija. Čim voljenom vođi ne odgovara lete glave, do tada su super), koju su ljudi prepoznali i od tada više ništa ne vjeruju. Što je jako loše, ali na žalost, tako je. Oni kojima je smješno što taksist moli da se stavi maska, ne zbog sebe već zbog svojih starih roditelja, oni koji, a to nam se desilo, u redu u dućanu skoro legnu vama na leđa ( to moram opisati! Znači show! Poznanica nas zamoli da joj kupimo nešto u mesnici u velikom dućanu. Stanemo u red, sedmi, osmi, i čekamo, uredno 2 m od onoga ispred nas, maska, sve ok. Dolazi žena i doslovno stoji tik uz nas, skoro između nas. Muž i ja se pogledamo, ja nju kao značajno pogledam, ona ništa. Mi se smijemo onako, nijemo. Onda se ja udaljim na stranu dva koraka, a muž lagano rukom pokazuje u stilu dal' da je zagrli jer je tako blizu. Ja samo što ne prasnem u smijeh. Dolazimo na red i kako smo se okrenuli prema mesnici, ona ostaje malo iza. Kažem ja mužu :“ Šta je otpade ti flaster?!“ Znači do kase smo se smijali. ), takvi me ostave bez riječi. Ružno je kad čujem kako im pišu da onda ne traže liječenje kad se razbole, ali to je donekle i razumljiva reakcija. Pa što drugo mogu i očekivati. A oni su od onih koji najvjerojatnije tek onda prave probleme. Svima. Traže veze i pitaju se što su oni Bogu zgriješili. Pa, neka se malo proanaliziraju.

Međutim, koliko treba ljudima ponavljati da drže odstojanje? Pa već dugo u bankama ima ona linija privatnosti, većinom smo se riješili onih neugodnih scena od nekada kada ste imali osjećaj da nekoga nosite na leđima, da vas guraju ne bi li glavu zarili u nečiji 'mirisni' pazuh, da vam žele provjeriti, dah, tjelesnu temperaturu, pravopis i sl. Ovih devet mjeseci se non-stop ponavlja to odstojanje, nacrtano je po podu u trgovinama, što još treba?! Srećom, ova naša 😉,  imala je uredno masku navučenu preko nosa, što je bio razlog da smo to 'otrpili'  više kao zezanciju, a ne kao problem. Iako je malo nedostajalo da nešto kažem i onda se ja osjećam neugodnije no što bi se ona vjerojatno osjećala. Znam da ne bih trebala, ali tako to na kraju biva. Pa šutimo i nadamo se najboljem. Bilo je to prošlu subotu, tako da možete biti mirni, nismo ništa pokupili😊

Nadam se da se spremate za Božićne vesele i šarene dane. Ništa još ne radi na Korzu u Brodu, ali lijepo izgleda. Šetnja i onda kući na kuhano vino. To je jedino rješenje. Počela sam neke kolačiće peći, kao i neke druge stvari kako situacija donese. Sad je već vrijeme za keksiće, male i šarene, neke koje volite. Pa da se ima ovih dana kad se i tako boravi kod kuće. Domaće je domaće, a ima ih doista puno koji ne iziskuju neko veliko znanje, samo malo volje. Pa ću danas podijeliti jedan novi i jednostavan, a jako ukusan recept. Nešto slano naravno za vikend!

Juha od stambolke ( može i putar bundeva)




SASTOJCI:

2 mrkve

1 glavica crvenog luka

oko 600 g bundeve, očišćene

300 g krumpira, brašnastih ako imate, bijeli

1 dl vrhnja za šlag

malo maslinovog ulja

2 šnite kruha- kockice pržiti na ulju na tavici stalno miješajući.

začini: piment, klinčići, cimet, chilly

sol, papar, po želji začina za juhe

Sjemenke po želji, prepržiti na suhoj tavici

List peršina

PRIPREMA:

Mrkvu očistite i isjeckajte na kocke, luk očistite i grubo nasijecite. Buču isto, ogulite i isijecite na krupnije kocke. Stavite kuhati s vodom, a ako imate temeljca ili ne zakuhane juhe podlijte s njom, ako nemate, dodajte 1-2 kocke za bujon, juhu, ili žlicu začina, sol, papar i vode da pokrije povrće. Kuhajte dok povrće dobro ne omekša oko 30 min. Tada štapnim mikserom sve usitnite. Promiješajte i pustite da baci ključ, pa skinite s vatre. Probajte, po želji još začinite, ja dodam klinčiće, piment malo cimeta, a često mljevenog chilly-ja. Možete i neki drugi začin, a papar naravno. Obično ispržim croutons, kockice prženog kruha koji pržim  na tavici s malo maslaca ili maslinovog ulja. Neki prže u pećnici bez masnoće, ali što ću kada je meni bolje ovako. Probajte i jedno i drugo. Servirajte uz juhu, jer se brzo natope i poslije to nije to. Vrhnje za šlag, pravo bez šećera, umutite i dodajte na juhu. Možete umjesto ovog umiješati i vrhnje za kuhanje, po želji. Lagano ispržite i sjemenke pa pospite po svemu, pa i sjeckani list peršina, to je već gozba

Krešenti




Lješnjak i čokolada, pa još izgledaju lijepo!!!

SASTOJCI:

350 g mekog brašna

200 g maslaca

150 g šećera

1 jaje

2 žumanjka

korica nešpricanog limuna

na vrh noža soli

1 vanil šećer

2 žlice ruma

za 'omotač':

150 g krupno mljevenih prženih lješnjaka

2 bjelanjka

za slijepiti

100 g čokolade

50 ml vrhnja za šlag

PRIPREMA:

Spojite sve brašnaste sastojke za tijesto. Dodajte malo omekšali maslac, jaje, žumanjke, koricu i rum. Napravite prhko tijesto pa stavite na hladno 2h. Može i preko noći. Lagano umutite bjelanjak samo da se 'razbije', ne mora biti čvrst. Pravite male kuglice veličine lješnjaka, trešnje ili sl. Umočite u bjelanjak ( koristite čačkalicu ili malu viljuškicu) pa odmah u lješnjake. Na papirom obloženi lim stavljajte kuglice sa lješnjacima gore. Pecite na 175°c 10-12 minuta. Kada se ohlade lijepite ih čokoladom koju ste otopili u vrućem vrhnju. Samo dobro promiješate i dobijete lijepu, gustu kremu. Stavila sam čokoladu u vrećicu za zamrzavanje, odrezala kut vrećice i na sredinu keksića stavljala čokoladu pa spojila s drugom polovicom. Išlo je dosta brzo. Pazite kako ih slažete dok se ne ohlade i čokolada se stisne. Kada su hladni, stavite u limenu ili plastičnu kutiju i čuvajte do mjesec dana na hladnom, podrum ili sl. Neće toliko potrajati, ali red je napisati. Inače, možete koristiti orahe, bademe, kikiriki ili sl.