Ograde


Proljeće je stiglo, pa iako ne bi rekli po vremenu, ono sigurno ide ka svome najboljem dijelu.
Moram reći da, iako nekada mislim da me kao čitatelji ne shvatite u potpunosti, raduju me vaši komentari, više dobri, ali i oni drugi koje smatram konstruktivnim. Mene osobno raduje svaki uspjeh, svakog pojedinca ako je barem dijelom zasluga istoga. Tako je isti onaj, prošli puta spominjani mladić, nagrađen velikom nagradom. Ima jako puno mladih koji imaju također dobre poleđine, rođeni krajem osamdesetih, ni krivi ni dužni postali djeca nekih imućnih roditelja. Pitam ja vas, trebaju li ta djeca biti gladna? Trebaju li se odreći mogućnosti da rade nešto za što imaju priliku? Po tome je i Tesla kriv što je bio iz, za to vrijeme (a i sada su) boljestojeće svećeničke obitelji, pa je imao za školovanje i start za budućnost. Možda oni baš na ovaj način imaju priliku vratiti društvu ono što su njihovi roditelji učinili u svoje vrijeme?! To je zakonodavstvo trebalo davno riješiti pa da se nečiji uspjeh ne gleda kroz prizmu kriminala. Da, živimo u kapitalizmu, najviše me zanima da radnici i svaki građanin živi kvalitetno, ali zato posebna dostignuća ne treba omalovažavati.
Iskreno, nisam mislila o tome, već i „našim“ Rimcima, ali sa težim startom. Braća Ivan i Siniša Stanić iz Simplexa, koji su osvojili drugo mjesto odmah iza gore spomenutog, su uspješni ljudi koji rade liftove po svijetu. Najnoviji njihov patent je lift koji vozi vertikalno i horizontalno. Da, to postoji i funkcionira. Ne znamo mi kakvih sve ljudi imamo u našem okruženju, ljudi rade čuda svuda.
Meni posebno draga osoba je dobila EU nagradu za ljudska prava, moja poznanica, nadam se da čak smijem reći i legica, Biljana Borzan. Predivna osoba, vrijedna liječnica koja se bori za sve vrste pomoći ljudima, da im se poboljša kvaliteta života. Kod nas su najpoznatiji njeni uspjesi za potrošače, jednaka kvaliteta proizvoda, jednaka prava za Internet kupovinu svima i sl. Za njen angažman za prava žena se manje zna, međutim i tu je toliko aktivna da su u EU to prepoznali i nagradili. Čestitam.

A kod nas!
Cirkus oko potpisivanja nečega tako jednostavno shvatljivog da je to na rubu pameti. Zaštita žena, žrtava nasilja. Što tu nije jasno.
Izmisle da tamo nešto piše o rodu, pa ok, negdje riječ spomenuta. Ja tekstove pišem u ženskom rodu. Ups, spomenula sam rod. Što sad? Možda sam ja muškarac?!
Uglavnom, meni je osobno bilo žalosno (da nije smiješno), ograde od ograda „moje“ stranke i kao neki uvjeti. Pa na ljudskim pravima, pored toliko krucijalnih problema i dubioza se ne trenira „moć“. Ovo pitanje je jedino za koje je predsjednik oporbe trebao reći da čestita vladajućim što su nastavili gdje je bivša vlada započela i da će jednoglasno podržati potpisivanje dokumenta koji će pomoći zaštiti ugroženih. Točka!
Jer ovaj cirkus, ne mogu a da ne komentiram. Žao mi je što se ljudi koji su pravi socijaldemokrati trpaju u koš s ovim vodstvom. Žao mi je što trenutno nemamo i nećemo imati šansu za većinu čak i da sutra raspišu nove izbore. Žao mi je što su svoje karijere, nekolicina stavila ispred vrijednosti koje predstavljaju i zanima ih, očito je, samo njihova pozicija. Žao mi je što to dio članova podržava i ne vide da, ako to smatraju normalnim, nisu u pravoj stranci. Žao mi je što drugi  (pa i ja) ostaju i trpe kojekakva pitanja, jer im je teško dići ruke od stranke koja im znači, posebno nekima koji su je gradili od početka, kojima je pod kožom. Nije se lako odreći nečega s čime se čovjek saživi. Žao mi je što vrijeme prolazi, a ne vidi se da će biti bolje. Žao mi je i što će okriviti Milanovića (u subotu na Glavnom odboru) za sve loše u stranci što se desilo. Ne, ne smatram da dijelom nije kriv i on, ali koliko su pomogli da do lošeg stanja dođe, znaju samo oni. Žao mi je što se stranka osipa, jer stranku čine ljudi, a kada odlaze oni koji su pravi socijaldemokrati, što će ostati. I ne, nemojte o smjeni generacija, jer toga je uvijek bilo, a u vrhu su stara, najstarija garda. Zakon se pobrinuo i da bude svih po starosnoj dobi pa i u strankama, jer iskustvo ne može zamijeniti znanje, kao što ništa ne može zamijeniti mladost i entuzijazam. Sve je potrebno. Zato mi je drago da će se ova konvencija potpisati zbog ili unatoč nekim čudnim „ogradama“!

A kako nam se bliži najveći katolički blagdan, hajdemo mi nešto fino predložiti za kuhanje. Tu jedino možemo, uz malo truda, zagarantirati uspjeh.

Juha od zelene tikvice (zucchini)


SASTOJCI:

3 srednje tikvice

3-4 srednja krumpira

1 glavica luka

2 režnja češnjaka

1 žlica začina za juhe

Juhe ili vode toliko da pokrije povrće

malo soli i papra

1 žličica Cayenskog papra

pola žličice pimenta ili mljevenih klinčića

nekoliko vrsta sjemenki ( popržite na suhoj tavici)

po želji 2 dl slatkog vrhnja

malo ulja

PRIPREMA:

Tikvice operite i nasijecite na kockice. Krumpir ogulite i isto nasijecite. Na malo ulja pržite luk sjeckan na kockice. Kada postane staklast, protisnite češnjak kroz presu, pa kratko promiješajte. Dodajte nasjeckano povrće, promiješajte, pa prelijte juhom ili vodom. Začinite začinom i kuhajte dok se krumpir ne skuha da se raspe na pritisak. Sada dodajte Cayenski papar i piment ( klinčiće, može i cimet, jako zanimljiv i lijep okus), pa štapnim mikserom ujednačite u krem juhu. Probajte i dodajte soli i papra ili još drugih začina po potrebi. Ako volite jako kremastu, dodajte vrhnje i promiješajte. Za vegane, ili kao manje kalorična verzija, ukusna je i ovako. Servirajte posutu s raznim sjemenkama ( listići badema i sl.)

Uskršnja sirnica - Pinca


Običaj je napraviti Uskršnji slatki kruh, u Dalmaciji se on nosi na posvećenje, na kopnu rjeđe ali ga svi podjednako vole. Neki dodaju grožđice, obično i ja, ali ovo je recept jedne obične "sirnice" pa je bez grožđica. Drugi dan volimo kriške sirnice namazati maslacem i uživati uz kavu!

Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

1 kg oštrog brašna

8 žumanjaka

4 bjelanjka

20 g šećera

200 g svinjske masti

4 vrećice vanil šećera

40 g svježeg kvasca

oko 1 dl mlijeka

naribana korica limuna

malo ruma

na vrh noža soli

2 žumanjka za premaz

krupni šećer

PRIPREMA:

Neka svi sastojci budu sobne temperature. Stavite prosijano brašno u dublju posudu, pospite sa solju, vanil šećerom, 2/3 šećera, pa napravite udubljenje u sredini. Izmrvite kvasac i pospite preostalim šećerom i mlakim mlijekom, do 1 dl. Neka naraste. Kad je naraslo, po rubu raspodijelite mast, dodajte jaja koricu limuna i rum. Dobro umijesite i ostavite na toplo 3-4 h. Premjesite i oblikujte pincu, ( kuglu tijesta, od ove mase možete napraviti 3 pince ) zarežite pri vrhu s tri strane i stavite na namazan lim da opet naraste. Pecite na 160°c oko 50-60 min, pred kraj premažite žumanjcima i pospite šećerom pa povisite temperaturu na 180°c. Pecite do kraja još cca 10 min i izvadite na rešetku da se ohladi.