Ima li dobrih vijesti ?


Toliko smo pod utiskom ovog rata u Ukrajini da više ni ne primjećujemo lijepe vijesti, niti ih smatramo važnim. Jako su važne. Za naše mentalno zdravlje i za koliko toliko normalan život. Jer ne preostaje nam ništa drugo. Da sutra prestane rat, svi moraju dalje, svi pa i Ukrajinci bi težili što bržem povratku u normalan život. Činjenica je da nas mediji bombardiraju informacijama o ovom ratu, zato što je to igra velesile i što će nas minimalno ekonomski unazaditi, da ne kažem uništititi. Ne bi morao, barem ne Hrvatsku, samo da ima sluha i da se što prije okrene samoodrživosti. Na koncu vidimo da je globalizacija super stvar, ali još bolja je imati ipak barem hranu i energiju dostatnu za svoje potrebe. Nije to lako ni jeftino, no da se konstatno u to ulagalo, mogli smo odavno izvoziti i koristiti vlastite resurse. Mi smo svoje kvalitetne resurse izvozili, a uvozili puno lošije proizvode.

Ne moramo posjedovati kompletno sve što se proizvodi, ali ono što se u ovakvim prilikama pokazuje kao najvažnije, u to ulagati. No, kod nas se slabo ili nikakao poticalo na ugradnju solarnih panela, a sunčanih sati imamo kud i kamo više od mnogih koji to rade i kojima je isplativo. Vjetroelektrane imamo samo tamo gdje su pojedine osobe vidjele vlastiti interes. Baš prošli vikend smo prolazili zadarskim zaleđem bliže Velebitu, ima pet vjetroagregata, a moglo bi ih biti petstopet, jer tamo ništa ne raste, nitko ne živi, ni ptice ne lete! Takvih područja imamo da bi uz solarne panele u gradovima, ali i selima, sigurno mogli proizvoditi dovoljno struje uz ono što imamo iz Krškog i ostalih elektrana. Pa ako bi onda bilo dovoljno možda bi se na struju mogli i grijati. Zašto da ne?

No vratimo se mi našem zdravlju. Pročitala sam nekoliko logičnih savjeta za preživljavanje. Neke od njih sam već prije savjetovala prijateljici. Jer ne možemo voditi sve bitke i ratove, a kako smo mi proživjeli i preživjeli rat, drugačije i emotivnije preživljavamo ovaj. Taj deja vu koji mnogi imaju, nekako moraju spriječiti ili smanjiti.

Naravno da moramo biti informirani, također je normalno pokušati pomoći i suosjećati. No dovoljno je čuti ili pogledati jedne vijesti, na FB otvoriti jedan članak, a ostale ignorirati. Najvažnije i na žalost, najtragičnije ćete saznati, a onda više puta na više programa gledati i slušati o tim tragičnim događanjima nikome ne koristi. Jer ako možete pomoći, pomoći ćete. Tugom, vlastitom patnjom zbog nemoći ili padanjem u depresiju ne pomažete ni sebi ni drugima, a sigurno oko sebe imate nekoga zbog koga vrijedi živjeti i boriti se za normalan život. Normalan život je ono što Putin pokušava uništiti i baš to mu ne smijemo dozvoliti!

Također, navečer pred spavanje ne gledajte vijesti, pogledajte nešto veselo, ja često pogledam neku od repriza komedijica, bez obaveze da se 100% angažiram oko praćenja, nešto me nasmije i sigurno zaspim bez razmišljanja o problemima koje ne mogu riješiti. Uz to, pomaže i čaša mlijeka, banalno je ali pomaže!
Družite se s prijateljima, uživajte u onome što volite, jer vidite kako nam se život okrene za čas i onda to traje i traje. Ako se sami nećemo boriti da živimo normalno koliko se može, tko će?! Bez grižnje savjesti, jer ako pomognemo koliko možemo, onda je ne treba ni imati. Nije se svijet zaustavio kada je kod nas bio rat, kada su naši gradovi sravnjeni sa zemljom, bili smo samo informacija u dnevniku. Ne treba istim uzvraćati.

Drugačije se informiralo, nije Interneta takoreći ni bilo. Tragedija na našoj maloj planeti je previše, ova samo ima širi utjecaj jer je velesila u pitanju. Obični ljudi su očito samo broj, samo statistika i suđeno nam je da patimo ili da to gledamo. Do kada, zašto, kako, ne pitaju nas. Igre velikih idu preko leđa svih ostalih. Uvijek je tako bilo i očito se nije ništa promijenilo. Jedan čovjek je lijepo zaključio da svijetom trebaju vladati žene, jer iako ih ima koje bi i provodile silu, više je onih koje ipak ne bi, koje bi čuvale i svoju i tuđu djecu, koje bi pokušale učiniti svijet boljim mjestom za sve. Što bi možda nekada najvažnije bilo što je koja obukla ili s kime ne priča, to bi nekako podnijeli. Možda ste se nasmijali, možda zvuči naivno, ali vjerujem da bi bilo drugačije.

Na kraju da se pohvalim, na Instagramu mi je jedna objava postala hit, ima preko 6000 lajkova, donijela je puno novih pratitelja i mene jako obradovala. Provjerite!
Instagram: @mojgastro

Druga lijepa stvar je radionica, tj. Event Paint&wine ili  Slikanje s vinom, koje sam održala za Dan žena,koja je uspjela, bila jako vesela i kreativna. Plan je da se održava barem jednom mjesečno, jer su neke sudionice već rezervirale svoje mjesto i na idućoj. Pa se više ne može reći da se u Brodu ništa novo ne događa!

U nadi da će se život vratiti u normalu što prije, idemo mi nešto kuhati.

Juha s palentom, slaninom i sirom zapečenim na kruhu


Jedna zimska, ali i za ostatak godine dobra juha koja je obrok. Fina je, kremasta i jako povoljna. Uz to se brzo i jednostavno priprema. Svima će biti iznenađenje kako je ukusna.



Sastojci

1 ljutika ili crveni luk

1 režanj češnjaka

8 žlica maslinovog ulja

80 g kukuruzne krupice

1-1,2 l pileće juhe ili neke druge

100 g sira (npr. Chedder ili gauda)

2 žlice iglica ružmarina

100 ml vrhnja za kuhanje

Sol, papar

Priprema

Luk i češnjak očistite. Luk narežite na sitne kockice. Pržite ga na 3 žlice maslinovog ulja. Kada malo porumeni, protisnite češnjak i neka zamiriše. Dodajte palentu dok miješate, neka se prži oko 2 min, a onda ulijte polako 1 l juhe dok žicom miješate sve. Posolite. Kuhajte poklopljeno na tihoj vatri oko 20 min. Po potrebi dodajte još juhe ili vode. Za to vrijeme kruh narežite na šnite. Zagrijte pećnicu na 230°C. Kruh lagano prelijte s malo ulja. Na lim obložen papirom stavite kruh i pospite ga ribanim sirom. Na drugoj šini odozdo u pećnici pecite kruh 5 min da porumeni i da se sir istopi. Tanke šnite slanine pecite na preostaloj žlici ulja na tavi. Vadite na ubruse i odmah dobro stisnite drugim papirom da izađe masnoća pa će biti hrskavi. Ružmarin nasjeckajte. Vrhnje za šlag dodajte u juhu. Začinite još sa solju i paprom po potrebi. Servirajte u tanjure, stavite kruh, slaninu i ružmarin, a sa strane stavite još malo prženog kruha sa sirom.

Kruh od banana


Ne znam kako kod vas, kod nas banane nekada dobiju flekice i onda ih nitko više neće. Prilika je to da se napravi ovaj jednostavni, a fin kolač!



Jako jednostavno!

SASTOJCI:

250 g brašna

1 žličica praška za pecivo

1/2 žličice sode bikarbone

malo soli

1/2 žličice cimeta

115 g omekšalog maslaca

150 g smeđeg šećera

2 velika jaja

1 vanil šećer

4 veće zrele banane ( 450-500 g )

100 g po želji komadići čokolade, oraha, lješnjaka ili nekog voća

PRIPREMA:

Ugrijte pećnicu na 180°c i pripremite dugački četvrtasti kalup tako da ga namažete maslacem i pospete brašnom. Stavite ga u hladnjak dok ne pripremite smjesu. Banane ogulite i viljuškom u zdjelici napravite kašu od njih. U većoj zdjeli pomiješajte brašno, sodu, prašak, sol, cimet. Posebno umiješajte maslac sa šećerom u pjenastu smjesu par minuta. Dodajte vaniliju i jaje po jaje. Žicom umiješajte banane, pa kada smjesu ujednačite, dodajte suhe sastojke, dobro umiješajte žicom u jednoličnu smjesu. Možete i mikserom na manjoj brzini da ne umiješate previše da se masnoća ne počne odvajati. Dodajte čokolade ili komadiće oraha, pa smjesu poravnajte u kalupu i pecite oko 40-50 minuta. Probajte čačkalicom, ako je suha, gotov je kruh od banane. Neka se ohladi oko 20 min u kalupu pa polako premjestite na poslužavnik. Poslužite po želji sa tučenim vrhnjem ili voćnim umakom uz čaj ili kavu.