Živimo doba Alan Forda
Netko je podijelio ovu sliku, naravno, s razlogom. Još uvijek se začudim, što se čudim da je takvo što moguće, jer kod nas je to postalo standard, da nas svaki tjedan-dva „iznenade“ svojom socijalnom osjetljivošću, brigom za bolesne, za slabije, velikodušnošću, znanjem i sposobnostima. Najviše se čudim što se ja iznenadim. Kao da sam nešto bolje i očekivala!

Najnoviji gaf ministrice  i državne tajnice samo ponovno dokazuju koliko nemaju sluha za realnost, za siromašne. Daju poklone djeci u privatnom katoličkom vrtiću! To je za masna slova… Privatni vrtić, svi znaju da se plaća, pa i ako je katolički, sigurno nije jeftiniji, možda čak i skuplji, možda i ne, nebitno. Tko ne želi da mu se djeca „miješaju“ s običnim pukom, misle da neće u gradskim vrtićima dovoljno naučiti, djecu upisuju u privatne. Ima onih koji dodatno djecu uče strane jezike ili glazbu, pa mi je to jasno. Ok, i veliki vjernici koji žele da im djeca idu u katoličke (nisu li to svi postali, samo se još tete nisu obukle u časne!) vrtiće mi je jasno. Vjerujem da ni oni nisu znali za bajnu ideju da djeca dobiju poklone, i to svečano i medijski popraćeno, za djecu slabijeg imovinskog stanja. Doista, pale li oni mozak ikada ili im je uvijek u leru?!

Pokrenuta je i prijava: http://www.index.hr/vijesti/clanak/afera-paketici-prijavite-ministricu-antikorupcijskom-uredu-eua-mozete-im-pisati-na-hrvatskom/1012218.aspx

Neki dan ministar zdravstva Kujundžić, izjavi još jedan od svojih, dubokoumnih bisera. Osnovati fond za prikupljanje donacija za skupe lijekove. Da firme i pojedinci uplaćuju. Država će vjerujem, osnovati povjerenstvo za nadgledanje uplaćivanja, plaće će ići od uplata, a kada se nešto skupi, valjda će oni odrediti kome ide?!
Netko je dobro napisao da novac za automobile prenamjene za lijekove a da od donacija kupuju vozni park! E, to bih voljela vidjeti.

O izmotavanjima na prvu reakciju na presudu, knjigu žalosti i svijećama, predsjedničinom putu u Ameriku i govoru, Bandićevom postavljanju i skidanju bista ( „Pristao sam bit ću sve što hoće“, hahahaha), sad na kraju i čudnim izjavama opozicije, neću jer ne znam da li bih se smijala ili plakala. Već je sve i rečeno.

Znam samo da se Božić bliži, da bi se trebali sjetiti bar nečega lijepoga i što nam nešto znači. Posvetiti ove dane obitelji i prijateljima, dovršavanjima poslova koje moramo do kraja godine odraditi i veseliti se koliko možemo. Naravno, uvijek se nadati boljemu i raditi i sami na tome da bude bolje. Znate kako ono kažu: „Ako bi svaki čovjek usrećio samo jednoga, svi ljudi bi bili sretni“! Očito je sreća kod mnogih kratkog daha.

Netko je tražio recept sa kiselim kupusom. Da, vrijeme je, a pomalo ćemo i početi sa kolačićima.

http://www.mojgastro.net/recepti/glavna-jela/410-junetina-s-gljivama-i-knedlama-sa-kiselim-kupusom

Kiseli kupus s kobasicom i pire krumpirom


Zimska kombinacija a ako imate domaće kobasice, tada i pobjednička. Kupus je nešto drugačiji jer sam dodala grožđice pa dobijemo tako popularnu slatko kiselu notu ali ne uzalud, stvarno je fino.

Jednostavno.

SASTOJCI:

domaće kobasice

pire krumpir na vaš najdraži način

500 g kiselog kupusa 2 veće glavice luka

1 režanj češnjaka

70 g grožđica

papar

sol po potrebi

PRIPREMA:

Očistite i nasjeckajte luk i češnjak. Luk pržite na malo ulja, kad porumeni dodajte češnjak, pa samo malo promiješajte i dodajte kupus. Kupus probajte, ako je prekisel ili preslan, malo ga properite u cjediljki. Dodajte grožđice i pirjajte dok voda ne ispari. Kad je upržen, popaprite i probajte da li je dovoljno slan. Kobasice izbodite i pecite na tavi s malo vode. Poklopljene, možete ih peći tako i u pećnici ali bez poklopca. Neka se zapeku, okrenite podlijte s još malo, zbilja malo vode i pustite da se zapeče i s druge strane. Izvadite pa ulijte malo vode i pomiješajte s ostacima  zapečenog umaka. Kratko ukuhajte i to prelijte preko pire krumpira.

Bečki čajni keksi


Ovo su u stvari oni obični keksi koje svi znamo i rado jedemo. Naravno, iz Beča je svašta krenulo u svijet, tako i keksi.

Jednostavno.

SASTOJCI:

250 g brašna

125 g margarina

par kapi burbon vanilije

75 g šećera

1 jaje

malo praška za pecivo

Za ukrašavanje:

2 bjelanjka

450 g šećera u prahu

1 žličica limunovog soka

boje za namirnice

PRIPREMA:

Od sastojaka za tijesto umijesite čvrsto tijesto, umotajte u foliju i stavite min. pola sata na hladno. Razvaljajte ga na 3-5 mm debljine i režite kekse kalupićima za kolačiće oblicima po želji.

Pecite na 180°c , oko 8 min, pazite da ne izgore.

Za premaz malo žicom umutite bjelanjke pa dodajte šećer i limun i mutite mikserom da postane glatka i sjajna masa. Izvadite dio u zdjelice pa obojite sa bojama za namirnice. Svaki keksić premažite ravnomjerno obojenom masom, ostavite da se osuši, tada drugom bojom napravite šare po želji, ukrasite i perlicama i sl. Šećernu masu možete ostaviti u hladnjak i do slijedećeg dana.

Ideje za kombiniranje i ukrašavanje. S Interneta.

Prvo, tijesto podijelite na trećine i obojite, ili napravite tri tijesta u bojama. Pratite kao na slikama. Između dva papira za pečenje se valjaju raznobojne grudice tijesta. Poslije modlama režete tako da zahvatite više boja. Tijesto koje ostane samo malo stisnete i još jednom ponovite. Bude još šarenije.

Za druge, tvrde bombone malo usitnite batom, pa modlama režete oblike i pravite u sredini rupe. Tu staviite malo bombona. Pecite na laganoj vatri( sve sam stavljala drugih boja, izašle su nijanse žute. Pokušajte, možda je do vrste bombona.). Napravite odmah i rupicu ako ih planirate vješati na prozor ili na jelku.



Ili samo u dvije boje pa pravite ova poznata lizala.