Praznik rada
Znam da je 1.maj, iliti svibanj, tek idući petak, ali kasno je za pripreme na neradni dan. Što unaprijed raduje mnoge, produženi vikend za odmor i uživanje. Gledajući dugoročnu prognozu, možda i neće biti prilike za uživanje na otvorenome, ali još ima vremena da se kišni oblaci okrenu na drugu stranu, pa produženi vikend pokvare nekome drugome. Naravno, ne želim to nikome, u stvari, kiša i ne mora biti sinonim za loše vrijeme i loš provod. Malo preinaka u planovima i opet može biti odlično.
Naravno, moramo malo prokomentirati i taj važni, a tako marginizirani praznik po svojoj osnovi. Radnici su postali nešto sporedno, brojka, problem, trošak, roba…Imate li vi još neku asocijaciju?
Oni bi trebali biti okosnica društva, oni koji stvaraju vrijednost, tvorci kapitala i sretni i zadovoljni ljudi koji svoje obveze i potrebe, a ponekad i želje mogu ostvariti rezultatom svoga rada. Plaćom, naravno. Malo zvuči kao utopija, ali kako je to negdje moguće, a negdje nije? Ne moramo za primjer uzimati strane firme, kao DM, jedan od najpoželjnijih poslodavaca s jako zadovoljnim radnicima, ima i kod nas takvih. Možda se mogu nabrojati na prste, ali ima. Znate li da ima i općina bez nezaposlenih ili onih u kojima je klima takva da se sve može? Otvoriti firmu za 2 tjedna, dobiti dozvole brzinom svjetlosti , dobiti pomoć za papire a i za pisanje i dobivanje novaca putem programa iz EU fondova.
Naravno, nije popularno pisati o lijepim stvarima, ali ja sam obećala pozitivu početkom godine i držim se toga, ma kako nekada bilo teško ne prepustiti se negativnoj klimi i stavu većine.
Jučer čuh priču iz prve ruke, dijalog dva starija gospodina, poznanici iz djetinjstva. Priča jedan :" Znaš… nikada neću zaboraviti kada smo bili mali, tvoji su bili bolje stojeći, moji manje i bilo nas je više djece. Kada bi vaša majka spremila i nama donijela vašu robu koju ste prerasli, nama bi to bilo kao Božić. Sjećam se da sam znao danima biti presretan i provjeravati jel" kaput ili hlače, zbilja stoje kod nas. A ja ti sinu za rođendan kažem:"Eno, kupio sam ti auto, vani je!". A on na to ni ne ustane, već pita :" A koje je boje?"
Da, dotle smo došli. Naravno, ovo je možda baš pitanje krajnosti, ali kada se okrenemo oko sebe vidimo djecu koja traže ono što ni djeca na Zapadu ne dobiju, ne zato što se nema, već zato što im to ne treba u tim godinama i što treba rasti i učiti da se neke stvari moraju zaraditi ali isto tako i ne mogu imati u nekoj dobi. Da ne pričamo o razlikama koje se prave, ali evo iz ove priče se vidi da se uspjeti može ( g-din je djelovao kao da je zaradio mirovinu negdje vani, opet kojim zanimanjem pitanje je, ali ovdje živi u blagostanju, makar u poznim godinama), ako ništa, zaraditi novce. Naravno, radeći.
Ni jednog posla se ne treba stidjeti, a za "kruh naš svagdašnji" se mora raditi.
Zato se treba podsjetit zašto se slavi 1. maj, Dan rada i obilježiti ga grahom ili roštiljem, svejedno!
Ovdje je par poveznica za neke od recepata na ovu temu, a recept je za kruh, Ružicu, koji ide uz sve, a i sam uz neki namaz ili siriluk, sir s vrhnjem i slično.
Hamburger na američki način
Marinirana piletina
Pileći ražnjići sa sezamom
Dalmatinski grah s tjesteninom
Grah sa suhim mesom
Kruh ružice
SASTOJCI:
500 g brašna
25 g svježeg kvasca
200 ml mlijeka
Žličica soli
žličica šećera za kvasac
2 jaja
150 g margarina
PRIPREMA:
Brašno stavite u zdjelu, umiješajte sol pa napravite udubljenje u koje ćete staviti žlicu šećera i namrviti kvasac. Prelijte toplim mlijekom i čekajte da naraste. Tada dodajte jedno jaje, pa umiješajte glatko dizano tijesto. Ostavite na toplom, pokriveno vlažnom krpom ili najlonom, da udvostruči volumen. Premijesite i razvaljajte na pobrašnjenoj radnoj površini. Na pola tijesta posložite tanke listiće hladnog margarina. preklopite, opet na polovici tijesta učinite isto, ako je ostalo još jednom preklopite i ponovite. Ovo je brzi način pravljenja lisnatog dizanog tijesta, ali da ne bude previše razlistano. Zato odmah razvaljate tijesto polako, na prvobitnu veličinu, i preklopite opet tri puta. Još jednom razvaljate, ali sada s oba kraja urolajte čvrsto kao za orahnjaču. kroz sredinu nožem razdvojite, pa režite male stožce. Ja sam pravila duplu mjeru i pekla u velikom okruglom limu. Vi odaberite, okrugli ili četvrtasti, svejedno. Ako ne želite više masnoće, pecite na papiru za pečenje, ako volite masne i slasne, možete uljem posuti lim, pa na njemu peći. Stvar izbora i ukusa. Sada ih slažete od sredine, znači da se motanje vidi, kao cvijet. Poslije ove sa strane, dok ih sve ne složite. Premažite umućenim žumanjkom ili jajetom, pa ostavite da narastu. Po želji možete posuti krupnom solju, sezamom, makom ili ostaviti samo ovako, da se bolje vidi "mustra". Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 40 min. U pećnicu stavite zdjelu s vodom, da se tijesto još bolje diže i da se ne suši.
