Letjeti…


Iako postoji narodna poslovica :“ Tko visoko leti, nisko pada“, koja je u potpunosti istinita, vrlo često se odnosi ipak na preneseno značenje. Barem smo mi svjedoci da se to jako često desi, jer ljudi pomisle da su nedodirljivi, a zaboravljaju koliko su mali i nebitni pod ovim velikim nebom.
Mene je od uvijek fasciniralo letenje i volim letjeti i biti u zraku, u stvari doslovno gledati s visine. Sa planine, zgrade, iz aviona ili sl. Godinama već planiram ići letjeti jedrilicom, onda se naš Brodski avio klub i zatvorio, sad opet radi ali nikako da pogodim vrijeme i da odem. E tu mi je uskočio muž i napravio divno iznenađenje. Odveo me u prošlu nedjelju, čak s povezom na očima, da me iznenadi. Savršeno uspjelo!

Ne mogu vam opisati koliko je to lijepo. Gledati svoj grad ( čak dva u stvari!, Slavonski i Bosanski Brod), orijentirati se i promatrati koliko je gradnja iz zraka 'pravilna'. Uživati kao ptica, jer nema buke motora, samo zrak, sunce i sloboda…Ma predivno. Izvrsni pilot je napravio par atraktivnih adrenalinskih 'ponora' i uzleta, tako da sam mogla osjetiti i malo uzbuđenja koje može jedrilica napraviti. Dvosjed je teži od jednosjeda, pa se ne može vinuti visoko kao ovaj lakši i vjerojatno napraviti i odvažnije vratolomije, ali i ovo je bilo super. Nije da se hvalim (?!, hahahaha), ali kaže da sam prva od letača prvi put, koji nije vrištao kod tih akrobacija. Kažem, valjda sam bila ptica u prošlom životu😊



Prva slika je 'normalno' letenje, druga je „krivina“, tj. nagib u poniranje…super cool!

Na moru sam mislila da sam bila riba, tako da zaključujem da sam bila gnjurac, hahahha. Muž kaže svraka, rekoh, radije vrana, one su najpametnije 😉

Aero klub Brod radi opet, vožnje su moguće pri lijepom vremenu kasnije poslije podne i radnim danima, kao i vikendima skoro cijeli dan. Na njihovoj FB stranici možete kontaktirati i dogovoriti termin. Skup je to sport i oprema, treba im pomoć i uplatama za let potpomažete i njihov rad. Let je 150,00 kn, poseban doživljaj. Možda je nekome dobra ideja za poklon za rođendan ili poticaj da odete probati. Uvijek se nekako žalimo da kod nas nema ničega, a u stvari imamo čak i ovakve, ne svakodnevne adrenalinske zabave ili hobije u gradu. Nije baš da se svaki grad time može pohvaliti. Malo ovisi i o reljefu, ali treba podržati i reklamirati tako lijepu atrakciju.

Ja ću ići opet, bilo mi je super i želim opet osjetiti taj osjećaj slobode.
Razumijem da nije to za svakoga, imam i oko sebe neke kojima to nije niti pod razno i to razumijem. Njima to više spada u rubriku :“ Nije normalna“, ali to je ok. Svi smo drugačiji i volimo nešto drugo. Zato je dobro imati izbor i mogućnosti. Ja sam doista jedna od onih koji čak i sanjaju da lete, skoro kao Superman, bez specijalnih efekata i nikada onako visoko, ali baš kao ptičica. Čemu hodati kad se može letjeti. Predivan je to osjećaj, pa kad se probudim cijeli dan mi nekako ljepši, kao da sam doista letjela, a ne spavala.

Buđenje nas vrati u našu svakodnevnicu, brige i ružnu zbilju koja nas svakoga dana (više ne možemo reći ni iznenadi, jer ne znam što bi nas više moglo iznenaditi) uvjeri da smo valjda svi mazohisti kad smo uz sve, spremni još uvijek ostati ovdje. Ne znam kako bih to inače nazvala.
Čitamo o tome kako kćer više nije kćer kad se uda, pa onda nije ni nepotizam kad se zaposli na radno mjesto s dobrom plaćom iako nema uvjete. Kako se silovatelju djeteta smanji kazna na ustavnom sudu koji već kod odluke o stožeru postavlja upitnike oko svoga rada. Kada se pojavljuju afera za aferom, gdje čitanje materijala u vezi optužnice traje godinama, nakon višegodišnjeg sakupljanja istoga. Sad se javlja nova oko Janafa, a tu će i nama iz ovih krajeva biti interesantno vidjeti tko je sve upetljan. Kada nikoga ne zanima dobro drugoga i društva, već samo osobni dobitak i probitak bez imalo samokritičnosti i osjećaja za vlastitu sposobnost. Samo daj, daj, daj, bez kraja i konca.

Čovjek, normalan čovjek se od toga umori i digne ruke. Najgora odluka, a jedina dobra za samu osobu. Jer s kime i čime, u krajnjem slučaju, se boriti protiv vjetrenjača?! Protiv umreženih s novcima koje ne možemo ni zamisliti, pošten mali čovjek nema šanse. Vidimo i kod nas u gradu, netko s dobrom idejom i smislom za estetiku sredi kafić, pa kada 'netko' vidi kako je stalno puno, jednostavno nađe način da ga zatvori. Detalje doista ne znam, ali tako izgleda gledajući kao laik. Onda meni kažu zašto nešto ne otvoriš, bilo bi lijepo… Da, bilo bi, ali očito ne ovdje, ne sada. Žalosno ali istinito. Ovo mislim i bez Corone. Sada s Coronom, sve je još kompliciranije. Na žalost. Nadam se ne zadugo.

Zato, letimo dok možemo i gdje možemo. Još dugo ću slijetati na ove stranice petkom, dok vam ne dosadim ili uredniku 😊
Ali, tu sam zbog kuhanja pa hajdemo onda…

Mašnice aglio olio


Najjednostavniji talijanski recept za tjesteninu. Kako je oni jedu kao predjelo, to je dovoljno. Mi smo naučili na teške umake i da je to u stvari glavno jelo. Ovo je lagano i kao obrok i za pripremu. Važno je imati dobro ulje, tjestenina može biti različita iako su uglavnom u pitanju špagete. Probajte kada vam bude trebao lakši obrok. Još dok ima i svježih rajčica uz to, idealno za večeru ili bezmesni obrok. Preskočite li sir, čak i veganski.



SASTOJCI:

400 g tjestenine ( ove mašnice su s limunom, ali može bilo koja, domaća je još najbolja!)

4 režnja češnjaka

1 dl maslinovog ulja

sol i papar

po želji korica limuna, pa i sok ako volite

1 svježa chilli papričica

po želji sjeckani peršinov list i parmezan

PRIPREMA:

Kuhajte tjesteninu al dente. U međuvremenu na vrućem ulju pržite listiće češnjaka ( postoje dvije verzije, ovisi o ukusu. Neki sjeckaju sitno češnjak pa ga ostave, a po nekom 'pravom' receptu, prži se da ulje dobije miris češnjaka, pa se češnjak vadi. Vi birajte.), pa kad porumene izvadite ih. Na ulje dodajte sjeckani chilli, ubacite kuhano tijesto i ostale začine po želji. Chillija stavite koliko želite, treba se osjetiti i miris i malo ljutine, ali ne mora biti jako ljuto. Opet, ako volite, slobodno. Servirajte pa pospite parmezanom ako volite. Dobar tek!

Talijanski kolač s voćem i mascarponeom




Talijani prave ovako onaj naš jednostavni kolač s jogurtom. Umjesto maslaca ili ulja i jogurta koriste mascarpone. Daje nešto drugačiju strukturu i aromu, neodoljivu!

SASTOJCI:

4 velika jaja

180 g šećera

2 vanil šećera

250 g mascarponea

250 g brašna, meko

1 prašak za pecivo

na vrh noža soli

korica limuna

sok limuna da jabuke ne potamne, ako njih koristite

2 jabuke

2 kruške

( voće po želji, jedno ili drugo, oba, višnje, marelice, što god volite)

PRIPREMA:

Operite i očistite voće. Zagrijte pećnicu na 180°c. Pola voća nasjeckajte na kockice, pola sijecite za površinu kolača na tanje šnitice. Brašno prosijte s praškom za pecivo. Mutite jaja sa šećerom 7-8 minuta dok ne postane bijela krema. U drugoj posudi izmješajte mascarpone, pa dodajte par žlica kreme od jaja i pažljivo žicom umiješajte. Zatim dodajte još par žlica i umiješajte. Sad kremu od mascarponea pomiješajte s onom od jaja sa žicom. Dodajte brašno i sve lagano umiješajte. Lopaticom umiješajte voće. Tijesto premjestite u kalup za torte fi 26 ili 28 cm. Po vrhu složite kriške voća i kolač pecite cca 35-40 min. Probajte čačkalicom da li je pečeno. Izvadite i neka malo ostane u kalupu. Premjestite na rešetku da se ohladi, pospite šećerom u prahu. Poslužite sa tučenim slatkim vrhnjem.

Samo s kruškama.