Možda i MOŽEMO
Ovaj tjedan će nam obilježiti izbori. Većini. Meni i nama ne, jer baš danas, kada izlazi kolumna, idemo u svatove nećakinji, najbližoj našoj obitelji i prvoj od nove generacije koja je stasala za udaju. Već jednom odgođeni svatovi, proslavit će se još ljepše i veselije! Tako da ćemo mi početak srpnja uvijek pamtiti po tome. Izbori dolaze i prolaze, nekada se nešto promijeni, ovaj puta , teško. Ipak, možda MOŽEMO nešto učiniti, dati glas nekome tko zastupa naša uvjerenja iako nema velike šanse za pobjedu. Kada većina ne bi išla ziheraški, 'ako ne glasam za svoje, pobijediti će oni drugi', možda bi se jednog dana dogodio preokret. No, trenutno je teško u to povjerovati, ma koliko se i jedni i drugi, a bome i treći trudili upadati u razne nedaće i probleme sa svojim izjavama ili otkrivenim 'djelima'.
Obećala sam za danas nešto posve drugo, pa ću ostaviti glasanje vama na volju, a mi ćemo kratko na podsjećanje na vikend u Istri. Naišli smo za povoljnu ponudu u Motovunu, a kako nismo istražili unutrašnjost Istre, bila je to idealna prilika za produženi vikend. Sam prilaz Motovunu je čaroban. Duga ravna cesta uz Mirnu jednako ravnoga toka. S desne strane poznata Motovunska šuma poznata po pričama o vilama ali i mirisnim tartufima. Kada ugledate Motovun na brdu, jasno je odmah zašto je to najbolje očuvano naselje i utvrda na ovim prostorima. O Motovunu se zna da je nastao još prije dolaska Rimljana, a tako visoko i nedostupno naselje lako se očuvalo u vrijeme primitivnih oružja. Čak i napredak i nove tehnologije ga nisu ni malo devastirale. U samu jezgru smiju ući samo dostavna vozila i vrlo mali broj stanara. Tek poneki turist koji ima pravo na mali parking skupljih hotela. U donjem dijelu parkiraju obični smrtnici, pa i mi. Srećom, jer da je gužva kao obično onda bi to možda bilo još niže. Uglavnom, 300 m uzbrdo/ nizbrdo, po starom kamenom putu je bio doživljaj. Pogled na sve strane takav da ne treba Provansa ili Toskana, imamo i mi to u Istri. Sam Motovun je jako mali, obiđete ga za jedan sat uzduž i poprijeko, ali tu popiti čašu vina ili kavu i uživati u pogledu je nešto savršeno. U smještaju smo imali prekrasnu terasu pa smo svaku večer uživali u zalasku sunca i lijepom vremenu. Ljubazni domaćini i kompletno svi koje smo susreli daju taj doživljaj opuštenosti i dobrodošlice. Jasno je nama da su se poželjeli gostiju i da je situacija takva kakva je, ali se vidi da je to njima prirodno stanje.
Kako smo prvo večer probali izvrsnu Malvaziju, drugi dan smo otišli u vinariju kušati i druga vina i možda nešto kupiti. Vinarija je Fakin, a mlada malvazija i crni barikirani Teran odležao 2 ili 3 god su fantastični. Išli smo u još jednu vinariju, neću je imenovati jer je dosta poznata i kotira dobro, međutim uz super profesionalnu prezentaciju i ljubaznost domaćina, ugodnu atmosferu i opuštenost, vina su daleko lošija od onih koje smo probali dan prije. Naš slijedeći dan smo proveli obilazeći Rovinj i Poreč. U Rovinju je i bilo nešto turista i atmosfera je najsličnija onoj turističkoj, ali meni je najdraži moment kada sam se susrela s prijateljicom iz djetinjstva i mladosti, koju nisam vidjela previše godina. Onaj osjećaj sreće, kao i trenutak kada vidite nekoga i čini vam se kao da nije prošlo toliko, tek par dana, samo bi da pričate i tako preskočite one godine koje se niste viđali. To mi je najdraži dio, tako sam sretna zbog toga!
Inače je Rovinj jedan od uređenijih i pitoresknih gradova koji je baš za uživanje u šetnjama, na kavama, ručkovima ili vecerama, kao i druženjima ili opuštanju. Pokušavaju me ubijediti da je i za kupanje dobar, ne znam, za kupanje i sunčanje osobno mi je draže što južnije. Priznajem mada znam da je to stvar ukusa, a o ukusima se ne raspravlja. Poslije smo obišli Poreč, lijep gradić, ali doslovno u to vrijeme pust. Nekako nedostaje ta graja turista koji odišu vedinom i radošću koju donose godišnji odmor i opuštanje. U povratku k Motovunu obišli smo i Grožnjan. Malo mjesto na vrhu drugog brežuljka, prekrasan! Gradić je to s uskim ulicama punim malih galerija i radnji s umjetninama, gurmanskim delicijama i zanimljivim suvenirima. Nažalost, opet zbog malo turista i problema oko isplativosti poslovanja, dobar dio njih je bio zatvoren. Radili su neki kafići i jedan-dva restorančića, ali ostaje osjećaj da je sve prazno. To je tužno, jer je bilo lijepo i sunčano vrijeme, ne pretoplo, bas idealno za obilaske i boravak na otvorenom. Međutim, situacija, tada kod nas jos dobra, ipak nije takva da su ljudi krenuli na putovanja. Ni kraća, ni duža. Obišli smo i Buzet, grad koji je i administrativno središte Istre koji takoder imaju stari grad i zidine na brdu. Također ima i dobre ljude, susretljive i ljubazne. Obišli smo par restorana, hrana je bila odlična, kao i atmosfera. Istra nam je ostavila dojam jako ugodnog mjesta za život kao i za odmor. Nije jeftino, medutim nipretjerano skupo. Kvaliteta opravdava placenu cijenu. U Buzetu ili sličnim mjestima u unutrašnjosti cijene su niže i prihvatljivije, ako su mjesta jako popularna ili jako kvalitetna, tartufe da ne spominjemo, onda su nešto vise cijene. Zanimljivo je da ima i onih koji rade samo vikende, ali ni uz poznanstvo ne možete dobiti stol jer su toliko dobri i cijenjeni da se morate naručiti puno ranije. To je i rezultat rada i kvalitete. Baš me se dojmila Istra, pa kad odrastem i slučajno budem htjela negdje preseliti, Istra je jako dobra destinacija za to. Bar meni.
Nadam se da će vam slike dočarati bar dio tog lijepog kraja, a mi hajmo nesto kuhati, mada je vruće ipak ogladnimo. Opet ćemo nesto lagano!
Mašnice s povrćem
Salata koju vole djeca i odrasli, ako mislite da je ovako prekalorična, dodajte još rajčice, jogurt ili manje masno vrhnje, manje majoneze. Bit će opet ukusno, a s manje kalorija.
Jednostavno.
SASTOJCI:
400 g tjestenine-mašnice
1 mala limenka kukuruza šećerca
1 mala limenka graška
1 velika rajčica (volujsko srce) oguljena i kad režete izvadite sjemenke s tekućinom
2 žute paprike (babura)
2 mlada luka s perima
200 g sira narezanog na kockice (ementaler ili tilzit )
200 g majoneze
300 g milerama
sol
sitno sjeckani peršinov list ili bosiljak, po želji
PRIPREMA:
U slanoj vodi skuhajte tjestenini al dente, pa je ohladite pod mlazom hladne vode. Zatim ostavite da se ohladi do kraja. Sve povrće očistite i narežite na sitne kockice (veličine graška), umješajte s vrhnjem i majonezom, posolite i dodajte sir, začine i hladnu tjesteninu. Promiješajte i ostavite u hladnjak da se arome prožmu. Promiješajte i po potrebi dodajte još vrhnja, majoneze ili soli, poslužite uz roštilj, nareske ili kao hladni obrok ljeti.
Muffini od kukuruznog brašna
Mekani, lagani i sočni, priprema za 10 minuta, a za toliko i nestanu!
Najjednostvanije!
SASTOJCI:
210 g mekog brašna
125 g kukuruznog brašna
150 g šećera
4 čajne žličice praška za pecivo ( oko 2/3 vrćice )
malo soli
1 vanil šećer
korica pola limuna
1 šalica voća ( višnje )
1 veliko jaje
240 ml mlijeka
60 ml ulja
PRIPREMA:
Pomiješajte sve brašnaste sastojke. Jaje umutite žicom, dodajte ulje i mlijeko, promiješajte, pa uspite suhe sastojke i sve dobro umiješajte da dobijete glatko tijesto. Uspite 3/4 kalupa s tijestom, pospite opranim i otkoštenim voćem. Pecite u predhodno zagrijanoj pećnici na 180°c oko 15- 20 min. Pospite ih šećerom u prahu i uživajte.
[gallery columns="5" ids="145626,145627,145628,145629,145630,145631,145632,145633"]
