Paklene vrućine

Ne znam kako vi spavate, ma i po danu živite, ja jedan dan dobro, kad ima malo vjetrića i strujanja zraka, drugi dan ustajem, zatvaram prozore pa palim klimu, onda poslije gasim, pa u krug. Kažu da će zahladiti sredinom idućeg tjedna, ali najmanje u Slavoniji. Past će na 30, očito ćemo to morati prihvatiti kao normalnu, dobru temperaturu. Tek drugi vikend je malo zahlađenje na vidiku, no to je daleko, pa moramo pričekati da vidimo hoće li ga biti.
Znam da je ljeto, ja volim ljeto i mužu stalno moram to ponavljati. Jer kukam. Vruće mi je, što mogu.

Inače to nije moj stil. Ne kukam. Kod mene nema da nešto ne može i da nešto ne valja. Barem ne da se ne može pokušati svladati. Ali zbog ovih vrućina kukam, povremeno, a to moj muž nije naučio. Pogotovo kad desetljećima tvrdim da volim ljeto. Volim. Doista. Ona normalna ljeta gdje se ekstrem smatrao dan, dva kad bi temperature prešla 30°c. Inače je najčešće bilo 28-30°c i to je bilo ok. Ljetni pljuskovi su bili čim temperatura naraste tih par stupnjeva i onda za čas je opet lijepo toplo, ali ne pakleno. Sada su te visoke temperature sve češće i duže. A kad padne kiša i zahladi, to je odmah za jakne i patike.

Ovih dana smo svjedoci da su izašli rezultati o uspjesima učenika u školama. Nevjerojatni. Sve odlikaši! Bilo bi lijepo kad bi tako bilo, pa da imamo najpametniju djecu na planeti. No nije. Kao i sve, sustavno se uništilo i obrazovanje, u stvari ne možda obrazovanje koliko vrednovanje istog. Dovoljno je pogledati mreže, pa vidjeti da je tih genija vrlo malo. Jedan cijenjeni novinar reče da više nitko od mladih ne zna pisati. Emoji nisu pisanje. Lajkovi nisu izraz razmiši ljanja, o pisanju na papiru da ne pričamo. Naravno, ni sama ne pišem puno na papir, nema potrebe i normalno je da djeca loše pišu, no sve to, pa i pisanje,  trenira mozak. Sad im je mrsko tipkati poruke pa šalju glasovne, a one su ponekad tako strašne da je to prežalosno. Najgore je je što se doista izvanserijsku djecu stavlja u isti koš s onima koji dobiju taj odličan, a u stvari su možda neki dobar.

Što fali dobrome? Trojka je neki prosjek, prosjek nije loš. Pa pogledajte plaće! Zamislite da većina ima prosjek! Kao što većina ne zarađuje one najveće svote, to je 4-5% ( ovdje uopće ne mislim na one koji sami sebi određuju plaće u nekim odborima, upravama i sl, već na specifične poslove koji su jako, jako dobro plaćeni.), to bi trebali biti oni odlikaši. Posebni, najbolji.

U životu se poslije pokaže da ti svi odlikaši to baš i nisu. Prije da su plod neispunjenih roditeljskih želja, pa onda na djeci ispravljaju ono što su oni željeli. Neki nastavnici se boje roditelja, a neki neće to reći, ali tvrde da roditelji više nisu normalni. Ne doslovno, ali uhvati ih neka manija pa nastavnicima nameću ono što bi trebali tražiti od djece. Petice. Jer ta njihova mala blaga su savršena, kraljevi i kraljice, dobri i pametni, najbolji i najposlušniji. Jesu, većina, ali neki gledaju kroz ružičaste naočale. Kako moja prijateljica reče, možemo tvrditi da su dobri dok ne zatvore vrata iza sebe, a onda… Tu nastupa nada. Nada da su tako dobri i vani, u školi, u izlascima, svuda. Nada da smo dobro odradili posao, da su pokupili dobre gene od dvije obitelji, da će biti sretni.
Opet, svi mi tako mislimo i želimo djeci, no nisu I ne mogu biti sva najuspješnija. Što je uopće to, biti uspješan?!

Vidimo da su majstori na cijeni, a kod nas je skoro sramota da dijete upiše obrtničku školu. Zašto? Pa zato što su se kompletno vrijednosti u društvu izvitoperile. Samo ako se ne radi i ima, ili radi, ali nešto onako moderno, posebno i nepoznato, a dobro zarađuje, to je zanimljivo. Obični poslovi ili zanati nisu u modi. Barem kada treba djecu upisati u školu.

Nadam se da će se to brzo promijeniti, jer kod nas u školi je bilo svih mogućih ocjena, šareno na kraju, pa su opet oni koji su znali što žele, to i upisali, a u životu radili ono što vole ili u čemu su se našli. Možda bi lijepo bilo da su svi doktori ( ne oni s kupljenim doktoratima, njih neću ni spominjati), bilo čega, ali što će to ovako maloj zemlji? Mi nemamo institute, kojekakve NASA postaje, istraživačke centre i sl. Čak i tamo trebaju i kuhare i čistačice. Ti ljudi idu u trgovinu i trebaju kuće. Majstore za sve i mjesta za izlaske. Konobari i sobari, kuhari i električari ne moraju imati doktorate ni 5,0 prosjek. Bitno je da dobro rade i da vole to što rade. Ovako na silu završe nešto, da ne razočaraju roditelje i onda opet konobare. Figurativno rečeno.

Ne znam kako će se to promijeniti. Testiranja su pokazala stvarno stanje i to je alarmantno. Jer djecu u najosjetljivijoj dobi učimo pogrešno. Nisu oni krivi, a ne može im se reći ni da su im roditelji činili medvjeđu uslugu. Mislim da će se od neke generacije to morati početi. Kada… vidjet ćemo.
Da ima brilijantne djece, ima. Znam jednoga koji FER rješava kao od šale, a prije njega su još neki to isto napravili. Znam također neke koji su neke druge fakultete završili među najboljima pa to ne rade, rade nešto deseto. Ne što nisu voljeli to što studiraju, interesi su se promijenili. Svijet gazi sve brže, djeca će morati biti prilagodljiva i ma što završili, ne znači da je to ono što će raditi do mirovine. Ni blizu.

Baš zato je važno da se djeci pusti da se traže, u osnovnoj da upoznaju što se sve može, naučiti ih što više nekih važnih stvari, a onda im omogućiti da idu u pravcu interesa. Srednje škole da to prate i da sve podignu nivo. U Brodu ih je par koje su izvrsne, ali baš obrtnička i te koje se bave radnim zanimanjima trebaju dobre ravnatelje koji će ih podići na nivo da postanu želja i cilj mladima.

Kvalitetna i plaćena praksa ( ne na ovaj način kao sada), u tom uzrastu su vjerujem jedan od dobrih poticaja. Rezultat loših politika u svemu vidimo ne samo u turizmu na moru, već svuda oko nas. Kada i tko će promijeniti ploču, ne znam. Samo neka požuri. Jer znamo tko neće.

Idemo mi kuhati, u stvari više sjeckati i mućkati jer na ovim vrućinama je jedino možda meni svejedno upalite pećnicu i kuhati što mi padne na pamet.

Meksička salata od kukuruza

Odlična salata kad je hladna, do tri dana u hladnjaku ( više nije izdržala) kao i prvi dan. Neke namirnice prilagodite ukusu. Korijander nađem ponekad kao začin u saksijama u dućanima, kupim pa posadim. Nekad uspije, nekad ne. Zaljutite koliko volite, možete staviti i onu koja nije ljuta.

SASTOJCI:

Vezica korijandera ( peršinov list ako ne nađete korijander)
2 konzerve kukuruza
1 Jalpaneo papričica
1 crvena paprika
chilli
kumin
sol i papar
Mljevena paprika
sok 1 limete
2 žlice majoneze
3-4 žlice maslinovog ulja
3 žlice masnijeg kiselog vrhnja
Cotija sir ( kravlji, sličan feti kad je mladi, ako je odležao podsjeća na parmezan. Ovdje ide mlađi, mrvičasti)

PRIPREMA:

Sjeckati korijander, papričicu i papriku na kockice. Pomiješati suhe začine, pomiješati tekuće začine, pa zajedno izmješati. Preliti preko salate, pomiješati pa na vrh posuti sirom. Po želji se mogu dodati i kockice avokada, graha ili sjeckane rajčice.
.Iza je druga salata, uz sve se služi u Meksiku, jako popularna i osvježavajuća. Pa evo recept i za nju.

Pico de Gallo

Mesnate rajčice sjecite na sitne kockice. Crveni luk također. Nasjeckajte korijander ( zovu ga Cilantro, zar nije super naziv😊)
Posebno naribajte koricu limete i iscjedite sok. Jedan režanj češnjaka protisnite u limete, dodajte sol, papar i malo maslinovog ulja.
Pomiješajte s rajčicama i probajte pa popravite arome po želji.
To je to! Čas posla!

Krem desert iz staklene zdjele

Fino i brzo. Jednostavno. Svidjet će se svima. Varijacija je bezbroj. Keksi kakve imate, možete dodati granolu, orašaste plodove, voće po želji ili ono koje imate. Ohladite pa jedite umjesto sladoleda!

SASTOJCI:

200 g čokoladnog keksa ili nekog koji volite

400 g riccota sira ili mascarpone ili sl. ( ja sam ovo ljeto samo na ricotti, nešto je lakše naći a i nekada je na akcijama pa koristim priliku)

2 dl čvrstog jogurta

6 listića želatine

2 dl vrhnja za šlag

100 g šećera ( ako koristite kiselije voće onda 150 g)

200 g voća po želji, ja sam imala šumske jagode, mogu maline ili borovnice ali i drugo koje volite, nasijecite na kockice i ubacite

malo sjeckanih badema

mješavina zdravih dodataka za zdrave napitke, kombinacija maka, goji bobica, kockica suhih smokava i grožđica ili brusnica, kikirikija i sl.

PRIPREMA:

na dno zdjele stavite kekse, možete ih i prepoloviti. Natopite želatinu po uputi. Posebno izmješajte ricottu, jogurt, šećer. Izmutite šlag odvojeno. Istopite želatinu pa uspite u smjesu s jogurtom brzo miješajući s mikserom. Sada žicom dodajte šlag i izjednačite kremu. U kremu lagano umiješajte voće. Dio kreme polako izlijte na kekse. Na nju složite koš keksa tako da ih poplovite ako su okrugli ili složite tako da se vide izvana. Zatim još pažljivije prelijte ostatkom kreme. Ukrasite keksima i suhim voćem s bobicama. Možete pustiti i da stisne pa ukrasiti voćem i sl. Ako neće jesti djeca, tada možete miješati i s alkoholom, tako da kekse natopite ili gore prelijete na kraju ili kavom natopiti kekse pa će podsjećati na tiramisu. Varijacija je puno a vi samo pustite mašti na volju.