Amerika kao mjesto za život



Tesla, vrlo ih je malo na ulicama, ne zbog cijene već zato što njima ekologija baš i ne znači puno. Osim čistoće, koja je na iznimnom nivou.

Iako se nama s ove strane Atlantika čini dalekom i surovom, živjeti u SAD-u u stvari i nije tako teško. Naravno da je Tramp donio neke nepovoljne zakone za obične ljude i da nije idealan predsjednik, ipak, njihovi Domovi imaju dovoljno utjecaja da on ne može baš činiti sve kako želi. S druge strane, tamo se bar poštuju zakoni, pa i ako su dobili neke olakšice kod plaćanja poreza, moraju ga platiti. Mi uvijek volimo biti kao neke moralne veličine, ali samo kod nas ( i još par susjednih i afričkih zemalja) , neki mogu kako hoće, tj. oni koji imaju novce. Plaćanje poreza im nije ni u peti! SAD je po tom pitanju uređena država.

Oni su čisto potrošačko društvo u mjeri koju je nama u Europi teško zamisliti. Sve je prilagođeno tome. Nikuda se ne može bez automobila, ali i računi se iz auta mogu platiti. Gorivo je jeftino pa im je svejedno što im auta puno troše. Jednom sam tamo rekla da su jadni Danci i Šveđani, koji se pate vozeći bicikle i pokušavajući pozitivno utjecati na okoliš, jer ono što čini Amerika ne može spasiti tisuću Danskih. Djeca voze od 16 godina, samo u par najvećih gradova je razvijen Metro i nešto malo javnog prijevoza. Ostalo, automobili i avioni.
Računi za kućanstvo su im manji nego naši, vodu, na primjer, plaćaju kvartalno i manji je nego moj mjesečni! Račune morate platiti do određenog datuma u 12 h, ako ne platite, u 12:01 vam je usluga uskraćena. Tako da je to uređeno. Auto osiguranje je na osobu, znači nije važno koji auto vozite, vi ste osigurani. Također fama oko zdravstvenog, postoje različita, neke firme nude neka osnovna, neke bolja, a samo oni koji rade u državnoj upravi ( tamo im je bolje nego kod nas, nisam mogla vjerovati, čak je poželjno da vas preporuči netko s visoke pozicije, naravno, morate imati iskustvo, znanje i tamo nije poznato zabušavanje i višak radnika zbog „veza“) imaju izvrsno zdravstveno koje pokriva čak i stomatologa, što nije slučaj s ostalima. Samo se zubar uvijek plaća. Obiteljskog liječnika imate, kao i većinu pregleda i operacija, ali bolju sobu, bolnicu po želji, i dobar dio lijekova, to morate kupovati. Neće oni ni osobu bez zdravstvenog odbiti, liječit će i operirati i gledati da naplate. Po 5 dolara mjesečno ako treba. Ipak, ako nema šanse za naplatu, plati država. To je Obamina ostavština. Ma kako se ljudi tamo ne poznaju, humani su. Od mog jednog bratića žena je bila jako bolesna, rak, pa je trebala neke od tih skupih lijekova i liječenja. Na gradskom radiju su jedan dan pozivali građane da tog i tog datuma dođu njima u kuću i donesu donacije. Osobno. Doista, cijeli dan su nepoznati ljudi dolazili i donosili i hranu ( njihov običaj) i novac. Bez imena i obveze, čisto da pomognu. Tada im je bila velika pomoć iako njoj to nije pomoglo na kraju. Ipak, nema onih uplata pa da se pitate kuda novac odlazi.
Ono što priča ministar Kujundžić, također nije istina. Za čekanja na MR. U Americi vas liječnik odmah šalje na magnetnu čim nakon prvih nalaza nije siguran što vam je. Jer MR je jeftiniji od liječnika, posebno kod njih i nema tu ustanove koja nema MR.  Dobijete termin u par dana.
Plaće se isplaćuju tjedno, četvrtkom, kada počinju gužve u trgovinama pa jenjavaju kako srijeda dolazi. Tako da su time napravili taj čuveni konzumerizam. Tjedan proleti, troši se i uživa. Koliko tko može. Samo što si tamo i sa najmanjim, a redovnim primanjima, možete osigurati nekakav život. Svi kupuju kuće, po kućama se zna tko kakva primanja ima. Rate kredita su manje od rata za stanarinu ili jednake.  Jer kupujete kuću za koju možete platiti ratu. Najbolja stvar tamo, barem meni, je što doprinosi i porez na prihode plaćate po nekretninama koje posjedujete. Tamo se ne može desiti da imate vilu i budete na socijali.  Sve kuće su jako slične dok ne dođete do onih s milijunskim primanjima.

Inače, zemlja su doista za ljude koji znaju raditi. Nije im na pr. jasno kako ja ne mogu peći kolače. Kažem im na koji način mogu i njima nije jasno. Kod njih odete i kažete da bi pekli kolače i oni kažu dobro. Ne pitaju vas za školu, ni za struku. Ako vi mislite da će od vas netko kupovati kolače, njima je to dovoljno. Niste rekli da bi bili neurokirurg!
Tamo se papiri riješe za dva dana. Ako nađete prostor i želite to raditi negdje, podliježete nekim higijenskim uvjetima ali bez represije. Ako ćete raditi od kuće, možete i nitko ne pravi probleme. E da, svi plaćaju PDV jer je u državi NY 9% ( najviši), na Floridi 7%. Pa tko ga ne bi plaćao!
Naravno, u biznisu se mora nešto i znati i imati malo i sreće, ali ako ne riskirate ne profitirate. S druge strane, ako ne ulažete u neke rizične stvari, nećete ni bankrotirati.
Najgore tamo je kratak godišnji i to što sa svakom promjenom firme počinjete iz početka od 12 radnih dana. Nakon svakih 5 god. vam povećavaju za 4 dana do maksimalnih, mislim 26. Ipak i oni puno putuju i obilaze. Najviše Ameriku. Školstvo je zamišljeno da vas pripremi za posao i život, samo onakav kakav vam imaju roditelji, otprilike. Bolje škole su za bogatije i one koji se ističu pa dobiju stipendije. Djeca mojih bratića su i inženjeri informatike i jedan Dr farmacije. Može se ako se ima potencijal. Ostali mogu raditi i kroz rad također dobro napredovati i biti cijenjeni. Kvalitetan radnik se cijeni u bilo kojem poslu.
Koliko sam ja to dobro ocijenila ne znam, uglavnom sam vidjela i čula kako je tamo gdje su moji. Radno vrijeme im je također ok, do 15.15h ili do 16 h. Vikendi neradni. Trgovina je drugo kao i svuda ali i dobro plaćena. Nešto je opušteniji život nego u Njemačkoj ili sl. zemljama, gdje je štednja, red, rad i disciplina na prvom mjestu. Tamo je važno samo danas, za prošlost nikog nije briga, a budućnost će biti kakva bude. Zato su pretili, puno njih, i samo troše.
Hrana je jako dobra kada jedete vani u restoranima, ukusna i ne preskupa ( ima i skupih restorana, čak i  sa dress codom, ali tamo nismo išli), u trgovinama možete kupiti sve, da kuhate, polugotovo i gotovu hranu. Razočarali smo se salamama, narescima općenito, sve je nekako gumeno i ne posebno ukusno. Možda ima i boljeg ali do toga ovaj put nismo došli. Imaju i velike Bio trgovine, samo bio hrana, veličine naših velikih trgovačkih kuća.
Porcije vani su velike, a ima i mjesta gdje su tolike da ako pojedete, ne morate platiti. Doista. Bezalkoholna pića platite prvu čašu ( obično pola litre), a onda vam samo dolijevaju.

Nije loša Amerika, ja se samo uvijek razočaram što je kod nas tako lijepo, tako malo nedostaje da naši ljudi ovdje mogu dobro živjeti. Samo prilika za pošten rad, samo olakšati ta samozapošljavanja, urediti da nema pogodovanja i da je pravda jednaka za sve.
Da i tu imovinu, staviti u službu prihoda (i crkvenu i svu ostalu do privatne!) i sve bi se sredilo. Ali o tom po tom.
Poklade su u punom jeku, Iako mi je nekako baš rano za to, a zimski mjeseci vole tijesta koja zamirišu u kući pa ćemo ovaj puta nešto u tom stilu. Ali ipak s daškom Amerike!

Mljeveno meso u tijestu na arapski


Malo aromatičnije punjeno dizano tijesto, ukusno i mirisno.

Jednostavno.

SASTOJCI:

Napravite oko 500 g dizanog tijesta za pizzu

300 g mljevenog mesa ( najbolje junetina, može i miješano )

1 žlica ulja

1 manja glavica sitno sjeckanog crvenog luka

2 režnja češnjaka

200 g sjeckane rajčice iz doze ( ako nađete arabiatu, koristite nju, tada ne trebate papriku i chilly )

žute i crvene paprike, bolje ako imate pinđur, 2-3 žlice

chillyja po želji

1 žlica koncentrirane rajčice

sol

papar

malo šećera

žličica začina, timjan, origano

100 g ribanog sira

1 jaje

1 žlica mlijeka

PRIPREMA:

Na ulju pržite luk, dodajte protisnuti češnjak pa umiješajte meso. Pržite da ispari tekućina i da se meso počne karamelizirati. Dodajte rajčicu, pinđur, ili sitno sjeckanu papriku, koncentrat rajčice, pa kuhajte 10-tak min. Začinite solju, šećerom, paprom i začinima. Sklonite s vatre. Tijesto koje je naraslo, razvaljajte i izrežite na cca 6 dijelova, rubove namažite razmućenim bjelanjkom. U meso umiješajte ribani sir pa na svaki dio tijesta podijelite, preklopite i viljuškom spojite rubove. Složite "paketiće" namazani ili papirom obloženi lim. Razmutite žumanjak s malo mlijeka i premažite tijesto. Pospite s mješavinom gore navedenih začina. Pecite u zagrijanoj pećnici na 200°c oko 20 min. Servirajte toplo.

Kolačići ( cookies ) sa zobenim pahuljicama, jabukom i čokoladom


 

Jednostavni, sočni i ukusni kolačići koje možete jesti i kada postite. Probajte i pravit ćete ih često!

Vrlo jednostavno.

SASTOJCI:

135 g maslaca

70 g marmelade od jabuka ili miješane

2 žlice soka od jabuke

100 g šećera ( smeđeg ako imate )

1 žličica sode bikarbone

115 g zobenih pahuljica

280 g brašna

80 g komadića čokolade za kuhanje

malo soli

po želji aroma gorkog badema ili naranče

PRIPREMA:

Izmiksajte 115 g maslaca sa šećerom u pjenastu smjesu, dodajte marmeladu i sok jabuke. U čaši pomiješajte sodu bikarbonu sa 4 žlice kipuće vode i ako želite aromu. Dodajte smjesi s maslacem. U drugoj posudi pomiješajte suhe sastojke, osim čokolade. Dodajte prvoj smjesi pa lagano umiješajte i komadiće čokolade. Žlicom ili rukom stavljajte smjesu na papirom obložen lim. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 15 min, dok ne dobiju zlatnu boju. Kada se ohlade poslužite ili čuvajte u dobro zatvorenoj posudi.

[gallery columns="6" ids="113624,113625,113626,113627,113628,113629,113630,113631,113632,113633,113634,113635"]