Olimpijada u Riju
Nije Rio jer je Jadran ljepši.
Traje već duže vrijeme i donosi radost, jer naši su predstavnici sjajni! Ne samo naši, jer i gledajući sve natjecatelje vidimo koliko sreće donose dobri rezultati, medalje ali i ljudske geste. Od suza radosnica do onih iz razočarenja, od lošeg dana do najboljeg u životu. Pa iako su nekako kod nas timski sportovi popularniji, gledaniji, pa time i isplativiji, fascinantni su ovi pojedinačni gdje ovisiš sam o sebi, od pripreme, stanja duha i tijela. Odricanja potrebna da se dođe do rezultata olimpijskih normi su obično već u vrhu toga sporta i često samo rijetke manje zemlje imaju i nacionalne rekorde iznad njih. Srećom, mi smo jedna od tih malih, ali velikih u sportu. Ne samo to, s obzirom na broj stanovnika i učesnika, vjerujem da smo jedna od uspješnijih. Bit će sigurno i tih statistika.
A ono što možda nije tako dobro je to što djeca koja osvoje isto tako zlata i medalje u znanju nemaju ni približnu pozornost. Naravno, svi smo za njih čuli ili preletjeli na portalima, ipak ne znamo im više imena! A oni su budućnost koja treba ostati ovdje i stvarati mogućnosti za još bolje sportske rezultate. Kažu, olimpijci s medaljama dobiju novčane nagrade, hoće ih vratiti na veći, prijašnji iznos i slično. Nemam ništa protiv znam, reći ćete da je to veliki novac, ali dio njih se bavi sportom i mora zanemariti školovanje i onda im je to za dobar dio života zarada jer sportska karijera ne traje dugo a ozljede i izmoreno tijelo ostaju. Naravno dio još i završi školu i dugo radi ali poslije tako intenzivnog sporta se mora misliti na sutra (osim nogometaša?!)), ali zar i djeca ne zaslužuju isto? Možda ne u financijskom smislu, ali na primjer kao stipendiju za cijeli fakultet ili nešto slično. Da ih se dodatno motivira tim priznanjem.
I tako, uživat ćemo još malo u izvrsnom i raznovrsnom sportu a onda se vratit u kolotečinu školskih i poslovnih obveza. Prišunja nam se ovaj rujan polako da i ne primijetismo, čekajući ljeto. Neko nikakvo, ali boljega nećemo imati ove godine.
Zato uživajte u kasno ljetnim plodovima, jeftine namirnice a ukusna stara, domaća jela!
Staro i poznato jelo, pravi se često za post, prikladno i za vegetarijance, a u vrijeme kada ima paprika, veoma je povoljno. Par dobrih je to razloga da napravite ove ukusne paprike.
Jednostavno.
SASTOJCI:
cca 10-12 paprika srednje veličine
1- 1,5 kg krumpira
1 velika glavica crvenog luka
2-3 režnja češnjaka
3 žlice začina poput vegete
pola do 1 žličice papra
ulje
mileram ili drugo masnije kiselo vrhnje
PRIPREMA:
Operite i očistite paprike tako da iskružite dio oko peteljke i očistite od sjemenki. Krumpire ogulite, operite i naribajte ili sjeckajte na sitne kockice. Luk očistite i sitno isijecite, češnjak protisnite kroz presu za češnjak. Sve dobro izmiješajte sa krumpirima, dodajte začine i izmiješajte. Ulijte malo ulja u dublji lim, punite paprike smjesom krumpira tako da ga u rukama stisnete, da se višak vode ocijedi. Složite sve na lim pa pecite u pećnici zagrijanoj na 200°c oko 1 h. Prelijte izmiješanim vrhnjem i pecite još oko 10 min. Najbolje prijaju vruće.
Možete ih takođe praviti od ostatka pire krumpira, nisu kao od samog krumpira ali dodaci u pireu neće puno pokvariti sastav. Znači, ako danas imate pire i ostane vam malo, ne bacajte, stavite na hladno i sutra za desert imate svježe pripremljene knedle. U Austriji su najpoznatije s marelicama pa možete probati i tako.
Srednje zahtijevno.
SASTOJCI :
500 g kuhanog krumpira
malo soli
200 g brašna ( najbolje ne više od 1/4 količine krumpira )
šljive (najbolje mađarice ili neku dr. sitnu aromatičnu vrstu)
ulje
krušne mrvice
PRIPREMA:
Kuhani krumpir procijediti, zgnječiti u pire i ostaviti da se ohladi. U hladan dodati 2/3 brašna i sol, izmiješati, ali da ne gnječite puno već da lagano prebacujete, tek toliko da se poveže, pa po potrebi dodati još brašna (ovisi o vrsti krumpira, bolje je dodavati što manje, ali da se ne lijepi previše za ruke). Napravite kugle u ruci, malo spljoštite, pa utisnite šljivu kojoj ste izvadili košticu i na njeno mjesto stavili žličicu šećera, da budu promjera 6-7 cm. Tako napravite od sve količine tijesta i kuhajte u ključaloj, slanijoj vodi, dok ne isplivaju na površinu, do 10 min ukupno. U tavi, za to vrijeme, na ulju ispržite mrvice i uvaljajte tek kuhane knedle. Pošećerite odmah ili po želji svako sebi.
Nije Rio jer je Jadran ljepši.
Traje već duže vrijeme i donosi radost, jer naši su predstavnici sjajni! Ne samo naši, jer i gledajući sve natjecatelje vidimo koliko sreće donose dobri rezultati, medalje ali i ljudske geste. Od suza radosnica do onih iz razočarenja, od lošeg dana do najboljeg u životu. Pa iako su nekako kod nas timski sportovi popularniji, gledaniji, pa time i isplativiji, fascinantni su ovi pojedinačni gdje ovisiš sam o sebi, od pripreme, stanja duha i tijela. Odricanja potrebna da se dođe do rezultata olimpijskih normi su obično već u vrhu toga sporta i često samo rijetke manje zemlje imaju i nacionalne rekorde iznad njih. Srećom, mi smo jedna od tih malih, ali velikih u sportu. Ne samo to, s obzirom na broj stanovnika i učesnika, vjerujem da smo jedna od uspješnijih. Bit će sigurno i tih statistika.
A ono što možda nije tako dobro je to što djeca koja osvoje isto tako zlata i medalje u znanju nemaju ni približnu pozornost. Naravno, svi smo za njih čuli ili preletjeli na portalima, ipak ne znamo im više imena! A oni su budućnost koja treba ostati ovdje i stvarati mogućnosti za još bolje sportske rezultate. Kažu, olimpijci s medaljama dobiju novčane nagrade, hoće ih vratiti na veći, prijašnji iznos i slično. Nemam ništa protiv znam, reći ćete da je to veliki novac, ali dio njih se bavi sportom i mora zanemariti školovanje i onda im je to za dobar dio života zarada jer sportska karijera ne traje dugo a ozljede i izmoreno tijelo ostaju. Naravno dio još i završi školu i dugo radi ali poslije tako intenzivnog sporta se mora misliti na sutra (osim nogometaša?!)), ali zar i djeca ne zaslužuju isto? Možda ne u financijskom smislu, ali na primjer kao stipendiju za cijeli fakultet ili nešto slično. Da ih se dodatno motivira tim priznanjem.
I tako, uživat ćemo još malo u izvrsnom i raznovrsnom sportu a onda se vratit u kolotečinu školskih i poslovnih obveza. Prišunja nam se ovaj rujan polako da i ne primijetismo, čekajući ljeto. Neko nikakvo, ali boljega nećemo imati ove godine.
Zato uživajte u kasno ljetnim plodovima, jeftine namirnice a ukusna stara, domaća jela!
Paprike punjene krumpirima
Staro i poznato jelo, pravi se često za post, prikladno i za vegetarijance, a u vrijeme kada ima paprika, veoma je povoljno. Par dobrih je to razloga da napravite ove ukusne paprike.
Jednostavno.
SASTOJCI:
cca 10-12 paprika srednje veličine
1- 1,5 kg krumpira
1 velika glavica crvenog luka
2-3 režnja češnjaka
3 žlice začina poput vegete
pola do 1 žličice papra
ulje
mileram ili drugo masnije kiselo vrhnje
PRIPREMA:
Operite i očistite paprike tako da iskružite dio oko peteljke i očistite od sjemenki. Krumpire ogulite, operite i naribajte ili sjeckajte na sitne kockice. Luk očistite i sitno isijecite, češnjak protisnite kroz presu za češnjak. Sve dobro izmiješajte sa krumpirima, dodajte začine i izmiješajte. Ulijte malo ulja u dublji lim, punite paprike smjesom krumpira tako da ga u rukama stisnete, da se višak vode ocijedi. Složite sve na lim pa pecite u pećnici zagrijanoj na 200°c oko 1 h. Prelijte izmiješanim vrhnjem i pecite još oko 10 min. Najbolje prijaju vruće.
Knedle sa šljivama
Možete ih takođe praviti od ostatka pire krumpira, nisu kao od samog krumpira ali dodaci u pireu neće puno pokvariti sastav. Znači, ako danas imate pire i ostane vam malo, ne bacajte, stavite na hladno i sutra za desert imate svježe pripremljene knedle. U Austriji su najpoznatije s marelicama pa možete probati i tako.
Srednje zahtijevno.
SASTOJCI :
500 g kuhanog krumpira
malo soli
200 g brašna ( najbolje ne više od 1/4 količine krumpira )
šljive (najbolje mađarice ili neku dr. sitnu aromatičnu vrstu)
ulje
krušne mrvice
PRIPREMA:
Kuhani krumpir procijediti, zgnječiti u pire i ostaviti da se ohladi. U hladan dodati 2/3 brašna i sol, izmiješati, ali da ne gnječite puno već da lagano prebacujete, tek toliko da se poveže, pa po potrebi dodati još brašna (ovisi o vrsti krumpira, bolje je dodavati što manje, ali da se ne lijepi previše za ruke). Napravite kugle u ruci, malo spljoštite, pa utisnite šljivu kojoj ste izvadili košticu i na njeno mjesto stavili žličicu šećera, da budu promjera 6-7 cm. Tako napravite od sve količine tijesta i kuhajte u ključaloj, slanijoj vodi, dok ne isplivaju na površinu, do 10 min ukupno. U tavi, za to vrijeme, na ulju ispržite mrvice i uvaljajte tek kuhane knedle. Pošećerite odmah ili po želji svako sebi.
