Još malo

Još malo pa je Božić! Još malo i gotovo je Svjetsko prvenstvo. Još malo i prođe ova 2022. Još malo i ja ću opet biti zdrava!
Da krenemo od zadnjega. Na žalost, negdje sam pokupila onaj zločasti virus, pa sad kod kuće gledam serije i tražim najbolji način kako i dalje da ležim da mi bude dobro. Nije me strašno zahvatio, mislim da ću biti ok za koji dan, ali nije me morao uloviti. Kako moja prijateljica, u stvari par njih kažu: „Lezi sad i odmaraj, to je jedinstvena prilika“. Pa da, jer drugačije sigurno ne bih odmarala. Otkazala sam radionice, smanjila obaveze, srećom, već sam ispekla neke kolačiće tako da nema pritužbi, mama donese ručak za dan dva, nikome ništa ne fali. Naravno, kuća primjeti ( a i ja) da se ne održava redovno, no to će biti, neće prašina nikud pobjeći.
Dobit ću čak i papir, tako da se nadam da sam jedan period mirna.

E sad, kako ležim i gledam TV, gledala sam i utakmice. Na žalost, izgubili smo, pa naravno na prvu je žalosno, no izgubiti od boljih nije sramota. Znam da je penal bio bez veze i da taj VAR u biti nema smisla ako će se sporadično koristiti ( bolje je bilo prije jer je sudac bio kriv, kao i sada, nije dobro mogao vidjeti situaciju, ali bar ne bi bilo upitno zašto drugi i tisuće kamera nisu na to upozorile, a mogle su), ali i sve priče i to da nas zakidaju jer smo mali (pa jesmo zar ne), ne mogu ipak promijeniti to da su Argentici bili bolji. Možda bi se puno više napatili, ali realno, pokazali su više. Znam da i moj muž kaže da sam previše realna, ali to je pošteno

Da nas je netko pitao prije prvenstva da potpišemo da smo zadovoljni polufinalom, malo tko to ne bi učinio. Jer realno, ima barem 8 reperzentacija koje po logici stvari uvijek pripadaju u polufinale. Uz sve, desi se i čudo i Maroko također tu uđe, tako da su se čuda nizala. Neće biti lako u subotu, ali mislim da možemo do bronce. Napad nam nedostaje, jedan izvrstan napadač, brz i okretan. Naravno, brzina i okretnost nam također nije jača strana, ali tu nismo jedini. No kada dođemo tako daleko, to se primjeti. Sjećam se prvenstva u Japanu, tada smo rano ispali, bez puno čuđenja. Tada me nerviralo kod komentatora kada su pričali o nadmorskoj visini, rijetkom zraku, kako drugi brže trče?!

Kao :“ Oni su izvanredno brzi i okretni!“. A i njima je rijedak zrak. Nisu ni oni s te nadmorske visine ili iz Japana. Isti su im uvjeti. A trčanje, e to je nešto što ni ja ne volim, no ne zarađujem plaću koja između ostalog o tome ovisi. Svako u poslu ima nešto što ne voli ali mora raditi. Za puno manje novaca. Znam da sam tada tupila ( a tada smo gradili kuću, sami), kako bi im dala po vreću cementa i tjerala da trče. Na svim treninzima. Onda kad im skineš na utakmici, oni lete!
Ne znam za druge, ali kad se toliko zarađuje, onda bi se moglo i trčati puno bolje. Znam da će sad neko reći da nije nogomet samo trčanje već i taktika. Znam, zato smo tako daleko dogurali. Jer smo super u obrani, super su ekipa, mladi uz to i da, čudo. Zato im čestitam, za mene osobno su ostvarili čudesan uspjeh. Doduše, ne kao naša sugrađanka Dora Bašić u Brazilu. Ta žena je viceprvakinja svijeta u boćanju za osobe s invaliditetom. To je toliko veliko, toliko ogromno, da ja nemam riječi!!!

Kad god čujem da je netko osvojio medalju u nekom nepopularnom sportu, jasno je koliko je tu odricanja, koliko je uloženo od strane obitelji, poslije možda nekog kluba i zajednice, a sad zamislite kada je to osoba s invaliditetom. Koliko tu treba volje, ustrajanosti, mentalne snage i organizacije. Pa još kad znamo koliko se kod nas pomaže invalidima ( ostali su bez osobnih asistenata njih više od 7000 jer kažu da nema novaca. Nema kad su sebi digli plaće. Točno toliko nedostaje!), koliko se općenito daje na kulturu i sport kada nisu 'profitabilni', onda je to uspjeh jednak herojstvu. Ja Doru poznajem i želim joj čestitati na ovome barem ovako za sada. U samoizolaciji sam do nedjelje, ne smije nikuda. Zato vi danas, petak, 16.12. u 19.30, otiđite svi na Korzo i pozdravite viceprvakinju svijeta! Svijeta, zamislite!!!! Onda može da se slavi, da se shvati koliko je to veliko. Biti prvi u selu, to je uspjeh, biti primjećen u svijetu, to je nešto što malo tko uspije. Imati medalju bilo koje boje, sa bilo kakvog svjetskog prvenstva, neprocjenjivo!!!

Tako da se radujemo Božiću, dolasku djece, druženjima ( zdravi!), uspjesima koji se cijene više ili manje, koji su više ili manje unosni, no srećom, Brod već ima srebro sa svjetskog, tako da mi možemo biti jako zadovoljni. Nadam se samo da će to Dori, Loco Moto udruzi i svim invalidima donijeti još puno dobrih i pozitivnih pomaka u životu i društvu.

Za ovaj, opet navijački vikend, četvrti Advent i samo korak do Božića, nešto lijepo.

Perkelt od soma

U Baranji je ovo i tradicija i specijalitet i izvrsno riblje jelo koje se lako priprema. Iako je najbolje s kvalitetnom ribom s manje kosti, može se napraviti i sa šaranom primjerice. Najpoznatiji je sa somom i smuđem i to je doista nešto posebno.

Sastojci

1 kg svježeg soma
300 g luka
3 režnja češnjaka
40 g slatke mljevene paprike
40 g ljute mljevene paprike (smanjite ili povećajte količinu po svom ukusu)
40 g začina za juhu
1 feferon po želji

Priprema:

Ribu očistite i nasijecite na veće kocke ili šnite, ovisno o tome kakav dio imate. Na zagrijanom ulju (ako je jako masna slanina, onda samo par kapi) pržite slaninu. Izvadite je pa na toj masnoći pecite sitno sjeckani luk, polako miješajući minimalno 15 min. Dodajte protisnuti češnjak, maknite s vatre pa dodajte obje vrste paprike, ljute po želji. Zalijte s 2-3 dl vode (ako imate ribljeg temeljca, njega koristite naravno), i zatim vratite na vatru. Neka kuha, da se luk počne topiti. Neki dodaju vino, bijelo, suho, a neki ne, pa probajte na oba načina. Ako dodajete, ide 1 dl. Sada začinite i na to složite ribu, prelijte vrelom vodom da pokrije ribu i kuhajte 25 min do pola sata. Kada je kuhano, pažlivo vadite komade ribe i očisite od kosti. Lijepe komade vratite u umak. Taj dio nije obavezan, meni na slici ljepše izgleda s kosti nego bez nje, ali sve je stvar volje. Lijepo je jesti i ne razmišljati o kostima, možda najbolje posebno za djecu i starije.  Za prilog skuhajte široke rezance koje možete napraviti sami ili koristiti kupovne.

Rolat s borovnicama

Nekada mi ostanu bjelanjci, posebno kad se rade sitni keksi, a nekada se potrudim da ostanu…ovo je tako fino! Okusom slično Pavlovoj, samo druga forma. Bjelina koja je neodoljiva i u ovo doba godine jako prihvatljiva! Probajte i s drugim voćem: mandarine, kiwi, ananas i sl. Najbolja je s kiselijim voćem koje poništi slatkoću ovog pjenastog biskvita!

Sastojci

5 bjelanjaka
250 g šećera
po pola žlice vode i octa
žličica škrobnog brašna
500-700 g borovnica ili drugog kiselijeg voća
250 ml vrhnja za šlag

Priprema:

Za biskvit mutite čvrsti snijeg od bjelanjaka s malo soli pa lagano dodajte šećer, stalno miksajući. Ulijte vodu i ocat, malo još mutite pa pecite jednu veliku koru na papiru za pečenje, na limu veličine pećnice. (Ja sam posula papir listićima badema pa nanijela smjesu, možete i vi, a i ne morate). Biskvit peći oko sat vremena na 160°C da se više suši nego peče i da ostane bijel. Ohladite. Očistite voće. Umutite šlag. Mažite koru šlagom, pospite borovnicama i lagano urolajte. Ohladite i uživajte!