Sve toplije, da li i bolje?


Corona je dobila otkaz, barem kod nas. Nema se više vremena čekati da baš svi ozdrave! Još, baš sad su se ljudi sjetili vraćati kućama pa širiti virus?! Da nam onda uđe 'sazad'?! A vladajući su tako lijepo sve smislili! Malo dobro voditi ovu pošast, pa malo biti velikodušni i pozitivno gledati na ljeto i sve ostalo. Požuriti izbore dok su kao još super ( 40 000 novo nezaposlenih na birou su nevažna stavka, jer popularnost HDZ-a raste. Ok znam, pored Bere i ostalih ekipa nije ni čudo), jer kad vrag dođe po naplatu, bit će novi mandat, svejedno čiji, pa će se onda oni bakćati s problemima. Tako i je najlakše jer ne rade ni tako ni tako, samo plutaju na trenutnim kretanjima u Europi. Sreća njihova što naši ljudi koji su vani tamo dobivaju potpore za nezaposlene ili čekanje, a znaju da ih ovdje ne čeka ništa. Problem će biti ako dobiju otkaze, kad potpore prestanu, tamo moraju plaćati stan i onda će biti frka. Neki će se možda odlučiti i vratiti u svoje, ali bez posla (takvih će jako puno ovdje zateći), tko tu ima budućnost?! Nadam se da će se snaći, gdje god, jer je strašno da nam se život pretvara u cijeli život u krizi s povremenim bljeskovima kratkog dobrog vremena. Što smo mi to Bogu zgriješili da na ovim područjima mora biti baš tako jadno? Jer sada je i drugdje teško, bit će i krize, ali oni to 'ruk-cuk' riješe. Jedna godina i sve krene da se i ne primijeti da je bila velika kriza.

Naravno, razumijete da je ono na početku bilo cinizam i ironija. Ljudi su zaslužili da dođu kući, ako su zaraženi, bit će u samoizolaciji i dobro. Moramo samo biti svjesni da se trebamo paziti, ali život se mora nastaviti i sa ili unatoč Coroni. Čitam da Japanci već smišljaju maske za ljeto, zbog problema visokih temperatura i vlage. Oni ih doista stalno nose, a kod fizičkih napora je to veliki problem ljeti. Već su našli neka rješenja, ali traže bolje. Kažu da je pisac Kishon jednom rekao da je otkrio tajnu japanskog uspjeha. Kaže :“ Oni tijekom radnog vremena doista rade!“
Ne znam što će onda spasiti nas, jer očito da se sve mijenja, do jučer najprosperitetnije grane privrede i prihoda se odjednom mijenjaju. Naravno, tko zna hijerarhiju sektora privrede, zna i njihovu važnost i korisnost. Primarne, riječ sama govori što su, kao poljoprivreda, stočarstvo, ratarstvo, šumarstvo i druge grane vezane za izvore osnovnog repromaterijala i zemljinog bogatstva. Sekundarne, osnovna prerada sirovina industrija, građevina, energetika, brodogradnja i osnovni obrti. Tercijalne su trgovina, promet, bankarstvo, turizam i uslužne djelatnosti.

Iako se zna da se od prvih mora živjeti, a ove posljednje su samo pomoć i podrška tom dijelu i ljudima koji rade, kod nas je naravno, sve naopako. Pa smo se primarnih odrekli i dali strancima, sekundarne nas ne zanimaju jer tu treba raditi, a tercijalne, srećom u nesreći da imamo ovako lijepu zemlju, svim silama pokušavamo izvući najviše iz njih s najmanje rada i ulaganja. Pa kada se desi ovakva situacija, valja gledati odakle puše. Jer iako bi se mogli vratiti radu i svojim bogatstvima kao izvorima za industriju i razvitak, naši će reći da će svi tako i da nam se to na koncu ne isplati. Ovdje se ništa ne isplati. Nije to daleko od istine. Jedina razlika je da ne da se ne isplati, već ako mislite pošteno raditi i od svog rada živjeti, e to se ne isplati, bolje reći ne može kod nas. Ako nemate veze i vezice, teško je da možete dobro raditi i poslovati bez čira na želucu. Minimalno.
Samo, gdje smo, tu smo. Moramo misliti pozitivno, boriti se i nadati da će promjene koje su neminovne, nama donijeti također boljitak.

O Blajburgu neću, jer vjerujem da će mnogi. Ja samo znam da se svrstavam na mjesto iza pobjednika, da znam tko je bio tko i što je „prava strana“, a pravdati užasne zločine nekolicinom žrtava ili pozitivne pokrete osuđivati u cijelosti zbog loše odluke u nekom slučaju je loše, pogrešno i opasno. Ne ponovilo se ništa od toga. Bila su to druga vremena i druga su se rješenja činila ispravnim ili potrebnim ili primjerenim. Pogledom iz 21. stoljeća trebalo bi svima biti jasno da je to povijest, treba učiti iz nje i ne ponavljati greške. Za mene to znači NE RATOVATI.

Ja još uvijek kuham puno, sve domaće i još eksperimentiram. Ovi recepti su također novi, tj. za mene jer sam naišla na novu verziju nekih prijašnjih jela. Nadam se da će vam se svidjeti.

Pileći ražnjići (satay) s kikiriki umakom




Jako fino, malo vam treba vremena osim za mariniranje. Najbolje da u marinadu stavite večer prije i ako je moguće da pečete na roštilju. Idealno. Kako i umak možete napraviti dan prije, nema razloga da ovo ne postane vaš novi hit kada budete roštiljali.

SASTOJCI:

za marinadu:

1 manja glavica crvenog luka

2 režnja češnjaka

1 žlica teriyaki umaka

1 žlica smeđeg šećera

6 žlica ulja

desetak žlica vode

ostalo:

500- 700 g pilećih prsa rezanih na duge trakice

15-tak štapića za ražnjiće

za umak:

1 šalica pečenog kikirikija ili 3-4 žlice kikiriki maslaca

cca do pola dl vode

2 režnja češnjaka

pola žlice soja sosa

2 žličice sezamovog ulja ili od kikirikija ( naravno, može i suncokretovo ako nemate ova)

1 žica smeđeg šećera

2 žlice teriyaki umaka

pola žlice soka limete ili limuna

pola žličice cayenskog papra (paprika)

1 žličica chilly sosa ( nekog ljutog umaka od ljutih papričica)

pola do 1 dl kokosovog mlijeka ako nemate može i vrhnje za kuhanje

PRIPREMA:

Za marinadu očistite luk i u blenderu smiksajte i jedan i drugi. Dodajte ostale sastojke, dobro promiješajte pa stavite trakice mesa u marinadu i promiješajte. Zatvorite u vrećicu ili posudu poklopite, ostavite najmanje 1 h ali i preko noći ako možete. Štapiće potopite 15 min u hladnu vodu ( da ne gore) pa premažite s malo ulja ( da se meso lakše skine poslije). Stavite trakice mesa na štapiće da izgledaju valovito.

Za umak stavite sve sastojke u blender ( prvo dio vode i kokosovog mlijeka, a poslije s njima regulirate gustoću)i miksajte da bude gusta krema. Po potrebi dodajte još mlijeka. Neka ostane kremast i bogat umak. Meso pecite kratko sa svih strana, na roštilju ili tavi, pa poslužite s umakom.

Popečci od batata




SASTOJCI:

1 batat cca 500 g

2 jaja

2 žlice bijelog brašna

malo soli

ulje

PRIPREMA:

Batat ogulite i naribajte na ribež za jabuke. Posolite pa nakon desetak minuta malo stisnite i odlijte vodu. Pospite brašnom, promiješajte, dodajte jaja i pomiješajte sve. Na tavi zagrijte malo ulja, pa pecite popečke koje vadite žlicom i rukom ih oblikujete i stisnete da su tanji. Pecite s obje strane po par minuta. Možete ih peći i u pećnici na limu obloženom papirom. Malo premažite papir maslacem ili uljem, bit će ukusniji. Pecite dok ne porumene s obje strane na 180°c. Služite s umacima, kiselim vrhnjem, jogurtom i sl.

Galleta s rabarbarom


Jednostavan rustikalni, francuski, kolač koji možete praviti sa svim vrstama voća. Kako imam svoju rabarbaru, a sezona joj je, tako sam pravila s njom.



SASTOJCI:

220 g maslaca

400 g brašna

150 g šećera

malo hladne vode

na vrh noža soli

2 žumanjka

1 kg rabarbare

par jagoda za ukras

100 g šećera

po želji 3-4 žlice krušnih mrvica

PRIPREMA:

U zdjelu stavite brašno, sol, hladan maslac, žumanjke i šećer, pa brzo pomiješajte u skoro glatko tijesto ( malo hladne vode dodajte kada vidite da to pravljenje tijesta ne ide, tj. da ono ostaje mrvičasto. Ali pazite da ne bude premekano, tj. ljepljivo. Mora ostati čvrsto i ne mijesite predugo i previše. Neka stoji u hladnjaku pola sata. Za to vrijeme sa stabljika rabarbare skinite opnu i sijecite na dužinu 2-3 cm. Operite jagode i po želji presijecite na pola. Tijesto pažljivo razvaljajte na papiru za pečenje, malo pobrašnite po potrebi. Zagrijte pećnicu na 200°c. Od sredine slažite voće ili samo istresite i poravnajte. Ako ne volite da ima soka od voća, ili ako je smrznuto voće gdje će ga biti više, tijesto prvo pospite mrvicama. Ili voće možete prokuhati s malo škrobnog brašna i šećerom. Također, smrznuto možete pomiješati s par žlica brašna koje će poslije sve povezati. To su neki načini povezivanja soka od voća s voćem.) Pospite šećerom pa krajeve tijesta preklopite preko voća kao na slici. Stavite jagode za ukras i okus. Pecite oko 45 min. Tijesto mora dobro porumeniti. Gotovu pospite šećerom u prahu pa vruću služite sa sladoledom. Kako je rabarbara kisela, idealno je sa slatkim kremastim vrstama tipa vanilije.