Listopad
Polako ali sigurno ovu godinu ostavljamo iza sebe. Već je listopad, lišće doista polako počinje opadati, a temperature po malo su sve niže i niže. Neću o krizama, o dnevnim događanjima već o nečemu o čemu se sada govori, ali na što treba uvijek misliti. Mjesec je borbe protiv raka dojke, bolesti koja još uvijek kod nas uzima previše života. Obilježava se 07.10. svake godine, pa I kroz cijeli mjesec. No to je ništa ako se ne misli cijelu godinu. Među najugroženijim smo u EU, pa I dalje.
Prevencija je loša, žene ispadnu neodgovorne. Ne u smislu da ne žele, ne brinu ili ne misle, ali prevencija je sustav koji se uči, a kod nas je to zakazalo u mnogo čemu. Kada su žene u pitanju, još više. Da žene nisu majke, po mogućnosti i strojevi za rađanje i poboljšanje nataliteta, ne bi se o tome ni brinulo. Jer ‘drugotne’ mogu bez hodanja ‘po doktorima’!
Trebalo bi posve drugačije. Prevencija za sve i o svemu treba biti od malena. Pa tako se na zapadu djeca vode zubaru prije prve godine života, zatim redovno. Drugi pregledi se također rade po nekom obrascu. Tko ne ide na preventivne preglede gubi mogućnost neke zdravstvene usluge pa je mora platiti ukoliko je zatreba. Zubaru se ide svakih šest mjeseci.
Stariji redovne sistematske preglede obavljaju svake dvije, pa svake godine. Ginekolog bar jednom godišnje. U Njemačkoj na ginekološkom pregledu liječnik prvo pregleda grudi, pa zatim slijedi ginekološki pregled. Oni su obučeni i mogu primjetiti ako nešto nije u redu. To rade od prvog dolaska žene na pregled, bez obzira na godine. Kasnije dodaju povremene mamografije u godinama kada ih žene trebaju raditi. Tako su svi obuhvaćeni prevencijom.
Njemačka ima ( imala je kad smo mi bili tamo) izvrsno besplatno zdravstvo koje plaća osiguranje ako se pridržavate tih osnovnih pravila. Tada je izvrsno funkcioniralo s terminima i znali ste da ste zdravi. Barem koliko svi osnovni pregledi mogu reći.
Zanimljivo je da su se šnalice za zube morale platiti, pa ako se djetetu zubi isprave i ne pokvare (svjedočili smo vrištanju mama na djecu, obično u pubertetu, da peru zube poslije svake pojedene sitnice) jer u pitanju su bili veliki iznosi, tada 5000 DM, sad je to možda i više od 5000 eura. Doista, ako je sve ok, taj novac se vrati i svi sretni. Možda s kojom sijedom više ili prije, ali tako je. No svi imaju prekrasne zube. Oni su početak probave I početak prevencije.
Zato, kako znaju reći ova moderna vremena, grudi se mogu pokazati na instagramu i Fejsu, ali najvažnije je pokazati liječniku! Jedino on treba o njima nešto reći. Dobro, nadamo se.
Odvojite vrijeme i otiđite na pregled. Sada je lako naručiti se, pa i ako se dugo čeka, što se prije naručite, prije ćete biti među pregledanim.
I tako ih je previše bez dijagnoze! 😉
Danas kuhamo nešto malo egzotičnije, ali nije komplicirano ni jako skupo.
Piletina s povrćem i cous cousom
Savršeno jelo za dane kada nemate vremena ni ideje. Možete raditi s drugim povrćem poput paprika samih, dodati tikvice, mrkvu, patlidžan, nešto drugo. Ako vam se I gosti nekada najave, ovo možete pripremiti I samo malo zapeći na kraju, čak servirati I malko. Bulgur je također alternativa cous cousu. Probajte!
SASTOJCI:
4-6 bataka ili drugih dijelova pileta
250 g rajčica- slađih grapollo
1 veća glavica crvenog luka
1 režanj češnjaka ili granule
2-3 paprike
Majčina dušica
Ulje
Sol, papar
150-200 g cous cousa
PRIPREMA:
Zapecite na malo masnoće batake, s obje strane. Posolite. Izvadite na stranu pa na masnoći ( višak odlijte) pržite luk. Kada se karamelizirao, dodajte rajčice i papriku. Kratko promiješajte, ulijte ključale vode, posolite, dodajte granule češnjaka ( češnjak mi je u drugoj kuhinji), majčine dušice. Malo promiješajte, prelijte meso, poklopite i pecite oko 40 min na 200 C. Izvadite meso, pa dodajte cous cous. Ovaj ‘umak’ s povrćem možete usitniti štapnim mikserom ili ostaviti komade povrća. Poklopljeno vratite u pećnicu 10 min bez mesa, pa vratite meso gore na cous cous i ostavite otvoreno. Možete upaliti gornje grijače 5 min da kožica postane hrskava ili desetak minuta normalno peći.
Sezam - medene babouche
Keksi iz Tunisa. Predivni, hrskavi i slatki.
SASTOJCI:
125 g Sezam,
125 g brašna
20 omekšalog maslaca
30 ml vodice cvijeta naranče (arapski : Ma2 Zahr, možete i arome i malo vode)
oko 50 mlijeka
Još : Med, pržene, blanširane bademe ili kao ja, ne blanširane
PRIPREMA:
Sezam pomiješajte s brašnom, maslacem i vodicom naranče. Dodajte mlijeko pa dobro umijesite tijesto. Razvaljajte tijesto na dva-tri mm i isjecite krugove kalupom fi 6-8 cm. Preklopite i spojite gore na sredini da se slijepi. Na strane, šupljine, ćete kasnije staviti pržene bademe.
Zagrijte ulje u posudi pa pržite kekse da postanu zlatni sa svih strana. Odmah iz ulja umočite ih u vrući med. Neka malo stoje unutra, koliko želite da omekšaju i da budu slatki. Ohlađene pospite prženim sezamom.
