Ej živote…


Ovih dana se puno toga događalo, ali kako ništa na bolje, pretužno je i pisati o tome. Ipak, štrajk prosvjetnih radnika je nešto što nas sve dotiče, ovako ili onako. Ne želim komentirati to što traže, možda im plaće i nisu zadovoljavajuće, ipak, nisu mnogim drugim. Bez obzira na obrazovanje. Znam da mnogo visoko obrazovanih imaju i manje, a i slične plaće. Problem je što bi vlada dizala linearno plaće svima, za to se treba buniti, ne samo prosvjeta već svi. Jer bi podigli plaće opet onima koji ne donose novu vrijednost.

Ali tu je i drugi problem. Mi imamo previše prosvjetnih radnika, to nije tajna, također ih 'štancamo' kao da se rađa po šestero djece u svakoj obitelji. Bojim se da će još malo biti jedan na jedan. Učenik i učitelj. Puno područnih škola ima tek po nekoliko đaka u nižim razredima. Tamo u Grgurevićima ili Višnjiku. Nastavnici dobiju dodatak na težak rad. No nije to problem. Problem je održavanje toplog pogona, zgrade, administracija, čistačica i sl. Tu je obično više plaća nego đaka. Održavanje zgrada da se ne spominje. Umjesto da županija kupi par autobusa i vozi djecu u područne škole i vraćaju ih kući. Par autobusa i šofera nije toliki trošak, a to je normalan i prihvaćen način u cijelom svijetu. Ne, nisam ja naivna. Znam da nema šanse za tako što, jer gdje bi onda s familijom kojekakvi načelnici i sl. Sve je to skupi začarani krug, a čijim rješenjem bi bilo novaca za sve prosvjetare. Kao i za liječnike i sestre, policiju i sl. Samo da se napravi preustroj i reorganizacija. Pa FINA !!! To nema nigdje osim kod nas! Čemu??? Sve se u bankama riješi, a ostalo se sve može riješiti direktno računalom i mailom. Mi smo u stvari prebogati kada uspijemo to sve održavati, plaćati uz to još nezarađene mirovine, ma mi smo Rockfelleri!

Sve dok je važno samo što je ona lijepa, što je problem da žena kaže za ženu da je loša, razočaranje ili sl., da je to ne podržavanje žena ( zar pod svaku cijenu?!), dok je nevažno što nam je sve normalnije i češće to da su crne kronike sve veće, nasilje sve češće, tolerancija na fašizam i mržnju veća, a čudo kad netko mlad stane protiv toga….sve je pogrešno. Neki imaju ideju ukinuti praznik Dana antifašizma, drugi bi slavili dan pada Vukovara! Znam da je moja mama uvijek smatrala smiješnim što Srbi slave Kosovsku bitku koju su izgubili!  Vukovar je oslobođen, ali slaviti dan pada meni nije jasan.

Razumijem misao, odavanje počasti, dan spomena i sl. Ali zar se ne bi svelo nakon par godina na to da je baš dobro ' pao' za produženi vikend, odlazak nekuda ili familiji u Slavoniji na kolinje. To je naša stvarnost, to je čak i ljudski, ali onda je to praznik. Po meni bi praznik trebao biti pozitivan ishod, pozitivan događaj, pa da se slavi.  18.11. ostaviti kako je, svi se sjetimo što je bilo i ne ponovilo se. Puno više i bolje se obilježi kada su tada i djeca u školi, kada se o tome kod kuće priča i sluša. Kada je odlazak u Vukovar organiziran i nešto znači.

Onda radije opet 30.05. kao dan državnosti, dan osnivanja višestranačkog sabora.  Premještanje blagdana samo dovede do toga da ljudi više nemaju pojma kada je koji praznik i zbog čega. Problem je i ovako nekada nešto reći, jer si odmah anti element. Neki dan čuh nešto genijalno rečeno, na ovu svu negativnu energiju, taj fašizam i slavljenje rata, mržnju prema svemu drugom i drugačijem, posebno ljudima. Nekako ovako „ Jadni smo mi kada nam je nacionalna pripadnost najveći životni uspjeh!“  To je sve objasnilo, koliko smo nisko pali, kao ljudi, jer svi smo ispod kože isti.

Bilo bi ljepše kada bi bili otvoreni prema svijetu, učili od drugačijih i širili vidike s novim spoznajama. Poput sunca i zemlje koja prihvaća sve, dok se adekvatno ponašaš, dobri su prema nama, prema svemu, tako bi jedni prema drugima trebali biti. Samo ono što nevalja osuditi i idbaciti bez obzira na vrstu i porijeklo. Možda nas jednom priroda nešto nauči. Iako se mijenja, iako ne ide na bolje, trenutno se ne žalimo. Ali moramo imati na umu da se trebamo učiti biti bolji i više misliti i na okoliš i na druge.

Po ovako lijepom vremenu, toploj i blagoj jeseni, nije ništa teško. Iako neki kukaju da ih ' manta ' južina, možemo nešto kuhati, jer se jesti mora, pa mora.

Danas nešto jednostavno, možda samo drugačija kombinacija.

Piletina s povrćem i kus kusom u umaku




SASTOJCI:

1 kg nadbatka

240 g kus kusa

390 ml ključale vode

500 ml slatkog vrhnja ( po želji i malo kiselog vrhnja koje razbije ' težinu' slatkog)

1 karfiol

300 g prokulica ( možete samo jedno, onda prokulice zbog boje, ja sam imala oboje, a i bilo nas je više, pa mi je trebalo. Povrća nije nikada previše, tako da se ne bojte, to su najbolje i najmanje kalorije)

papar

Vegeta

ljuta paprika ili čili

sol

vlasac

malo ulja

PRIPREMA:

U dublji lonac stavite posoljenu vodu da kuha. Očistite karfiol i prokulice. Nadbatke odkoštite, natrljajte mješavinom Vegete i ljute paprike ( zaljutite po želji ). Zagrijte malo ulja na tavi, meso pecite prvo na strani s kožom, da se lijepo zapeče. Ako su neravni komadi mesa, kada ih okrenete, malo smanjite vatru, a možete i malo podliti vodom da se ispeku a ne zagore ili ostanu negdje sirovi. Ne puno vode, da se ne pokvasi hrskava kožica. Neka vod i spari i zapeku se i sa donje strane. Izvadite u posudu. U međuvremenu, prelijte kus kus sa ključalom vodom, poklopite i pustite da nabubri oko 8 min. Karfiol kuhajte cijeli, okrenite ga po potrebi i pazite da se ne prekuha, da ostane čitav. Izvadite na stranu pa u istoj vodi kuhajte i prokulice. Na preostalom ulju od mesa, protisnite češnjak, pustite da zamiriše, podlijte sa pola dl vode, promiješajte, pa dodajte vrhnje. Neka prokuha, ugasite vatru, probajte da li je dovoljno slano. Dodajte sjeckani vlasac, papar i promiješajte. Poslužite odmah dok je toplo, ali sve se da i zagrijati naknadno.

Francusko pecivo s makom i grožđicama


Klasično francusko pecivo je sa šećerom i cimetom. Naravno to se da nadograditi, ovo je samo jedan od primjera. Može se praviti i slano, samo tada zamijesite slano tijesto i punite slanim punjenjem. Uskoro i neki od primjera.

Zahtijevno.

SASTOJCI:

500g brašna

1 kocka kvasca (40g)

1/4 mlakog mlijeka

20g šećera

malo soli

200g maslaca

1 jaje

200 g šećera

1 žličica cimeta

malo vode

malo ulja

1 žumanjak

100 g mljevenog maka

i (ili) 100 g grožđica po želji natopljenih u vodi ili rumu. Možete mazati i sa orasima i sl. ako ne volite miris cimeta, izbacite ga iz ovih kombinacija.

PRIPREMA:

Prosijte brašno u zdjelu, u sredini napravite rupu i germu izmrvite u komadićima, malo šećera pospite preko germe. Prelijte kvasac toplim mlijekom i vodom i pustite da se otopi.

Ostale sastojke: sol i jaje rasporedite po rubu brašna. Sve sastojke umijesite iz sredine prema van u glatko tijesto, s nastavkom za tijesto.

Tijesto prekriveno ostavite na toplom dok se volumen ne udvostruči, oko 30-40 minuta. Tijesto još premijesite, razvaljajte na radnoj površini i mažite hladnim margarinom koje režete na tanke listiće pola tijesta, preklopite ga, pa preklopite vanjske strane, lijevu i desnu na srednji dio, da dobijete troslojno dugačko tijesto. Sada preklopite i po dužini i dobit ćete kocku. Ostavite da miruje 15 min, razvaljajte i ponovite postupak preklapanja. Nakon slijedećih 15 min. razvaljajte, premažite s malo vode i pospite šećerom koji ste izmiješali sa cimetom. Pospite makom ili grožđicama, možete i pola-pola po širini. Motajte od uže strane u rolu, kao za germitajg, ali samo da je debljine do 5-6 cm. Ako je ( a je ) tijesto veće, motajte i drugi dio isto. Sada režite svako dio na komade oko 4 cm dužine, pa drvenom kuhačom stisnite preko sredine, ako se kuhača lijepi, svaki put je pospite s malo brašna. Stavite na namašten lim ili papir i premažite žumanjkom. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 20-25 min, dok ne porumene. Prijaju  čak i drugi dan. Možete mazati i marmeladom, Nutellom, a slano samo sve bez šećera, pa pustite mašti na volju. Pesta su idealna, a može i nešto sa slaninom, kobasicama ili sirom.