Snijeg i zima


Upravo čitam o polarnoj hladnoći koja dolazi! Zamislite negdje ( Velebit ili sl.) bit će čak -12°c! Nekako sam pod polarnom hladnoćom podrazumijevala nešto drugo. Sjećam se zime 2002-2003.. Uselili smo u kuću, kuću koja je pravljena za dva stana sa zajedničkim ulazom. Te zime nismo imali ulazna vrata, već samo ona za naš dio, stan. Negdje u veljači je jedno jutro bilo -27°c, auta nisu mogla upaliti, djeca nisu išla u vrtić niti školu, a u kući nismo mogli podići temperaturu na više od 18°c! Tako hladno je bilo par dana, ali samo jedno jutro toliko niska temperatura. E to se može nazvati možda polarnom hladnoćom. Naravno, ako se gleda iz perspektive unesrećenih potresom, onda je sva ova hladnoća polarna.

Na tim potresom uništenim područjima sve više dolazi do izražaja nesposobnost državnog aparata i službi, kao i totalna nezainteresiranost i neshvaćanje situacije. Na pr. ovo s kuharima je ispalo tako jadno, ne znam kojom drugom riječju da opišem. Svi smo vidjeli na TV kako su se ljudi brzo organizirali i s koliko empatije i podrške su dali sve od sebe barem da malo pomognu. Jer u ovo vrijeme Corone, ali i blagdana, mnogi u nezavidnoj situaciji, nisu libili ni tren da odu pomoći. Gdje će spavati i kako raditi nisu pitali već su otišli i radili u hodu. Ljudi koji puno rade u hoće raditi to mogu. Ne treba njima organizacija ili menadžeri. Kuhali su sa srcem, sa namirnicama za koje su se „grebali“ od svojih dobavljača, u suđu koje su imali, u uvjetima koje su si uspjeli osposobiti. Kapa dolje svima i Mati Jankoviću koji ima petlju reći kako stvari doista stoje. Pa čak i onima koji su počeli njega podržavati u smislu: ' reci im, skidaj ih s vlasti'. Dobili su točan odgovor, svake četiri godine je šansa, postoji redovni put. Pa nije on Matija Gubec. Iako je Mate. Danas čitam kako ljudi kažu da je bilo bolje dok su oni kuhali, ukusnije, da su čak jeli i ono što ne vole, jer je bilo ukusno. Tako rade ljudi kad znaju što rade, kad vole svoj posao i kad im je stalo. Ruku na srce, malo je tu potencijalnih gostiju danas sutra u restoranima u kojima rade ti kuhari. Nisu oni zato dobro kuhali. Oni to tako rade. Ne znaju kuhati splačine. Iako je taj gospodin lijepo rekao da je zahvalan za svaki topli obrok koji dobije.

Nije pitanje u tome, već u tolikoj opsjednutošću vlasti da su morali sve svoje staviti da tamo rade ( mislim na ustanove i službe), ne zbog znanja, posla ili humanosti, već kontrole i zarade. Taj Pleter, pa koliko je takvih firmi u Hrvatskoj? Svi plivaju. Loše rade ali imaju prednost svuda. Ovdje su u pitanju splačine, koje od države skupo naplaćuju ( Znači državna firma kao, imaju plaće, direktor 16000 kn, ali oni još planiraju od države, tj. nas naplatiti obroke! A za pretpostaviti je da dobivaju namirnice iz državnih rezervi. O donacijama da ne pričamo. Znači još naplatiti kao da je restoran!) , drugdje zlatni WC-i, cestogradnje, evo naši Opačci pokušavaju i što je najbolje, uspijevaju doći do pozicija moći, a tako je svuda. Svi imaju svoje Opačke. Priča se, kad smo već kod toga, da su si i kandidata za gradonačelnika izabrali. Duspara im izgleda nije više dovoljno dobar. Treba netko tko nikada neće reći ne. Ne znam, ako prođe kao kandidat, onda zbilja 'zbogom pameti'!

Kod problema u Ban… ( https://avanti-novine.blogspot.com/2021/01/banija-ili-banovina-lovac-iz-potjere.html?m=1&fbclid=IwAR18CSQtrWBoA7qA7gQkyPW97yBzn51GyBA6keahuzXfiUPW-8IXkEwdp30 ), manji je hrana obzirom koliko većih problema imaju. Većinom zbog nesposobnosti ljudi koji su na funkcijama na kojima su planirali dočekati mirovinu, ali ne radeći ništa, ili ne puno. Pa tako gužvu prave kućice(?!), treba pisati mejlove za pomoć (moja mama ne zna ništa na kompjuteru, ne želi da zna, a ljudi koji nemaju ni struju niti mogu niti žele znati, kako će?!), organizacija Crvenog križa koja loše radi ( ne terenci. Jeste primijetili od onda kada je obznanjena nesposobnost istih, stalno su u vijestima kao pozitivno primjeri, naravno najčešće vrijedni terenci, volonteri), prodaja kućica koje su donacija, krađe…Užas. Naravno da su se uplašili kad su vidjeli da se kuharu mogu organizirati u par sati kao i cijeli narod, a oni ne mogu ni za dva tjedna!
Čak i to su prvo morali pročitati u medijima. To da se boje 😊

Corona nam je malo pala u drugi plan, nije to loše. Brojevi su postali manji, stanje je malo bolje. Sad kad nema više blagdana trebalo bi ostati tako. Iako nas plaše tim novim sojem, nadajmo se da neće doći tako brzo do nas. Cijepljenje ide pa ćemo vidjeti koliko vremena treba da živimo malo sigurnije.

Uživajte u snijegu ako volite, ako ne, ne brinite, svake godine ga je sve manje, pa mi koji ga volimo morat ćemo se snalaziti ne bi li malo uživali. Ja ga baš volim, nije mi teško ni čistiti ga par puta dnevno ( muž mi obično kaže: „Pa ti kreni od početka ulice…“ hahahaa, a mi zadnja kuća! Sreća, nije duga ulica 😉), šetnje i šetnje dok ga ima!
Kuhat ćemo nešto zimsko, bez mesa. Prave piroge kako ih prave u Poljskoj i Slovačkoj.

Piroge ili piroške


Talijani bi to nazvali ravioli, ali ovo jelo je došlo iz istočnih zemalja i ovo je njihov naziv.


SASTOJCI:

Za tijesto:

0,6 kg brašna

2 jaja

200 g kuhanog krumpira ili pirea od krumpira

sol

Za nadjev:

Oko 300 g dinstanog kiselog kupusa

papar

Dodatno:

Ulje

krušne mrvice

PRIPREMA:

Pire krumpir nekad ostane pa je ovo prilika da ga iskoristite. Kao i dinstani kiseli kupus, koji je meni ostao ( znate ono, pire, kupus, kobasica, samo kobasice ne ostane!)Brašno pomiješate sa solju, u sredini napravite udubljenje pa dodate ostale sastojke i umijesite ne pretvrdo, elastično tijesto. Ali ga nemojte previše dugo mijesiti. Krumpir to ne voli. Možete dodati i malo ulja u tijesto, lakše se radi, a neće pokvariti strukturu. Ostavite pokriveno da odmori, pa razvaljajte tanko, režite na krugove( ako imate one plastične kalupe ta punjenu tjesteninu, super, uzmite najveći kalup ), stavite kupus pa rubove premažite vodom ili umućenim jajetom i slijepite. Možete i na veliku površinu rasporediti nadjev u hrpice u pravilne redove, premazati dio oko njih, pa poklopiti drugim tijestom. Tada rezati između ili čašom ili valovitim nožićem za tijesto. Kuhajte u slanoj vodi dok ne isplivaju na površinu, izvade se rešetkastom lopaticom. Vruće stavite u pržene mrvice da dobiju omotač od mrvica. To je to. Dobar tek!

Badem-cimet kolač


Jednostavni i brzi kolač za svaki dan, uz kavu, najbolje prija svjež, iako je i treći dan ukusan!



Vrlo jednostavno.

SASTOJCI:

Za tijesto:

120 g šećera

60 g meda

1 vanil šećer

3 jaja

400 g kiselog mlijeka ili tekućeg jogurta

340 g brašna

120 g mekših zobenih pahuljica

1 i pol prašak za pecivo

Za gore:

200 g šećera

1-3 žličice cimeta, ovisno koliko ga volite

200 g listića badema

Preljev:

200 g vrhnja za šlag

100 ml mlijeka

PRIPREMA:

Zagrijte pećnicu na 200°c. Pjenasto umutite jaja sa šećerima, medom, pa kada je kremasta i bijela masa, polako ulijte kiselo mlijeko i promiješajte. Brašno pomiješajte s praškom i zobenim pahuljicama i umiješajte u masu s jajima da se sjedini. Ulijte masu na već namazani lim s maslacem i posut s malo brašna. Poravnajte. Šećer pomiješajte s cimetom, dodajte listiće badema, nježno promiješajte pa rukom po malo pospite po tijestu. Pecite oko 20-25 min. Pomiješajte mlijeko i vrhnje za šlag pa kolač tek izvađen iz pećnice premažite s tom smjesom. Ohladite malo i režite na kocke.