Kriv ili prav?


Nekidan, u ponedjeljak točnije, obavila sam story sa maskom Španjolke i slučajno je najbolja fotka ispala gdje izgleda kao da plešem. Nasmijana naravno. Objava je bila najava da čekam početak radionice sa temom Maškare. Sutra ujutro jedna dušebrižnica mi pošalje poruku (a ne poznamo se) kako me nije stid plesati dok djeca i ljudi ginu i dok je rat?!
Malo me zaboljelo, malo me natjeralo da se zamislim. Smijemo li doista nastaviti živjeti kada se takva tragedija događa?! Pa se onda saberem i odgovorim. Napisala sam joj kako sam u ratu, u visokoj trudnoći bila uvijek pripravna trčati u podrum, stalno u mraku, u strahu. Ni jedan tren nisam zamjerala ni onima, na pr. u Zagrebu što normalno žive, jer na njihovu sreću, po njima ne pucaju. ( Sad da ne idemo u detalje). Da ne pričamo o onima koji su živjeli dalje.


Srećom nije bilo interneta, pa nam nisu mogli nabiti osjećaj još veće patnje ( kao da može biti), a ni mi njima grižnje savjesti što žive jer su živi! Na to sam, naravno, dodala, tj. priupitala, zna li da su ratovi stalno negdje, da, ako ćemo onda tako, čim se rodimo možemo obući crninu i plakati. Ili misli da je lakše suosjećati sa onima s kojima se lakše može poistovijetiti?! I naravno, poželjela sam joj ugodan život.


Ako nisam stavila Ukrajinsku zastavu na profilnu sliku, ili podijelila neki članak, misle li onda ljudi da ne suosjećam? Suosjećam i te kakao, ali meni je taj FB razonoda, kuhanje, lijepe vijesti iz života mojih prijatelja. Loših vijesti i crnila i tako imamo previše. Ponekad nešto od teških tema podijelim kao i za pomoć, ali ja sam svjesna da su ratovi stalno negdje, da pate ljudi svih boja kože, da je onih kojima je pomoć potrebna jednostavno previše! Previše iz naše perspektive malog, običnog čovjeka. Najvažnije, nitko nas ne pita da li da se negdje započne rat ili ne!


Ja bih sve izbjeglice odvezla Putinu pred palaču i Bidenu pred Bijelu kuću. Pa neka se oni brinu o njima. Igre su to koje mi ni ne razumijemo, ne u cijelosti. Na žalost i tragediju običnog naroda, veliki se igraju rata, a zaboravljaju da ni jedan rat ne ide po planu, jer su ljudi u pitanju. U tom slučaju, kao velika nepoznanica na entu, jako je nepredvidljiva i onda bude svega. No to njih ne brine previše, jer ne šalju svoju djecu u rat, ne ostaju oni bez krova nad glavom.


Iskreno se nadam da sve što čitamo nije baš istina, one teorije o trećem svjetskom ratu i sl. Kao i gluposti na primjer, kad novinari pitaju Putina da li je spreman upotrijebiti nuklearno oružje. Pa najbolje da kaže da nije! Koji idiot na vlasti, sa takvom silom bi to rekao?


Bez veze vuku čovjeka za jezik, pa onda prave neke skandalozne vijesti, a narod kakav je, kupuje tablete protiv radijacije! Dugo nešto gluplje nisam čula. Kao totalna neznalica o tom pitanju, osim ono što sam vidjela na filmovima, ipak znam da nema neke pomoći, da, na dovoljnoj udaljenosti može se nešto učiniti, no jesmo li mi dovoljno daleko? Najbolje je izaći van pa što bude. Iako ja ne vjerujem da će do toga doći. Pa vole oni svoje g…e.


Nadam se da će što prije proći taj rat, da će Ukrajina bez novih žrtava nekako doći do mira. Ne znam zašto kao tako bogata zemlja trebaju ‘zaštitu’ NATO-a, zašto tako silno žele u EU, ali ne bavim se vanjskom politikom ni naše zemlje, tako da neću ni njihovom. Samo znam da su sigurno mogli i bez toga. Biti sa svima dobri i sve malo cimati. Nesvrstani! No, sad je tako kako je, previsoka cijena za nešto, tko zna što.


Ne mogu više o tome, muka mi je kad pomislim. Želim da poput Corone, nestane i taj rat preko noći. Da SVI bar malo normalnije živimo.


Nisam pripremila posebno neke Ukrajinske recepte, ali ovo jedu često, (zovu ih svojima) samo sa različitim punjenjima. Tako piroge pune i jetricama, gljivama, kiselim kiupusom i sl. Naravno prave ih i slatke. Kao zemlja gdje se uzgaja puno krumpira, knedle su također jedna od omiljenih jela. Slane, slatke, kao prilog, punjene, na sve moguće načine ih prave. Pa evo onako kako mi najčešće pravimo neke verzije tih jela.


Piroge ili piroške


Talijani bi to nazvali ravioli, ali ovo jelo je došlo iz istočnih zemalja i ovo je njihov naziv. Moja je mama to pravila rijetko, obično ovako. Ukusno je i izdašno, ali zahtjeva dosta vremena.



Zahtijevno.


SASTOJCI:


Za tijesto:


1 kg brašna


500 g pasiranog, kuhanog krumpira


2 jaja


mlaka voda, po potrebi 


sol


Za nadjev:


500 g kuhanog krompira ( u ljusci)


500 g svježeg kravljeg sira 


sol


Dodatno:


Ulje 


krušne mrvice


PRIPREMA:


Ovo je velika mjera, možete je i smanjiti po potrebi. Mjera je za tjesteninu, s time da kod posnijih punjenja možete praviti nešto mekšu, znači manje jaja više vode. Brašno pomiješate sa krumpirom i solju, u sredini napravite udubljenje pa dodate ostale sastojke i umijesite tvrdo ali elastično tijesto. Možete dodati i malo ulja u tijesto, lakše se radi a neće pokvariti strukturu. Ostavite pokriveno da odmori, pa razvaljajte tanko (možete provući i kroz mašinu, ali ostaviti 2 mm debljine), režite na kvadrate ili krugove( ako imate one plastične kalupe ta punjenu tjesteninu, super, uzmite najveći kalup ), stavite punjenje pa rubove premažite vodom ili umućenim jajetom i slijepite.Možete i na veliku površinu rasporediti nadjev u hrpice u pravilne redove, premazati dio oko njih, pa poklopiti drugim tijestom.Tada rezati između ili čašom ili valovitim nožićem za tijesto. Kuhajte u slanoj vodi dok ne isplivaju na površinu, izvade se rešetkastom lopaticom. Po želji ispržite mrvice i uvaljajte ih. Poslužite s kiselim vrhnjem.


Knedle sa šljivama


Možete ih takođe praviti od ostatka pire krumpira, nisu kao od samog krumpira ali dodaci u pireu neće puno pokvariti sastav. Znači, ako danas imate pire i ostane vam malo, ne bacajte, stavite na hladno i sutra za desert imate svježe pripremljene knedle. Punite također s višnjama, drugim voćem, makom i sl. U Austiji su najpoznatije s kajsijama pa možete probati i tako.



Srednje zahtijevno.


SASTOJCI :


500 g kuhanog krumpira


malo soli


do 200 g brašna ( najbolje ne više od 1/4 količine krumpira )


šljive (najbolje mađarice ili neku dr. sitnu aromatičnu vrstu)


ulje


krušne mrvice


PRIPREMA:


Kuhani krumpir procijediti, zgnječiti u pire i ostaviti da se ohladi. U hladan dodati 2/3 brašna i sol, izmiješati, ali da ne gnječite puno već da lagano prebacujete, tek toliko da se poveže, pa po potrebi dodati još brašna (ovisi o vrsti krumpira, bolje je dodavati što manje, ali da se ne lijepi previše za ruke). Napravite kugle u ruci, malo spljoštite pa utisnite šljivu, kojoj ste izvadili košticu i na njeno mjesto stavili žličicu šećera, da budu promjera 6-7 cm. Tako napravite od sve količine tijesta i kuhajte u ključaloj, slanij vodi, dok ne isplivaju na površinu, do 10 min ukupno. U tavi, za to vrijeme, na ulju ispržite mrvice i uvaljajte tek kuhane knedle. Pošećerite odmah ili po želji svako sebi.