Sadit ćemo drveće!


Prvo da se zahvalim za komentar, ne prvi puta, konstruktivan, kada pišem o gradu, a ne naglasim kojem. Nekako podrazumijevam da se na SBPeriskopu govori o Slavonsomi Brodu. Naravno, drago mi je da se čita i dalje od Broda i da se ljudima sviđa. Teme su obično zajedničke većini gradova, ali pokušat ću se sjetiti i naglasiti da se tekst odnosi na Brod.

I da, drugi komentar. Nije da mi smeta ili se ne slažem. Teško je u ovom našem društvu ispravljati „krive Drine“, uz sve što uspijevaju uništiti. Možda ponekad akcije pojedinaca zvuče kao glupe i besmislene. Međutim, osobno ne mislim tako. Jasno mi je da je teško napraviti koliko drugi mogu porušiti, ali to nam ne daje za pravo odustati. Naprotiv. Boriti se i boriti se i dalje. Evo, medicinari i školstvo se polako budi, bilo je i vrijeme. Trebali bi i ostali, međutim pitanje je da li će. Nije kod nas problem ni zdravstvo ni školstvo, koliko je problem preustrojavanje i otkazi. Svi znamo da u školstvu imamo sve više viška radne snage, tj. prosvjetara, jer djece je puno, puno manje. Nisam čula da se broj smanjio. A vi?

Zdravstvo je druga priča. Na primjer, čula sam da u NG ima doktorica, specijalistica, neću navesti struku da ne bi bilo… ali žena nema posla, jer svi idu za Brod. Tako je i s drugim odjelima, pola njih nema posla, ali imaju radno mjesto i plaću. To i nije toliki problem (iako te plaće specijalista i nisu male, ali osobno sam za to da se liječnici doista dobro plate, kao i medicinsko osoblje. Ja to nikada ne bi mogla raditi i uvijek im se divim i cijenim sve što rade), problem je što bi ti isti u Brodu imali posla i tu plaću zaradili. Činjenica je da se ne može na svako malo imati velika bolnica sa svim ili puno odjela. Nas je malo (stanovnika ), a zna se neki broj pacijenata koji liječnik treba imati. Imaju li to bolnice u malim gradovima? Nemam ja ništa protiv da tamo bude bolnica, dapače, to bi značilo manje gužvi kod nas, ali jednostavno sustav, demografska slika i financije to ne mogu izdržati. Pa velika bolnica u Požegi, pa tako dalje. Sve u krugu 50 km. Toliko se ide na posao svakodnevno u većini zemalja. Naravno da vlast, gradonačelnici i župani ne bi htjeli izgubiti bolnicu, to bi se smatralo porazom i vjerojatno gubljenjem izbora, ali do kada će se samo zbog glasova hraniti tolika mašinerija? Jer kada bi osoblje prešlo u bolnice gdje su potrebni, bilo bi to jednim udarcem dvije muhe. Možda onda razmišljati u pravcu prenamjene praznih bolnica u hospicije, pa bi neki gradovi imali jedno, neki drugo i sve bi funkcioniralo.

Htjela sam o početku školske godine, a evo, odvukoše me misli. Neki će slaviti što napokon počinje škola, ali ne svi. Djeca se obično bune, opet obaveze i učenje. Da samo znaju koliko im je lijepo, ali… saznat će. Da, ove godine je puno manje upisanih i koliko primijetim nitko se zbog toga nije ni počešao. Našoj vladi najbolje ide tjeranje građana iz svoje zemlje. Ovaj put s obiteljima. Djeca nam odoše, a oni koji ostaju teško se odlučuju na rađanje djece, jer ne vide ni naznake progresa. Baš ih slušam nedavno, već su se uplašili ekonomske krize o kojoj pričaju teoretičari, ali još nije nastupila. Čudi me da ne zidaju bunkere jer se priča svako malo i o smaku svijeta!

Naravno, kriza će doći, ali mi smo stalno u krizi, pa očito ne razumiju da može biti gore (vjerojatno hoće), ali i ne mora. Kako nas je sve manje, možda u tome uspijemo nešto i promijeniti i naučiti. Naravno da će biti teško onima koji po ovim prenapuhanim cijenama u Zagrebu i Jadranu kupe stanove na kredit, a onda sve stane. Krediti se moraju vraćati, a pitanje je kako. Strah je najveći neprijatelj mnogočemu. Životu najviše.

Zato želim đacima jednu sretnu i uspješnu školsku godinu, nastavnicima puno strpljenja i ambicije da djecu pripreme za život i uz put ih nešto nauče!
A što se tiče drveća, da, sadit ćemo ga, obavijesti već polako idu, bit će i besplatnih sadnica. Više o toj temi ću pisati kada bude i datum malo bliže, za sada je važno da se nešto pokrenulo. Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača…. Drvo po drvo, kisika za sve 😊

Kuhat ćemo nešto čemu će se đaci obradovati.

Pizza bolonjez


Dugo sam odugovlačila da napravim ovu pizzu, a sada znam da sam pogriješila, jer je fantastična!

Jednostavno.

SASTOJCI:

tijesto za pizzu kupite ili:

500g brašna

1 kocka germe (40g)

4 dl mlake vode

20g šećera

1jušna žlica soli

50 ml maslinovog ulja

za bolonjez:

500 g mljevenog mesa

1 velika glavica crvenog luka

1 režanj češnjaka

3 dl sjeckane rajčice u umaku

malo ulja

1 žličica crvene mljevene paprike

sol

papar

origano,bosiljak ili mažuran

malo vode

200 g mozzarelle

parmezan po želji

PRIPREMA:

Prosijati brašno u zdjelu i posoliti, u sredini napraviti rupu i ubaciti germu u komadićima , malo šećera posuti preko germe. Preliti germu toplom vodom i pustiti da se otopi. Sve sastojke, s nastavkom za tijesto, iz sredine prema van u glatko tijesto umijesiti.

Tijesto prekriveno ostaviti na toplom dok se volumen ne udvostruči, oko 30-40 minuta.

Očistite luk, izrežite na sitno, pa pržite na ulju. Očistite i protisnite češnjak na već rumen crveni luk, kratko promiješajte pa dodajte meso. Pržite ga miješajući dok ne dobije tamnu boju i svo se ne raspe. Dodajte začine, rajčicu i malo vode, pa pirjajte na laganoj vatri, da se arome prožmu. Oko 20 minuta. Ohladite umak. Mozzarellu narežite na šnite. Tijesto razvaljajte i stavite na lim premazan maslacem. Stavite umak do rubova i poredajte šnitice mozzarelle. Pecite u već zagrijanoj pećnici na donjoj rešetki oko 8-10 minuta da se tijesto ispeče i mozzarella istopi. Po želji pospite parmezanom i ukrasite listićima bosiljka.

Karamelizirani kolač s jabukama

Sočni kolač s jabukama. Probajte i obradujte obitelj i prijatelje.

Srednje zahtijevno.

SASTOJCI:

600g srednje velikih jabuka

sok 1 limuna

3 jaja

175g+100g šećera

175ml ulja

175g brašna

1 1/2 žličice praška za pecivo

1 žlica praška puding od vanilije

50g vrhnja ili mlijeka

3-4 žlica marmelade od marelica

1 žlica šećera u prahu

PRIPREMA:

Jabuke oguliti, izrezati na šnite, politi sokom limuna. Jaja i 175g šećera pjenasto umiješati, dodavati po malo ulje. Brašno, prašak za pecivo pomiješati i umiješati u masu.

Maslac otopiti. 100g šećera karamelizirati i dodati maslac, miješati dok karamel ne postane gust. Kalup promjera 26 cm obložiti papirom za pečenje. Karamel jednolično razmazati po dnu, na to gusto poslagati jabuke u krug i utisnuti ih u karamel.
Preko jabuka uliti i pažljivo poravnati tijesto. Peći 45 minuta u ugrijanoj pećnici na 175°C. Ostaviti kolač da se kratko ohladi, zatim pažljivo okrenuti na rešetku i skinuti papir za pečenje, zagrijati  marmeladu i premazati jabuke.

Kolač posuti sa šećerom u prahu.