Tužna jesen


Dok ovo pišem na TV i u svim medijima je sjećanje na žrtve Vukovara. Od jutros, cijeli dan. To je u redu, ali jako je tužno i teško je gledati to tako dugo. Posebno mi koji se još toga sjećamo. Ne volim ni ta sjećanja ni podsjećanja. Podržavam da se o tome priča i da se ne smije potisnuti u zaborav, no pretjerivanje u bilo čemu izaziva kontra efekt. Još uvijek sam mišljenja da je posve pogrešno napraviti ovaj Dan sjećanja kao neradni i slobodan dan. Glupo mi je reći praznik, jer ne bi trebao biti praznik, a tako sam čula da kažu na radiju i na TV-u. Neki su otišli u Vukovar, a neki su spojili produženi vikend i otišli malo odmoriti ili putovati. To je u redu, no bojim se da će za desetak godina to biti samo praznik za spajanje. Pa će ispasti da mi, kao i susjedi nam, slavimo kad smo doživjeli najcrnji i najgori dan. Ne bi to smjelo biti tako, nije tako ni zamišljeno, ali na to se svede. To su morali znati unaprijed.  Umjesto da ostane radni dan ali Dan sjećanja, pa da djeca taj dan u školi ili pričaju o Vukovaru, ili posjete neku izložbu u povodu sjećanja, odu u Vukovar ili sl. Također da se omogući da tko želi ide organizirano u Vukovar na taj dan. Političari bi i tako išli, manje bi im bile dnevnice ( jer na praznik vjerujem da su veće), a ostalo bi bilo isto. U biti kao što je i bilo.

Jednu do dvije emisije na tu temu na TV-u, ne moraju u ostalom programu biti komedije, ali neki drugi program može. Moja mama je ugasila TV i kaže neće paliti do vjesti večeras jer to jednostavno ne može gledati. Previše je emotivno i potresno, nije joj dobro za zdravlje. Vrijeme se ne može vratiti, a podsjećanje na tuge i užase nam ne čine dobro. Život mora ići naprijed, nakon trideset godina je i dalje teško no jednostavno se mora ići dalje. Ne smijemo tjednima živjeti u boli i prošlosti jer to ne vodi ničemu.

Mislila sam, iskreno, ne pisati ništa danas, ne znam da li je zbog vremena, godišnjeg doba, datuma, ali sve nekako tužno i žalosno.

Ove rasprave antivaksera, pardon, nisu antivakseri samo se ne žele cijepiti jer eto, ne žele što im se nameće obaveza. ( Tako oni svi kažu!) Ma jesu antivakseri i što se toga stide?! Meni osobno ne smetaju, ako žele riskirati s teškim oblikom bolesti, pa izvolite. Naravno, ne slažem se da im svi mi plaćamo testiranja, a bome ni liječenje koje je užasno skupo ( to znam jer su rekli koliko košta u Njemačkoj, našim računicama i ne vjerujem), jer ako žele riskirati neka snose posljedice toga. To je kao vožnja s ljetnim gumama zimi, pa naravno da je vozač kriv ako prokliže i napravi kaos. Onda to i plaća. Moliti Boga da se ništa ne dogodi ne pali uvijek. Moja zubarka se tri puta cijepila da bi mogla raditi i onda joj ljudi koji se ne žele cijepiti dođu i ne žele se ni testirati. Oni imaju izbor, ona nema jer je oni trebaju! Jer netko mora raditi kad zub boli, kad treba testirati, kad treba liječiti upalu. Tko je tu licemjeran?! Da ne pričamo što svi znamo, da svi ostali bolesni i oni cijepljeni jedva da mogu doći do specijalista, pa će se još više razboljeti ili umrijeti od raka ili srca, no bolnice su prepune necjepljenih koji tamo leže ili za koje se čuvaju kreveti. ( Da, tu ima i politike i novci su u igri, znam, no da je manje bolesnih od Covida 19 ne bi imali prostora za takve igre, zar ne!?)
Vjerujem da će nas to u budućnosti jako puno koštati, jer ovakav sistem će se pokazati neodrživ i tako ćemo sami sebi skočiti u stomak, no antivakseri to ne vide. Oni su jedini u prvu i nisu ni za što krivi. Krivi smo mi što vjerujemo struci, tu mislim na medicinu i što vjerujem samo njima i svim dosadašnjim izumima na području medicine. Ne vjerujem ni ja političarima skoro pa ništa, ali struku poštujem. Ne pitamo anesteziologe što nam daju da nas uspavaju kad treba, ne pitamo druge specijaliste koliko dugo je testiran neki lijek kad nam ga prepišu, ne pitamo koliko ljudi godišnje umre od posljedica alkohola ili pušenja, koliko zbog alergijskih reakcija na lijekove, koliko zbog nečega drugog. Ponavljam, ne smeta mi što se ljudi neće cijepiti, doista, ali kao što ja ne pričam okolo da sam se cijepila, koga zanima to što se netko nije cijepio?! Doista osobna stvar, ali sa svakom odlukom dolaze i posljedice iste. Mi možda imamo šansu za neke reakcije na vakcinu i na to smo svjesno pristali. Oni moraju biti svjesni da se mogu besplatno cijepiti ( još uvijek, iako da sad počnu naplaćivati prvo cijepljenje, priča bi se pretvorila u :“ Ja nisam rekao da se nikad neću cijepiti, a eto sad moram platiti, a drugi su mogli besplatno!“) ili platiti 'slobodu' izbora. Zdravljem, životom ali i financijski. Jer zašto da nam svima uduplaju zdravstveno osiguranje ako ga ja ni ne koristim ili bar ne u svrhu koja se recimo može izbjeći u preko 80% slučajeva ako smo cijepljeni? A svi ćemo plaćati u to nema sumnje.
Zato mi se ne sviđa to huškanje, jer ljudi nasjednu i vjeruju da su sami odabrali po svome. Kad pogledamo tko predvodi ta huškanja i ne cijepljenje, sve je jasnije. Uvijek ekstremi koji u stvari ne vole ljude. Ja volim ljude i ne želim da nastradaju. Djeci uvijek kažem da je u redu stajati iza svoga stava i odluke, ali da se mora dobro razmisliti i snositi posljedice. Također da je u redu i predomisliti se, jer nekada ne vidimo cijelu sliku od silne želje ili uvjerenja da smo u pravu. A kao što naša Zemlja sa svake strane izgleda drugačije, tako svako od nas sa svoje strane vidi nešto drugačije istu priču. Koja je ispravna, nekada pokaže vrijeme, no isplati li se uvijek taj put, to je pitanje.

Nadam se samo da će virus oslabiti pa da ćemo se nekako vratiti normalnom životu. Bez maski, bez kontrola 'za naše dobro', bez podjela, bez rasprava koje ne vode ničemu. Želim se družiti s prijateljima bez da je problem kihnuti ili zakašljati se.

Obećavam ako ostane sve isto da od idućeg petka koji je uoči prvog Adventa, više neću pisati ove teške i pesimistične teme. Naći ću nešto veselije, makar morala izmišljati!

A za danas nešto ukusno za ugrijat dušu. Treba vremena za pripremu, ali to je to doba godine.

Pogačice s čvarcima


Nekada je to bilo nezaobilazno zimi, sada se sve rjeđe prave, jer je manje čvaraka i potrebe da se negdje iskoriste. A ove pogačice su baš prava zimska delicija!



Zahtijevno.

SASTOJCI:

500g brašna

1 kocka germe (40g)

1/4 mlakog mlijeka i mlake vode po potrebi

60g šećera

1 prstohvat soli

1 jaje

500 g čvaraka

150 g brašna

PRIPREMA:

Prosijati brašno u zdjelu, u sredini napraviti rupu i ubaciti germu u komadićima, malo šećera posuti preko germe. Preliti gremu toplim mlijekom i pustiti da se otopi.
Ostali šećer, sol i jaje rasporediti po rubu brašna. Sve sastojke umijesiti, s nastavkom za tijesto iz sredine prema van, u glatko tijesto .
Tijesto, prekriveno, ostaviti na toplom dok se volumen ne udvostruči, oko 30-40 minuta. Za to vrijeme sameljite čvarke i dobro pomiješajte s brašnom. Tijesto još jednom premijesiti, razvaljati na radnoj površini i mazati smjesom sa čvarcima  pola tijesta, preklopiti ga, pa preklopiti vanjske strane, lijevu i desnu na srednji dio, da dobijete troslojno dugačko tijesto. Sada preklopite i po dužini i dobit ćete kocku. Ostavite da miruje 15 min. Razvaljajte i ponovite postupak. Nakon slijedećih 15 min. razvaljajte na debljimu oko 1 cm i čašom ili kalupom vadite krugove, ako nećete da imate otpatke ( jer se mazana tijesta ne smiju premijesiti ) pravite kvadrate, stavite na namašten lim, premažite žumanjkom. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 20 min, dok ne porumene. Najbolje prijaju tople, ali i hladne isti dan.

Salenjaci s vinom


Ovi salenjaci su mi odlični jer su kao svježi i par dana, a lakše ih je napraviti od onih s germom!



Zahtijevno.

SASTOJCI:

500g brašna

malo soli

3 žlice mlijeka mlijeka

1 jaje

bijelo vino

500 g mljevenog sala

250 g brašna

gušći domaći pekmez, od šljiva ili sl.

PRIPREMA:

Prosijati brašno u zdjelu, dodatijaje, sol, mlijeko i vina da se napravi lijepa kugla, kao za lisnato tijesto.

Ostali šećer, sol i jaje rasporediti po rubu brašna. Sve sastojke umijesiti, s nastavkom za tijesto iz sredine prema van, u glatko tijesto .

Tijesto ostaviti na hladnom oko 30-40 minuta. Za to vrijeme maslo dobro pomiješajte s brašnom. Tijesto još jednom premijesiti, razvaljati na radnoj površini i mazati maslom pola tijesta, preklopiti ga, pa preklopiti vanjske strane, lijevu i desnu na srednji dio, da dobijete troslojno dugačko tijesto. Sada preklopite i po dužini i dobit ćete kocku. Ostavite da miruje na hladnom 15 min. Razvaljajte i ponovite postupak. Nakon slijedećih 15 min. razvaljajte na debljinu do 1 cm i pravite kvadrate, na svaki stavite žličicu pekmeza, preklopite ili zamotajte i stavite na namašten lim. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 15 min, dok ne porumene. Pospite šećerom u prahu. Najbolje prijaju tople, ali i hladne isti ili drugi dan.