Ruzinavi brod
Premda je uveliko počelo vrijeme poklada i maske se traže na veliko, nekako ovo polu-proljetno vrijeme i dnevne obveze ne prave mi neku atmosferu za zabave. Ipak, idemo na jednu i vjerujem jako lijepu, a kako sam do sada primijetila, puno bolji provodi su kad čovjek nema neka prevelika očekivanja. Tako i ja puštamo da se ugodno iznenadim. Nekoliko ljudi koje poznajem, prijatelja, su garancija da će biti dobro, a sve preko toga je dobitak! Baš se veselim!
Očekivanja su ono što nas u stvari često čini razočaranima, nesretnim, nezadovoljnim i sl. Stvari treba pustiti da se događaju, smanjiti očekivanja i od drugih i malo od sebe. Naravno, truditi se i raditi i na sebi i uvijek učiti, ali ne praviti ' smak svijeta' ako nešto ne ide onako kako smo planirali ili kako smo očekivali. Uvijek ćete nečija očekivanja ispuniti i nečija nećete. Svoja trebate ispuniti u procentu da ste zadovoljni. Ne mora uvijek biti ni 100%, ali pokušavati poboljšavati rezultate nečega što želite, to je odlično. Ustrajnost kad vidite da možete bolje i više, kao i svjesnost kada nešto ne ide i kad treba pustiti.
Mnogi su očekivali da će Josipa Lisac pjevati himnu onako kako je najčešće izvode. Meni je to bilo zadnje što sam očekivala. Josipa je Josipa. Pa su bar mediji i portali imali o čemu pisati. Skoro je duže trajala izvedba himne nego inauguracija. Pa što? Drugačije je isto dobro. Zar život ne bi bio ljepši kad bi glazba duže trajala, a govori političara ( poput predsjednikovog) bili kraći? Još kad bi bili smisleni i sa toliko poruka, ih….. Ali, važno je da su 'isplivali' masoni, pa imamo novu zabavu. Tuđman je htio 200 bogatih obitelji. Kako je čovjek bio skroman! Ovih zidara je kažu oko 600 u Hrvatskoj. Možda nisu svi multi milijuneri, ali nisu ni sirotinja. To je sigurno.
Meni je osobno svejedno. Ne to da zauzmu visoke pozicije u državi, jer im je zadatak međusobno se pomagati, a Ustav kaže da svi moraju imati iste šanse, tako da odmah tu već nisu ' podobni'. Ali inače, dok god su miroljubivi i ne rade na štetu drugih, ne smeta mi to njihovo narcisoidno pripadanje nečemu jer im to imponira!
Meni imponira to što oko sebe imam krug ljudi koji me vole i poštuju jer znaju da je to uzajamno. Meni imponira to da što volim ljude i uvijek prema svima idem s osmjehom i najčešće dobijem isti i nazad. Meni imponira to da da me čitate, ali ne da bih se umislila da sad ja nešto jako dobro pišem, već da vas zanima nekada tema, nekada recepti. ( Obično vam uvijek najviše pašu recepti) Meni imponira kada su ljudi oko mene sretni, kada se zajedno smijemo, kada osjetim da im je lijepo u mom društvu.
Ne imponiraju mi titule, visoke funkcije, položaji, posebno bez kredibiliteta. Poštujem ih, daleko od toga, posebno funkcije i položaje ljudi koji su radom i kvalitetom to zaradili. Na žalost, kod nas u zadnje vrijeme to baš i nije pravilo, ali brzo se sve sazna. Kao državni odvjetnik. Iza te funkcije mora biti i rada i škole i kvalitete. Ali zbog društva neke ' ekipice' zidara, klike koja sigurno privlači pričama o tome kako će činiti dobro u društvu i pomagati si uzajamno ( a što im još u životu nedostaje?), zbog imponiranosti, izgubiti položaj u ' normalnom' društvu!
Te ' kupljene', ' časne' pozicije nisu ništa drugo kao i one ' niže', kad „ dobronamjerni/e“ savjetuju da se ' mora' ići na skijanje i pojavljivati u nekim društvima, jer inače gubite status?! Što se mora? Čega status?
Ali to vam je tako. Neki si umisle da su ' Bogom dani', pa samo ako se s njima družite, radite što i oni, imate hobije kao i oni, trenirate što i oni, putujete kud i oni, e onda ste uvaženi ili uvaženiji član društva.
Pa hvala, ali ne hvala.
S nekim ljudima ne znam ni o čemu bih pričala, ogovarati ne volim, o nekim životnim stavovima vjerujem da imamo totalno različita mišljenja, o politici sigurno, a o svojem privatnom životu pričam sa prijateljima, najboljim. Pa čemu?
Zato se nadam da očekivanja svih nas da se ruzinavi brod malo popravi, da može krenuti naprijed i u život. Da bude svima dobro, pripadali ili ne pripadali.
Naravno, nešto ćemo kuhati, kao i obično. Prikladno, a opet malo drugačije!
Prokulice sa slaninom
Jednostavan obrok za ljubitelje prokulica. Zimski je, naravno, ali još se može praviti i u njemu uživati.
Vrlo jednostavno!
SASTOJCI:
500 g prokulica
100 g tanko narezane domaće suhe slanine
50 g badema, komadića, listića, po želji
1 dl bijelog vina
50 g maslaca
sol
papar
PRIPREMA:
Kuhajte prokulice u slanoj vodi al dente, na pola. Na tavi kratko pržite bademe i izvadite ih na stranu, stavite slaninu i kratko pržite, dodajte prokulice i vino pa poklopite i kuhajte oko 5 min. Provjerite jesu li prokulice mekane, dodajte maslac i bademe, popaprite i po potrebi dosolite jer je slanina slana. Skinite s vatre. Uz malo kruha i dobro bijelo vino ( polusuho, čak i malo slatko uz oporu prokulicu. Na primjer Traminac, istarske Malvazije i sl.), evo ideje za brzu večeru!
Fritule
Brza poslastica pržena na ulju, najbolje prija topla.
Jednostavno.
SASTOJCI:
500 g brašna
500 ml mlakog mlijeka
100 g šećera
2 jaja
malo soli
1 vanil šećer
naribana korica neprskanog limuna
1 suhi kvasac
2 cl lozovače, rakije ili dr. alkohola, konjak ili sl.
šećer u prahu za posipanje
PRIPREMA:
Brašno stavite u zdjelu za miješanje i napravite udubljenje. Dodajte sve sastojke, najbolje sobne temperature, samo mlijeko treba biti toplo. Umiješajte žicom ili mikserom glatko tijesto i ostavite da naraste. Žlicom oblikujte uštipke i pecite u vrućem, dubokom ulju dok ne porumene sa obje strane. U ulje stavite par čačkalica da ne gori. Vadite na ubrus, da se ocijedi višak masnoće, pa ih pospite šećerom u prahu i služite tople.
