Vino vrije a zimnica je spremljena
Djeca su opet u klupama, jesen polako i sigurno stiže. Ipak ima još jesenskih poslova koji se moraju odraditi. Moja mama ima običaj reći da ipak voli i zimu, malo se odmori od tih vanjskih poslova (veliko dvorište i okućnica, a sve sama radi ), ali već u siječnju je druga priča. Prošli tjedan sam provela u Njemačkoj i Austriji, Berlin- Stuttgart - Beč, sve kratko i lijepo. Vidjela sam opet neke drage ljude s kojima se ne viđam često i prvi put bila u Berlinu. Ogroman, užurban grad, savršena infrastruktura, bez velikih gužvi stignete s jednog na drugi kraj grada. Kako podzemnom tako i autom. Nitko nije nervozan i svi lijepo čekaju i propuštaju druge. Posebno je lijepo vidjeti kulturu na autoputu, bez obzira koliko traka ima (obično tri) svi obilaze i vraćaju se u krajnju desnu dole je to moguće, pa obiđu i opet se vraćaju desno. Čim smo došli kod nas, jedan kamion desno, dvjesto metara ispred, a osam auta u lijevoj traci u koloni!? Ali, kada smo u Beču parkirali u drugom bezirku, nigdje znaka da se plaća parking, ali kažu, plaća se. Morate na kiosk ili u podzemnu na automatu kupiti karticu. Odemo i kupimo 1 h -1euro, ali ne znam sjećate se onih koje smo i mi nekada kupovali na kioscima, što se prekriži vrijeme parkiranja? Takve oni i sada koriste! I mi kao zaostali. O internetu neću ni govoriti, nigdje WiFi-ja a i kada ga nađete, spor kao naš najsporiji. Pa znate li da je cijela Njemačka na 3G i da samo oko Munchena imaju optički kabl?! Austrija isto! Moj muž je lijepo rekao: "Ništa ovo selo ( Beč ?!), nema nama do našega Broda"!
Zaključak je, lijepo je otići malo ( nije više ni toliko jeftinije da bi se isplatilo nešto puno kupovati, naravno nije vrijeme sniženja, tada je bolje, ali ni hrana više nije puno jeftinija, kada se u Milka trgovini više ne isplati kupovati Milke, jer i kod nas sada kada su akcije ista je cijena), ponoviti jezik, pogledati što ima novoga, napredak ( to stoji, razvoj je vidljiv, u kvantitetu), ali i zaključiti da je nama dobro. Bilo bi lijepo da je malo bolje barem onima koji doista puno rade, a i ostali bi to osjetili, ali ne treba tražiti kruha preko pogače, jer nije sve crno niti bijelo.
Ali zato u Njemačkoj uvijek pogledam ima li kakvih novih recepata, kupim poneki časopis i kada dođem kući, eksperimentiram. Već sam nešto probala, a jedan novi recept ću vam preporučiti danas. Kako je sezona tikvica u vrhuncu, ovo mi se učinilo zanimljivo. Već sam radila punjene tikvice , ali hokaido još nisam. Sada su one na redu. Možete ih napraviti i za goste jer izgledaju dekorativno.
Punjena hokaido tikvica
Malo neobična varijanta, hrabri bi mogli dodati i 100 g suhih brusnica, alo volite slatkasti okus jela. Moji baš i ne vole pa sam ih ja izostavila.
SASTOJCI:
4 male hokaido tikvice ( oko 12 cm promjera )
40 g riže dugog zrna
3 kriške tosta
2 stabljike celera
1 crveni luk
2 režnja češnjaka
400 g miješanog mljevenog mesa
1 žlica peršunovog lista
1 jaje
sol, papar
začin
komad đumbira veličine pola oraha
PRIPREMA:
Operite tikvice. Odrežite plitko gornji dio pa izdubite tako da ostane samo kora 5-10 mm. Rižu kuhajte pa ohladite pod mlazom hladne vode. Sitno nasjeckajte luk i posolite da uvene. Tost uronite u hladnu vodu. U zdjelu stavite mljeveno meso, sjeckani luk, protisnuti češnjak, ocijeđeni tost, rižu, jaje, papar i začin, sitno sjeckani celer, peršinov list, naribajte đumbir i dodajte sitno sjeckanu tikvu ( dio koji ste sa stranica skinuli, naravno bez koštica i srednjeg vlaknastog dijela ). Sve dobro izmiješajte, po želji dodajte brusnice, samo ako volite slatko u slanom jelu. Napunite tikvice pa pecite ih u dubljem limu u koji morate nasuti malo vode da ne gore i paziti da ima stalno malo tekućine, pa pecite na 180-200°c oko 45 min. Ukrasite s peršinovim listom ako je za goste.
