O bella ciao!


Idu dani…. Jedan je slatki stari pjesmuljak od Magazina. Naravno, kao i ostale pjesme ljubavna. Da dani lete, to vidimo. Corona nam je kao usporila vrijeme, ali u stvari smo od jednom primijetili da je već pola godine prošlo, a ne možemo se sjetiti kako, zašto?! Vrijeme je takvo, leti, a na nama je kako ćemo ga iskoristiti.

Jutros sam pročitala status poznanice koja je već godinu-dvije u Njemačkoj i koji me podsjetio gdje živimo i kako. Također i zašto su neki otišli. Evo objave:













„I jos lijepih vijesti iz Njemačke:

- struja ide dole,

- porez sa 19% na 16%,

- niži porez sa 7% na 5%

- bonus na dječji doplatak za svako dijete 300€ bez slanja zahtjeva.  :) „.

A kako je ona nastavnica koja je cijelo vrijeme prilagodbe životu u njemačkoj pisala statuse o vlastitim iskustvima i znam je, znači to je to.
E sad, možete reći, da to je Njemačka. Istina, ali i bogata gospodarstva koja su i mnogoljudna imaju i veće prohtjeve. Priznali to ili ne. Osjete čak i prije posljedice ekonomske krize. Kako su napredni, a to najčešće znači da je politika u službi profita ali i svojih građana, ona se brže i oporave. Posljednja ekonomska kriza 2007. je u svijetu i Europi trajala 9-14 mjeseci i to je vrijeme u kome se zemlje oporave od svake krize. Krize kao takve nastupaju cca svakih desetak godina. Manje ili veće. Jasno vam je odmah gdje smo mi u toj priči. Uvijek se govorilo da je kod nas kriza deset godina. Ispadne točno. Upravo se zadnjih godinu, godinu i pol osjeti da je malo krenulo naprijed, jer svi koji žele rade, neki vani, neki kod nas, novac dolazi, turizam cvjeta, lova kola i cirkulira. Kad ono, opet kriza…E pa to je za razmisliti. Mi kontra normalnog svijeta, imamo stalno krizu i male i kratke periode kada je trunčicu bolje.

Mora li tako biti? Ne mora.

Hrvatska je dobila najviše novaca u EU za oporavak od Covida 19. Najviše gledajući na veličinu ili broj stanovnika ili sl. Uglavnom neke silne milijarde. Kratko, jako kratko su o tome govorili i tišina. Važni su izbori. Gdje će milijarde završiti, ne znam. Možda u proračunu, možda…
Nije li ovo u Njemačkoj pravi način na koji se troši pomoć? Ona kaže apsolutno nikakav papir o dječjem doplatku ne treba priložiti, a tamo ga prima 99,9% djece. Nema veze prosjek, vrtić, gdje roditelji rade, koliko djece imaju ( ona ih ima 5!) svi dobiju tih 300 Eura! Jer sva djeca trebaju isto, ono što trebaju. Tko može više, dodat će, tko ne može, pokrit će potrebe time, ali na osnovni dječji doplatak, ovo dobro dođe.

Smanjenje poreza, pa treba svima. Struja! Kod njih naravno nešto i pojeftini i usluge će pojeftiniti i život u prosjeku. To su konkretne mjere za sve. A kad se u uređenoj državi snizi porez, treba dobar razlog da se opet digne, jer je to rizik i jako nepopularan potez za onoga tko ga donese i za naredne izbore. Znaju oni to, a ipak učine taj korak da se pokrene i potrošnja i radovi. Tako se opet puni kasa, a važniji je kontinuitet od rizika da se drastično smanji pa čeka da se sve pokrene. Ali naravno, naši ekonomisti znaju najbolje, ja se tu miješam bez veze…
Izbori se bliže, a naši političari pokazuju koliko su netalentirani i nesvjesni gdje žive. Tu mislim na ove najeksponiranije, jer ima ih par ' normalnih', ali njih nitko ne pita ni za zdravlje. Netko je rekao kako mogu da kritiziram Beru kad vidimo tko mu je alternativa. Pa da, možda nije u redu ako se tako gleda, međutim kad je nešto smrdi ne mogu reći da miriše i ne mogu! Vidjet ćete liste. Sve to je doista takvo da se čovjek mora upitati može li začepiti nos i to zaokružiti. Znam nekoliko članova stranke koji javno govore kako će prekrižiti listić prvi puta ikad. Na sreću ili nekada žalost, u SPD nisu članovo kao u HDZ da poslušno odu i zaokruže 'svoje' bez obzira na sve. Od uvijek je to bio i problem jer uvijek je postojao dio nezadovoljnih. Ovaj puta bi to mogao biti veliki broj. Samo što mi koji nećemo ili još razmišljamo za koga glasati nećemo nagovarati ljude da ne glasaju za SDP kao što je na prošlim izborima učinila sadašnja garnitura. Bar tako kažu. Da maknu predsjednika stranke. Pa i ovaj će morati otići ako izgubi. Vidjet ćemo, u tome ne učestvujem. Srećom.

Svako zna kako će. Osobno mislim da će onaj tko dođe na vlast imati strašno tešku jesen možda i zimu i pitanje je koliko će izdržati. Naša je uloga kao društva utjecati na to tko je na vlasti. Pravom glasa kao i pravom tražiti da se vlast promijeni ako ne valja. Možda do tada nešto naučimo.

Ne od Amerikanaca, koji će ovo do tada riješiti ( nadam se i bez daljnjih žrtava), ali iz njihovog primjera da moramo postati svjesni da nikakve podjele nikada nikome nisu donijele dobro. Pa kad protuustavno i protiv odluke Europskog suda neki naši suci donesu odluku da se na početku pjesme može koristiti ustaški poklič, svi budemo svjesni da to ne može i da nije dobro. Neka ode pokušati tako pjevati u Austriju ( desnica na vlasti, a ne daju ni misu na Bleiburgu. Nadam se da se Škoro zamislio ( Iako iskreno mislim da glumi desničara, što je još gore, jer ovi zagriženi vjeruju, a on bi opet nestao da zagusti)) ili neku drugu zemlju. Naravno, to je samo da se dodvoravaju dijelu glasača, ali manipuliranje sudovima je najgore što se kod nas događa. Pravda ne smije biti selektivna, a kod nas je upravo to. Ma grozim se kad razmišljam o našim životima ovdje na ovim prostorima.

Jako mi je žao što se događa to što se događa u Americi. Sve je rezultat Trampa i njegove politike. Na krilima toga što se osjećao kao faca sa idejama građenja zidova i sl. pričama kako ovi ili oni ne valjaju u par godina je povećao netrpeljivost i doveo do ovoga. Pomirljivi predsjednik sa politikom za boljitak svih ne bi se ni našao u takvoj situaciji. Previše ovlasti policiji, a tamo je i tako imaju, pričama kako su ' ne bijeli ' stanovnici smeće i nepotrebni, samo dovodi do toga da se i jedni osjećaju jačima, a druge vode u strah. Neću o tome više jer sam jučer pročitala kolumnu koju redovno čitam i u kojoj je Andrea Andrassy sve rekla. https://miss7.24sata.hr/miss7-blog/50-nijansi-netolerancije-hrvati-nemaju-pravo-pricat-o-rasizmu-u-americi-i-lovci-na-bijele-carape-30900
Ovaj svijet će se morati resetirati jer drugačije neće ići. Svi smo mi ljudi i ne smijemo se dijeliti ni po boji kože, a još manje po nekakvoj vjeri koju su nam nametnuli kad smo se rodili. Pa ni po nacionalnosti jer ni to nismo birali. Trebamo voljeti svoje, poštovati roditelje i njihovu vjeru, svoju po želji odabrati, ali prvo naučiti puno o svima. Voljeti ili bar poštivati druge i drugačije i pustiti ljude da žive. To je moj moto. Ne svrstavati ljude u neki koš zbog bilo čega.

Logično je da imamo najviše dodirnih točaka s ljudima iz svog okruženja. Pa čak ljudi kažu za ljude na jugu Dalmacije da su drugačiji da ne mogu da se ukope tamo. U Zagorju ili Međimurju također. Znači na tako maloj površini, u tako maloj državi ljudi su drugačiji. Kako neće biti u ostatku svijeta!? Onda se nađe netko 'pametan' pa bi govorio tko i kako treba živjeti i što je to 'normalno'. Tko je bolji, a tko lošiji!
A neki dan su, u 21. stoljeću, govorili da se peru ruke i objašnjavali kako!

Pa da ponovimo, operite ruke i kuhajte! Naravno sa mnom. Jedina konstante je da moramo jesti da bi preživjeli. Ne baš jedina, ali jedna od. Zato da popravim raspoloženje poslije ovog, ne tako veselog, članka su dobri recepti.

Quiche sa šparogama




SASTOJCI:

280 g lisnatog tijesta ( 1 pakiranje svježeg, a može i pola od smrznutog koje ćete morati razvaljati)

4 jaja

250 ml vrhnja za kuhanje

100 g ribanog sira po želji, što je tvrđi i aromatičniji, takvo će biti i jelo. Gauda i edamer su najnježniji. Možete koristiti i ribanu mozzarelu

300 g šparoga

sol i papar

PRIPREMA:

Zagrijte pećnicu na 200°c. Namažite maslacem i pobrašnite kalup za pite fi 26 cm. Tijesto pažljivo stavite u kalup i malo poravnajte stranice. Višak odrežite i po potrebi dodajte na dijelove gdje nedostaje. List tijesta je četvrtast pa je to potrebno. Lijepi se s malo hladne vode. Viljuškom ga malo bockajte. Pomiješajte jaja, vrhnje za kuhanje, sir, sol i papar. Na tijesto prvo ulijte smjesu s jajima, zatim po želji složite šparoge. U zagrijanoj pećnici na 180c pecite oko 30 min . Pečen quiche ukrasite koprom ili peršinom po želji i servirajte.

Pavlova s jagodama




Lagano, slatko, prhko, osvježavajuće, neodoljivo, lijepo...to je Pavlova!

SASTOJCI:

6 bjelanjaka

300 g šećera

2 žlice octa

2 žlice škrobnog brašna

1 kg jagoda

ako nađete rabarbaru, 300 g

3-4 žlice šećera

500 ml vrhnja za šlag

2 učvršćivača za šlag

PRIPREMA:

Bjelanjke sobne temperature mutite u pjenu s na vrh noža soli. Kada je već čvrst, po malo dodajte šećer. Mora biti dosta šećera da se stvori korica na Pavlovoj. Mutite dok se šećer ne istopi. Možete provjeriti između prstiju. Kada je gotovo, dodajte ocat i škrob i umiješajte lopaticom. Na lim obložen papirom nacrtajte krug fi 26 pa stavite šaum. U sredini napravite malo udubljenje, a stranice podignite lopaticom odozdo prema gore. Pecite/sušite u pećnici prethodno zagrijanoj na 140°c 90 minuta. Možete čak spustiti na 130°c, ako počne dobivati krem boju, s time da nipošto ne otvarate pećnicu barem 1h. Kada prođe vrijeme, ugasite pećnicu i stavite neku drvenu kuhaču da samo malo ostanu vrata otvorena. Neka se tako ohladi u pećnici.

Hladnu možete držati i dva dana na suhome, ako malo popuca, nema veze. Prebacite na podlogu na kojoj ćete servirati. Za umak kuhajte ili rabarbaru sa 3-4 žlice šećera i par jagoda oko 3-5 minuta. Ohladite. Ako nemate rabarbaru, onda 300 g jagoda ili ribizli i sl. uglavnom malo kiselkastijeg voća. Ohladite.

Dan kada servirate očistite jagode i po potrebi isijecite. Umutite vrhnje za šlag bez dodavanja šećera ( pravo vrhnje ne biljne nadomjestke), eventualno vanil šećer.

Na beze podlogu stavite šlag, dio umaka, jagode, bogato složite, još umaka i ukrasite listićima mente ili sl. Poslužite i uživajte!