Dani sjećanja i humanosti
Približio se i dan sjećanja na jedan od najgorih zločina na ovim područjima. Dan pada Vukovara. To je nešto što jako žalosti. Moram reći da izbjegavam gledati emisije o tome i o sličnim sjećanjima na tragedije. Nisam bešćutna, već naprotiv. Toliko mi bude žao, da mi pokvari cijele dane, da budem tužna i žalosna. Ne mogu to gledati kao „film“, kao nešto onako, „desilo se“. Zato ne volim ni Svi svete, ni slične godišnjice. Ipak, svjesna sam da se mora obilježavati i ne smije zaboraviti, da se nikada ne ponovi.
Nekako približavanjem kraja godine, u ovim hladnijim danima se aktiviramo i oko humanitarnih akcija. Vjerujem zato i što je zimi teže ljudima koji su u potrebi, a i dijelom što se malo više informiramo i imamo vremena jer smo više u zatvorenom. Nema baš neke velike logike, ali tako je.
Priključite se bilo kojoj vrsti pomoći. Na žalost, iako se vladajući hvale da imaju novaca, da smo u suficitu, to mnogi ne osjete. Oni kupuju, tj. mijenjaju automobile ( opet! Iako se to mora redovito mijenjati kao i kod svih ( ako mogu ), oni očito mogu pa i čine), o našem trošku, naravno. Ne želim o njima pisati, šteta tipkanja i vremena potrošenog na pogrešne ljude.
Nedavno je moja prijateljica sa svojim susjedima pomogla obitelj kojoj je izgorjela kuća. Skupili su nešto namještaja, nekih drugih osnovnih potrepština, organizirali kamion i to im odvezli i pomogli namjestiti. Iako su poslije išli raditi, kažu, srce k'o kuća!
Humanost traži malo vremena, malo manje novca i najmanje nekih posebnih vještina. Samo veliko srce. Ima dovoljno organiziranih akcija, ili će uskoro krenuti. Nemojte se pravdati riječima da su to sve pljačke ili da će se netko okoristiti. Ima i toga, ali donirajte ili pomozite one za koje znate da su doista prava pomoć. Danas to nije teško saznati.
Možete se malo osvrnuti oko sebe, vidjeti kome treba možda nešto kupiti, kome ponijeti tešku torbu do kuće, kome pomoći izvagati nešto u trgovini jer se stariji ne snalaze, a neugodno im je pitati. Ima bezbroj načina da pomognete, samo treba biti prisutan. Treba gledati svijet oko sebe. Mnogi se žale na mlade da su stalno s nosom na mobitelu. Jesu, naravno. Mi malo stariji ( hahahaha), svjesni smo i tih prednosti, izazova i dostupnih sadržaja, ali još smo svjesni i kvalitete života kao takvog i bez mobitela. Međutim, uvijek branim mlade kao što sam nekada branila i sebe kada su roditelji govorili :“ To u naše vrijeme nije tako bilo!“, da, odgovorila bih, nije, da je bilo, bili bi kao mi. Tako branim i sadašnje generacije. Da smo mi imali ovu tehnologiju, ne bi se nalazili kod parkića na Korzu, ili kod sata, ne bi znali za Lorum ili Bellu, ne bi imali idealnu težinu uz dovoljno tjelesne aktivnosti ( iako su nam tada govorili: „Vi samo gledate TV“, „Samo sjedite“, „Nemojte toliko jesti slatko, dobit ćete šećer!“ i slično.). A bili smo stalno u pokretu. Kada bi htjeli ići na neki sport, roditelji bi rekli može ili ne može. Nisu pitali ni kada je ni kako ćemo ići. Pa ako hoćeš ići, idi. Pješice, naravno. Ili tko je imao bicikl, možda je smio biciklom. U školu se išlo pješice, po svakom vremenu, a nisu baš svi imali kvalitetnu robu i više presvlaka za loše vrijeme. Nije bilo roditeljske taxi službe. Nije to uvijek bilo posve ispravno, ali puno pravilnije nego ovo danas. Gledam jednu mamu, vodi dijete u školu i iz škole, svaki dan, a on negdje 6 ili 7 razred. Ne znam, ali meni je to čudno. Odoh ja od teme, riječ po riječ.
Mlade treba samo aktivirati, možda ne kritizirati toliko zbog dugog boravka na mrežama, možda ih zamoliti da baki i djedu pomognu da nešto nauče, ili da pomognu oko nečega konkretnog. Mome svekru su rekli da se od iduće godine treba javljati mailom za dio mirovine koju prima iz Bosne. Kaže on njima kako će kada to ne koristi?! Naravno, mi ćemo to lako, nije to problem, međutim ima takvih primjera bezbroj, pa neka djeca pomognu. Ma koliko to malo izgledalo, djeca u stvari vole pomoći i osjećati se korisno.
To se uči, budite im primjer.
Danas nešto obično, a malo neobično. Probajte, bit će sve hladnije, pa ne smeta provesti malo vremena i u kuhinji.
Ružičaste palačinke
Zašto hrana ne bi bila u bojama?! Malo drugačija, veselija, pa i s porukom. Ovo sam pravila u mjesecu ružičaste vrpce, znači prošlom, ali nije stiglo na red. Sada je lijepo, bojama razveseliti sve hladnije dane.
SASTOJCI:
za palačinke:
1 jaje
malo soli
125 g brašna
200 ml mlijeka
1 dl vode ( može dio mineralne, budu još bolje )
2 žice ulja
sok od 100 g cikle ili sokovnik ili naribajte na trenicu pa procijedite kroz gazu)
za nadjev:
200 g svježeg kozjeg sira ( može i drugog )
nekoliko šeri rajčica
100 g rukole
1 mala glavica crvenog luka ili mladi luk
listići bosiljka
PRIPREMA:
Napravite smjesu za palačinke kao i obično. Možete i po svome najdražem receptu. Ako dodate na vrh noža praška za pecivo, bit će još mekše. Pecite na tavi tanke palačinke. Za smjesu posolite sir. Povrće operite i nasijecite po želji. Na tople palačinke stavite sir, rukolu, luk, rajčice i bosiljak. možete ih malo presaviti, ali motati teško. Osim pečenja palačinki, ovo je brzo i spada u lakše obroke. Za večeru, idealno. Ako uspijete ostati na jednoj!
Čokoladni kuglof s likerom od jaja
Zbog ovoga kuglofa sam naučila praviti liker od jaja, jer ga je, do nedavno, bilo teško naći u trgovinama.( Upravo je na akciji u jednom prodajnom lancu, pregledajte reklame!) Možete probati i vi, napraviti domaći liker, ali obavezno probajte ovaj kuglof jer se brzo i jednostavno spravlja, a jedan je od najboljih koje sam probala.
Vrlo jednostavno.
SASTOJCI:
5 jaja
1 vanilin šećer
malo soli
1/4 l likera od jaja
1/4 l ulja
300 g brašna
50 g mljevenih badema
1 prašak za pecivo
2 žlice kakaoa
šećer u prahu
PRIPREMA:
Jaja, šećer, vanilin šećer i sol mutiti u pjenastu kremu, polako uliti liker i ulje. Brašno, prašak za pecivo i bademe izmiješati pa dodati smjesi jaja i umiješati. Pola smjese uliti u dobro namazan i pobrašnjen kalup za kuglof. U drugi dio dodati kakao i izmiješati. Uliti po sredini svijetloga tijesta.
Peći u zagrijanoj pećnici, na donjoj pregradi oko 60 min. na 175°c. Ostavite oko 10min. u kalupu pa pažljivo izvadite i pospite šećerom u prahu.
