Kod kuće je najbolje
Ne znam baš! Meni je na moru bilo najbolje. Ali naravno da je na godišnjem uvijek najljepše. Nema nekih obaveza, nema pranja i peglanja, nema kuhanja, ili malo i koječega drugog. Milina. Još da se zbog tog opuštenog ritma ne lijepi i zrak na tijelo, bilo bi savršeno!
Ali, godišnji prođe i treba da je teško jer onda se imamo čemu radovati dogodine. Znam da se pitate kako tamo ništa ne radim, a nismo u hotelu. Imamo malu parcelu 2 km od mora, na njoj kamp kućicu (nismo bili ‘pametni’ pa gradili bez dozvole, tako da još ganjamo papire za nešto malo za odmor) i tu ljetujemo. Jedino što smo sazidali je vanjski tuš, a imamo divne susjede pa struja i voda nisu problem. Često, posebno kad smo sami, jedemo vani pa se odmorim od kuhanja.
No sav veš nosim kući i onda treba koji dan da se to opere i ispegla, pa onda cijela kuća lagano osvježi, trava počupa, paučina i prašina počiste, prava zabava
Ipak su to slatke muke, neću se žaliti previše.
Na moru je bilo fantastično, družili smo se sa djecom koja su malo bila i s nama, posebno kći koju nismo vidjeli osam mjeseci. Prijateljima koje inače viđamo i prijateljicom koju nisam vidjela...pa dugo, dugo. Odlasci na neka nova mjesta, uvale na Zlarinu i prekrasni Zlarin kao sa stare razglednice.
Samo su vijesti koje se nekako probiju i do plaže unosile dašak onoga što se u svijetu i kod nas događa. Ništa lijepo na žalost. Jer iskreno, osim medalja i dobrih rezultata na olimpijadi, ne znam koje ‘dobre’ vijesti bih još mogla izdvojiti. Pelješki most, tuđe pare, tuđi izvođači, most je valjda slučajno kod nas pa eto da spoje dvije obale. Da su naši pametni, mogli bi pola otoka tako spojiti, samo ako EU dozvoli, tj. Financira.. A bar sad znamo tko zna brzo graditi. Komunjare, ovaj, pardon, Kinezi. Kažu da su Česi gledali vatromet pa sutra htjeli preko mosta na Pelješac. Nisu nikad čuli za feštu i završetak mosta ali da on ne ide u funkciju. E pa još ćemo mi svašta druge, naprednije zemlje, naučiti. Amateri!
Inače požari, poplave, zemljotresi, priroda javlja da je vrijeme da se malo uozbiljimo. No što ljudi jedni drugima mogu napraviti, to ne radi ni jedna vrsta.
Najružnija i najtužnija vijest je ona iz Afganistana. Uvijek tvrdim da u svakom ratu najviše žene nastradaju. Jer muškarci započinju ratove, ratuju, a onda žene ostaju kamen temeljac budućnosti koji bi i dobro funkcionirao kad ne bi bile ‘plijen’. Tamo, muškarci bježe, kao, pobit će ih ako ostanu, odoše u izbjeglištvo. Ma sve ja to razumijem. Imam sina i ne bih mu dala dana da sudjeluje u nekom ratu. Kome?! Tako je svuda. Ali žene se ne pita! (Ima ona fora kao da žene vladaju ne bi bilo ratova ali bi sve zemlje bile posvađane, pa i tako bi možda bile uspješne jer bi sve morale same sebi proizvoditi. Iako, znajući nas, mi bi zbog trgovine baš održavale kakve-takve odnose) Pomisao da danas, čak i tamo, netko drži ženu zatočenu u kući, da može izaći samo s mužem, umotana da u stvari nitko ne vidi tko je, da nema pravo imati ime na svom grobu, da nema nikakva prava, o poslu, odlasku u trgovinu ili liječniku, druženjima s drugim ženama i ljudima da ne pričamo. Pa to izaziva jezu i po ovoj vrućini.
Danas sam pročitala tekst gdje kaže da ima žena koje slično i kod nas proživljavaju ( ‘Pad niz stepenice’!), to je užas koje društvo mora rješavati, no tu ima rješenja. To nije zakonom dozvoljeno ( ne daj bože morati to provjeravati!) i nije način na koji se živi u, ne modernom, već normalnom svijetu! Zato se treba dobro zamisliti o tome gdje se kod nas vodi politika oko ženskih i ljudskih prava. Zašto nije dobro da crkva uopće ima upliva u tako nešto. Jer ako ne plaćaju porez, doprinose, mirovinsko, nemaju plaću od koje jedino žive, nemaju ženu i djecu i ne znaju kakve to sve zavrzlame može prouzročiti, zašto se njih išta pita? Zašto ekstremno desni dio naše političke scene može imati toliki prostor u medijima pa i odlučivanju. Zar je sve novac? Zar mogu odluke o svojim majkama, sestrama, ženama, djevojkama, kćerkama dati da donose ljudi koji im ne žele dati da normalno, da, samo normalno, žive. Dok su djeca u stomaku ( žene koja ih želi roditi) kaže se :”Samo nek’ je zdravo!”, ili se već tu laže? Nekim muškarcima je teško kad vide da su žene uspješnije, pametnije, pa i spretnije u puno životnih i poslovnih polja .
Kad ćemo više zbilja biti jednaki? Po pravima, jer po obavezama jesmo.
Teške teme, no bolje o tome nego kaljuži naših politika, čega je i to dio, ali kad vidim ministre i čujem njihove bajke, sve je jasno. Mladi iseljavaju i neka. Priznali ili ne Lijepa naša je samo lijepa, posebno na slikama. Ali to se ne jede, od toga se ne odgajaju djeca i onda je jasno da idu tamo gdje imaju bolje izglede za pravedan život. Srce će uvijek vući ‘kući’, no srećom i razum se za nešto pita.
Kuhati moramo, hrana je svuda nezaobilazni dio života, pa evo nešto novo. Prvi recept je s bloga Hrana fina by Jozefina, jer je šteta da ne probate.
Salata s mahunama i krumpirima s balsamico ljubičastim lukom
Salata koju možete jesti i kao lagani i zdravi obrok. Naravno, savršeno će dopuniti ribu, meso s roštilja i sl. Možete je praviti i zimi, ali početkom ljeta je savršena zbog svježih namirnica! Rashlađena jako prija čak i sljedeći dan.
Sastojci
500 g krumpira
500 g zelenih mahuna (kad nije sezona ostaju one iz zamrzivača ili konzervirane)
200 g povrtne juhe ili pola kocke za juhu i voda, ili malo temeljca i voda
200 g ljubičastog luka ili ljutike, ako slučajno imate
4 žlice maslinova ulja
sol
1 žlica smeđeg šećera
3 žlice balsamico octa
1 žlica sjemenki senfa
papar
1 manji radič, cca. 100 g
150 koktel-rajčica
1 manja vezica peršinova lista
Priprema
Krumpire operite i kuhajte oko 25 min. (Da se krumpir ne raspada, u vodu se stavi dvije žlice octa. To možete uvijek kad kuhate oguljen krumpir, narezan na kockice za salate ili daljnje pečenje.) Mahune očistite pa također stavite kuhati cca. 12 min u slanoj ključaloj vodi. Ocijedite i šokirajte ih u ledenoj vodi. Krumpire ocijedite, ohladite, ogulite i režite na kockice velike cca. 1 cm. Promiješajte s mahunama. Zakuhajte juhu pa sa 100 ml juhe prelijte povrće i ostavite da upije tekućinu. U međuvremenu, luk stavite u zdjelu, prelijte ključalom vodom i ostavite 2 minute. Izvadite, očistite i grubo nasijecite. Na 2 žlice ulja pržite 2-3 minute pa pospite šećerom da se karamelizira. Pržite kratko. Ostatak juhe, balsamico i senf pomiješajte, prelijte luk i pirjajte dok pola tekućine ne ispari. Začinite soli i paprom pa ohladite. Radič očistite, trgajte rukama na komadiće na veličinu zalogaja. Grubo nasijecite listove peršina. Sve pažljivo pomiješajte i po potrebi još dodajte maslinovog ulja ili soli.
Galleta sa šljivama
Jednostavan, rustikalni, francuski kolač koji možete praviti sa svim vrstama voća. Voće doista može po izboru, a kako tijesto može biti u hladnjaku i dva-tri dana, uvijek ga možete imati spremno za vikend ili neki radni dan kada poželite nešto slatko!
Sastojci
220 g maslaca
400 g brašna
150 g šećera
malo hladne vode
soli na vrh noža
2 žumanjka
1 kg zrelih šljiva
nekoliko jagoda za ukras
100 g šećera
3-4 žlice krušnih mrvica, po želji
Priprema
U zdjelu stavite brašno, sol, hladan maslac, žumanjke i šećer pa brzo pomiješajte u skoro glatko tijesto (malo hladne vode dodajte kada vidite da pravljenje tijesta ”ne ide”, tj. da ono ostaje mrvičasto. Ali pazite da ne bude premekano, tj. ljepljivo. Mora ostati čvrsto i ne mijesite predugo i previše). Neka stoji u hladnjaku minimalno pola sata. Za to vrijeme operite i očistite šljive. Po želji presijecite na pola ili sitnije. Tijesto pažljivo razvaljajte na papiru za pečenje, malo pobrašnite po potrebi. Zagrijte pećnicu na 200°C. Od sredine slažite voće ili samo istresite i poravnajte. Ako ne volite da ima soka od voća, tijesto prvo pospite krušnim mrvicama.
/ Voće možete i prokuhati s malo škrobnog brašna i šećerom. Također, smrznuto voće možete pomiješati s nekoliko žlica brašna koje će poslije sve povezati. To su neki načini povezivanja soka od voća s voćem. /
Pospite šećerom pa krajeve tijesta preklopite preko voća kao na slici. Pecite oko 45 min. Tijesto mora dobro porumenjeti. Gotovu galletu pospite šećerom u prahu po želji pa vruću služite sa sladoledom. Hladna prija i sama!
