Muke po proljeću


Šalim se, nema muke samo iščekivanje i lagana radost što su naznake tu da je jedino sigurno da će doći, makar i sa malim zakašnjenjem. Vidi se to po našem najljepšem stablu u gradu, magnoliji na Korzu, koja se prekrasno rascvjetala i koja mami sugrađane da je slikaju. Ja sam se divila i nisam je slikala, stignem još, a sliku sam posudila sa Interneta.
Kao i magnolija, polako cvjetaju i lukovice, drveće i voće je krenulo beharati, a alergičari su već najavili proljeće odavno. Imam ih kod kuće, pa šmrču, kišu i plaču dok je još hladno. Ljudi su jednostavno alergični na proljeće 😉 Šalim se. Raduju se kao i svi, samo moraju uzimati lijekove. Jako neugodna tegoba, posebno sada kad u društvu ili vani kihnete, svi vas gledaju kao da ste ubili čovjeka. O ostalom da ne pričam. No, većina razumije jer već svi imamo nekoga s alergijom.

Uglavnom, u nadolazećem, tzv. velikom tjednu ćemo moći uživati, bar oni koji si nisu zadali pod obavezno kuću okrenuti naglavačke, svaki kutak očistiti i čudesa prirediti za Uskrs. Ja ću ovaj drugi dio, doduše ne čudesa, ali kao i obično uz ono tradicionalno još nešto novo. Čišćenje, ono generalno ovaj puta neću. Obavila sam nedavno nešto manje, a kako bi trebali uskoro dio krečiti, onda ništa do tada. Osim redovnog održavanja. Jer, čemu?! Ove godine prvi puta nam ni kćerka neće doći, tako da nas je mali broj i ne trebamo nešto ekstra. Uskrs nekako proleti, a ja se udebljam kao da je Božić. Zbilja. Jer volim to proljetno, prvi mladi luk, kuhanu šunku, to šarenilo, dizana peciva i pincu. Ma, bolje da ne mislim! Nema veze, sad ću još malo pripaziti, koliko mogu, pa opet poslije, bar malo.

Ne sviđa mi se ni malo što je taj neki treći val na pomolu, ili je počeo, jer iskreno, do kada?! Ne da smo zatvoreni, da se nikako ne družimo. Sve to dobro funkcionira u tom nekom krugu ljudi s kojima stalno imamo kontakt i znam da će biti malo lakše i ljepše kad zagrije, ali opet je to sve nekako hladno, usiljeno, oprezno, sputano i jednolično.

Da samo svi više primimo te vakcine pa da se vrati život u normalu. Naravno da ima puno pitanja oko vakcina. Sreća nije bilo interneta onih šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih kad smo se svi cijepili protiv svega. Bilo je i nus-pojava sigurno, ali nije bilo načina da svi saznaju da je netko kihnuo dvije minute nakon cijepljenja! Sada sumnjamo u 1000 puta bolju tehnologiju i očito sporiju proizvodnju zbog monopola, ali sad smo svi mikrobiolozi i epidemiolozi. Sve znamo. Netko pametan reče, da je došlo vrijeme kada vjerujemo da će nas čipirati vakcinama, a ne vjerujemo kada žena kaže da je doživjela obiteljsko nasilje ili silovanje. Baš smo došli u neko vrijeme koje bi bilo smiješno da nije strašno zabrinjavajuće.

Žudimo više da znamo da nešto možemo, na primjer putovati, družiti se u velikim skupinama, odlaziti na masovna kulturna ili sportska okupljanja i sl. Ne da bi stalno to upražnjavali, možda i vrlo rijetko, ali spoznaja da možemo nam znači slobodu i mir. Ovaj zatvor bez zatvora, logor u granicama država koji su nam nametnuli uz nekakvu teoretsku mogućnost da putujemo je grozna. Moja kći, primjer. Ima sedam dana slobodno za Uskrs ( odradila je nešto da može spojiti kad bude htjela) i kao može doći. Međutim, bez obzira na test, mora u samoizolaciju pet dana po povratku u Austriju. Znači može doći, prenoćiti i nazad. Neke druge zemlje imaju i duže samoizolacije, tako da ovo i nije puno, ali sasvim dovoljno da u stvari ne možeš nikuda. Izgleda da će i tamo još pooštriti mjere od ponedjeljka, pa će biti još gore. Samo će samoposluge raditi.

Kažem, kako mi se čini, lijepi i komotni zatvori. Radiš, tko ima sreće i ideš kući pa se snađi. Meni osobno je veliki problem jer volim društvo, putovati i da se mene pita, nikad ne bi bila kod kuće. Međutim, život, djeca, obaveze pa i ljubav prema hrani me naučila da mogu bez problema funkcionirati u svoja četiri zida. Da mi nikad nije dosadno. Doista, uvijek nešto radim. Ne počinjem ni serije gledati, na Netflixu, jer 'nemam vremena', u stvari, navukla bi se pa ne bi znala stati. A vrijeme se toliko kreativnije može provesti.

I sada, tjedan prije Uskrsa nešto prigodno. Keksići sa kremom od limuna koja može sama stajati u hladnjaku do sedam dana i možete je koristiti i za druge kolače. Kako će iduća kolumna izaći baš na veliki petak, danas recept s ribom, malo drugačija klasika koja ne oduzima previše vremena.

Šaran pečen u soli


Već se dugo spremam peći ribu ovako a da i slikam i napokon za ovaj Badnjak sam to i učinila. Naravno, možete prirediti ribu ovako uvijek, jednostavno je i efektno.

Vrlo jednostavno.

SASTOJCI:

morska ili riječna riba, ovdje šaran oko 2 kg

3 kg krupne morske soli

3-4 bjelanjka

pola dl vode

3 žlice sjeckanog peršinovog lista

grančica ružmarina

po želi limun na ploškice ili samo sok pola limuna

malo soli

papar po želji

PRIPREMA:

Ribu operite i ne morate čistiti krljušt, ali ja preporučujem. U potrbušinu stavite  pomiješane začine, osim ružmarina i limunovih ploškica, ako ih želite stavljati. Njih stavite poslije začina. Bjelanjak umutite u čvrsti snijeg, dodajte malo soli pa žicom miješajte i dodajte svu sol, tako da dobijete gustu smjesu , ne smije biti rijetka da curi, ali niti presuha, da poslije puca. Na velikom limu napravite posteljicu za ribu, debelu min 1 cm, položite ribu i prekrijte ostatkom soli. Mora biti svuda dobro pokrivena, da sokovi ne izlaze. Pecite oko 45-55 min na 180°c u već zagrijanoj pećnici. Kada je izvadite, treba je iznijeti na stol i pred gostima razbiti sol, jer je fora! Čekićem za meso ili jačim nožem. Sol skinite, ona povuče i kožu ribe, zato se ne mora čistiti, pa pažljivo režite i vadite meso. Jako je sočno i ukusno, čak i oni koji nisu majstori za ribu mogu ovo jako uspješno napraviti jer se riba neće presušiti, a nakon ovoga vremena pečenja je sigurno gotova. Ako je veća riba dodajte po 10-tak min za pečenje na svakih pola kg- 1 kg da ste sigurni. Naravno, morate napraviti i više smjese sa solju. Dobar tek.

Uskršnja jaja s limun kremom


Zadnjih godina obožavam kolače s agrumima, voćne i osvježavajuće uglavnom. Nemam ništa protiv čokolade ili teških kolača, ali ovo mi je draže praviti i jesti. Pa sam našla ovaj odličan recept, već sam radila i Lemon curd kremu, ali bila je nešto drugačija. Ova je super, ja sam stavila 150 ml limunovog soka i u keksima je odlično, ali sama krema je nešto kiselija pa se treba dobro vidjeti s čime je kombinirati. Pravila sam zato i Pavlove. To je varijanta. Naravno, vi smanjite količinu, mislim da 80-100 ml soka može biti točno osvježavajuće, ali ne prekiselo. Većini!



SASTOJCI:

Za prhko tijesto:

150 g maslaca

160 g brašna

100 g mljevenih badema

150 g šećera u prahu

malo soli

1 jaje

2 mala žumanjka

korica limuna

za kremu:

3 limuna ( za max 150 ml soka)

3 jaja

2 žumanjka

150 g šećera

100 g omekšalog maslaca

dodatno: šećer u prahu

PRIPREMA:

Brašno, bademe, šećer, sol, maslac, jaje i žumanjak umijesite brzo u prhko tijesto. Po potrebi dodajte malo hladne vode. Zamotajte u foliju i spremite u hladnjak oko 1h. Za kremu iscijedite sok limuna. Trebate od 60- max 150 ml. Sve ovisi koliko kiselu kremu želite. Umiješajte mikserom jaja, žumanjke, šećer i na vrh noža soli. Tucite na pari ili u mikrovalnoj. Tako je najbrže i najlakše. U početku po minutu na 600°c, izvadite promiješate, dva do tri puta. Ulijte limunovog soka koliko želite i promiješajte pa na 360° opet par puta po minutu. Krema postane gusta i jako vruća. Ne smije kuhati, tj. ni blizu. Vidjet ćete točno kad je gusta krema. U gotovu umiješajte listiće maslaca sobne temperature. Ohladite. Tijesta razvaljajte na brašnu i vadite modlom. Od okrugle sam si sama napravila oblik jajeta, i uzela nastavak za ukrašavanje šlagom za male kružiće. Kekse stavite na papirom obloženi lim. Stavite peći na 180°c do 10 min. Neka ne potamne. Lijepite kremom, a gornje dijelove s rupom prije pospite šećerom u prahu. Držite na hladnom. Tijesto će popustiti brzo jer je krema vlažna, ali okus je odličan!