Crno bijeli svijet
Stiglo je prekrasno proljeće! Toplo je i sunčano, uskoro će i jutarnje tempreature u plus. Ne želim se prisjećati proljeća kad je krenula Corona, ovako isto je bilo do pola travnja, možda malo i duže, a zatim je zahladilo, još malo za kapute. Mislim da je i snijeg pao u Svibnju, pa su pjevali onu Severininu nešto o snijegu u Maju. Možda bude puno bolje, iako smo svi svjesni da kiše treba i to dosta. Ne bi mi ni to smetalo, neka pada, ali kao nekad, pada dva dana, ona prava kiša, neumorno, pere ulice i natapa zemlju! Ne kao što sada biva, neki prolomi oblaka kao da netko kantom zalijeva svaki cent zemlje, ili samo uprlja aute kao prošli tjedan. Par kapi i to je to.
Naša svakodnevnica je poprimila novge brige. Ne znam da li nas mediji truju praveći još veću neizvjesnost oko rata koji bi svi, pa i mediji, trebali zajednički pokušati završiti. Ne vidim nikakav pozitivan pomak ili uspjeh dok čačkaju mečku. Još ako su zaključili da nije više ista kao što je bila, normalna, pa tko tada dira bijesnog medvjeda?!
Ovaj Zelinski naivan nasjeo na provokacije, s jedne i druge strane, narod ispašta i gine, a mogao je ostati neutralan i sve držati na neki način u ruci. Malo se duriti na jednu stranu malo zatezati na drugu. Po meni je glup, a ne za Nobela za mir! Sad, tj. kad sve završi, dobit će kredite ( čitaj robiju) i 'pomoć' zapada, prodat sve što imaju, a imaju puno, a tko zna koliko i kako će sve završiti.
Teorije i to na TV-u i u medijima hoće li Putin krenuti sa biološkim ili nuklearnim naoružanjem, po meni je samo glupo izazivanje vraga. Pa sto puta su dokazali, kao i većina muških i nadobudnih, samo im reći da ne mogu ili ne smiju...Ma da vidiš!
Nadam se da nije baš toliko izgubio kompas da mu je postalo svejedno. Ni njegov narod ne zaslužuje muku i osudu za njegove odluke, oni su uglavnom njegovi taoci. Naravno da se moraju uvesti sankcije. Mora i narod osjetiti jer se od njega ( obično samo tako izgleda, ali uvijek je neki pretedent u pozadini) očekuje da se pobuni protiv onoga tko tlači.
Vidim da nas najviše muči što će 'država' dati novac i to solidan, onima koji ustupe nekretnine izbjeglicama. Neki se bune i što im se nudi posao. Posebno Hrvatima, nećemo se lagati, ne volimo ni sami sebe ( bar tako izgleda kad se prtate mreže), ali ipak su većini draži Ukrajinci nego Indijci i Kinezi. Ne znam jesu li svjesni da je to za nas veliki dobitak.
Većina njih je školovana, radno sposobna, sa djecom. Ekonomija se tako i gradi. Pa zašto mislite da Njemačka treba svake godine dva milijuna radnika? Kad ljudi dođu imaju posao, onda trebaju stan, djeca trebaju školu, vrtić, namještaj, hrana, roba, auto i sve drugo. Tako čim krenu zadovoljavati te potrebe opet nedostaje neko tko će za njega izgraditi taj stan ili sve druge djelatnosti. Tako u krug. Kod nas bi samo trebalo nakon nekog vremena ako je moguće dati uvjet da trebaju ostati deset godina, jer u tom periodu će veliki dio pustiti korijene, teže je otići i opet krenuti iz početka. To što država plaća, to je sigurno novac iz EU fondova, jer nema šanse da bi naši dijelili tako. Pa znamo se!
Neka ljudi što prije počnu živjeti što normalnije, to je najvažnije. Kad se sjetimo svog pakla, mislim da se svi oko toga slažemo. Svatko zna primjer kada je netko u inozemstvu, nepoznat primio nekoga ili pomogao i učinio da se opet osjećamo kao ljudi. Ne smijemo gledati sve kroz kunu, iako nam je teško. Na žalost, ovo je samo primjer kako EU ima novce i kako brzo može djelovati. Također primjer koliko su naši nesposobni to iskoristiti. U ovakvim prilikama, pretpostavljam, novac samo prebace, negdje se nešto potpiše i poslije kontrolira. Može se, ali najčešće kad se mora. Sad moraju.
Uživajte svaki dan punim plućima jer vidite da je postalo sve tako čudno, u danu se sve promijeni. Ne zamarajte se onime što ne možete promijeniti, trošenje energije na to je uzaludno. Naravno, ima stvari koje se mogu promijeniti, ali tu smo također slabi.
Jedino kod hrane, e tu smo maheri, svi volimo fino. Evo zato nešto fino, pa kud puklo, da puklo!
Svinjetina i povrće iz woka
Malo mesa i povrća na zdraviji i drugačiji način. Ako nemate wok tavu, možete pržiti i u običnoj. Paziti i miješati male porcije. Ako su vam stakleni rezanci skupi, može i sa rižom. Nema razloga da ne probate. Soja sos i đumbir su za početak dovoljni da se naviknete na okuse, ako još niste.
SASTOJCI:
500 g svinjskog karea ili drugi mekani dio. Može i piletina
đumbir
Soja sos
1 manji kineski kupus ( može mladi obični kupus)
2 mrkve
gljive po izboru
paprika ili mlade slatke mahune
1 poriluk
1 glavica crvenog luka
2 režnja češnjaka
sezam
ulje za prženje
po mogućnosti mješavina pet začina za kinesku kuhinju
PRIPREMA
Svinjski kare sam nasjekla na trakice. Naribala 1 cm đumbira, režanj češnjaka, prelila soja umakom. Možete i Teriyaki ako volite ili nemate sojin. Ostavila sa strane. Povrće očistite, luk, pola poriluka, pola kineskog kupusa, po dužini, mrkve, gljive su idealne ali nisam imala pa sam dodala papriku koja mi je ostala od nečega, još min 1cm đumbira, na tanke šnitice. Po želji možete dodati izdanke iz staklenki koje možete kupiti ili one male kukuruze i sl. Kad dođe proljeće, bit će slatkih mahuna,mladi luk, ma kombinacija je bezbroj!
Povrće sijecete na tanke prutiće, 5-10 cm dužine. Kupus tanko, gljive na šnitice.
Na malo ulja za wok ili od kikirikija, trebalo bi pržiti porcije. Meso, po malo, uvijek, čak i kad dovršavate sve odjednom. Da ne kuha, već da se prži. Po malo, naglo, da uhvati finu boju po rubovima. Poslije mesa uvijek prvo stavim mrkvu, pa luk, izvadim, onda ovo mekše povrće. Svako pri kraju prelijem s malo soja Sosa, pustim da ispari pa vadim. Minut dva to traje. Povremeno dodam malo ulja. Kad svi jedemo, pržim vrstu po vrstu, pa sve vratim i dovršim. Dovršim tako da dodam malo temeljca ili vode, pet začina za kinesku kuhinju (gotova smjesa), chilli ako želite. Teriyaki ili soja sos ako treba slanije. Posebno kuhate po uputi staklene rezance ili drugu kinesku tjesteninu ili rižu. Na suhoj tavici pržite malo sezama pa pospite po svemu.
Ako volite slatko kiselo, onda stavite neki od tih umaka ili sweet chilli.
Čokoladni kolač s kruškama
Kud lijep, kud ukusan! Dok još ima krušaka, probajte!
SASTOJCI:
4-5 srednje velikih krušaka po želji
150 g brašna
40 g tamnog kakaa
130 g šećera
2 žličice sode bikarbone
1 jaje
180 g grčkog jogurta
50 ml ulja
50 ml mlijeka
Maslac i brašno za kalup
PRIPREMA:
Duguljasti, četvrtasti kalup namažite maslacem, pospite brašnom i stavite u duboko ili hladnjak. Mutite jaje sa šećerom. Posebno pomiješajte prosijane suhe sastojke. U jaja prvo dodajte jogurt, ulje i mlijeko. Zatim žicom umiješajte brašnaste sastojke. Ulijte sve u kalup. Poravnajte. Oprane kruške stavite uzduž po sredini uspravno, tako da im je peteljka gore. Pecite na 180°c u zagrijanoj pećnici oko 25 min. Probajte čačkalicom da li je pečeno. Topal kolač polako premjestite na pladanj i pospite šećerom u prahu po želji. Topal možete služiti sa sladoledom od vanilije ili sa šlagom.