Muči li vas dolazak jeseni?
Ili plaši? Čini mi se da nas plaše njome, ne znam zašto. Možda je bilo bolje da su nas pustili da se što više zarazimo ljeti, jer je očito da je sadašnji tip virusa slabiji, tj. izgleda da smo mi jači. Što je i normalno. Puno smo vani, zdravije se živi ljeti. Naravno da je opasno za rizične skupine, međutim, bit će još opasnije zimi. To se na žalost ne može izbjeći. Njih treba čuvati i paziti.
Neki dan pričam s prijateljicama i na stranu Corona i novi režimi, ali u mnogim segmentima dolazi do kršenja ljudskih prava. Ne da bi svi tužili, iako sam vidjela sinoć na TV da je jedan mladić u fazi sakupljanja i formiranja tužbe. Odmah na sud ljudskih prava u Strasburgu.
Kod nas je kao vjerojatno i drugdje, ali jako ružno i ponižavajuće prozivanje osoba ispred dispanzera na Plavom Polju, kažu i pred bolnicom. Prijateljica je išla vaditi krv za neku kontrolu, ali priča kako je ružno i ponižavajuće kada je sestra izašla i rekla da uđu dvije gospođe kod ginekologa tog i tog. One su naravno pognule glavu dok su prolazile kroz špalir ljudi (muškaraca) koji su se smijuljili i gledali. Ne bi se tako ponašali da su njihove žene/djevojke/ mame/kćeri bile te koje su prozivali. Ne bi im bilo smiješno da se drugi tako ponašaju prema njima. Očito nismo na tom stupnju razvoja i kulture da je odlazak kod bilo kojeg liječnika stvar odgovornosti prema vlastitom tijelu i na žalost nekada i potrebe zbog disbalansa koji se dogodi. U ovom slučaju, često su baš ti isti muškarci neposredni uzrok odlaska na pregled. Ne mogu zamisliti kako je tek pred infektologijom ili transfuzijom! Viču li tamo da uđe netko na testiranje za HIV ili na pregled za Heptitis C?! Zar nemaju prezimena i da po njima mogu prozivati?
Kao zaštita podataka! Pa radije bi netko da ljudi čuju da se preziva Perić ( primjer) nego da ga vide da ide na kolonoskopiju! Što je isto normalno. Samo ljudi pamte lica i posebno tako, njima zanimljive stvari, a malo tko pamti prezimena kada su prozvana u masi kao na primjer baš ujutro u laboratorijima. Pa tko tamo išta misli!?
Zbog Corone će se i druge neke privatne i osobne stvari morati ili trebati obznaniti. U određenim krugovima/mjestima. Bolje je da se zbog zaštite osoba i njihovog života riskira s osobnim podacima, nego da se dođe do opasnosti po nečiji život. Jer tegobe koje neke osobe imaju, u normalno vrijeme ne smetaju u životu i radu, ali sada u ovim uvjetima dobro je znati što koga muči i od čega eventualno boluje. Na pr. moja mama ima smanjen kapacitet pluća. Uvijek je to znala, neki pregled je pokazao, ali joj to nije smetalo nikada, pa ne smeta ni sada. U mirovini je i dobro je. Međutim, kod ovakvih bolesti, da radi, bilo bi dobro da se to zna, jer to je ipak dodatni rizik. Ona se čuva, sad je to lakše. Osobe koje rade ne mogu baš tako paziti pa je u redu da kolege to znaju da je ne ugroze bez potrebe.
Tako je sa djecom s alergijama, astmom, da ne pričamo o autoimunim bolestima. Od malena djecu treba učiti da su bolesti nešto s čim se živi, što ne mijenja to da su djeca djeca i prijatelji, ali dati im zadatak da paze na svoje osjetljivije prijatelje. Čujem da je došlo do toga da djecu ismijavaju zbog bolesti i to je nedopustivo! Društvo je došlo do nekog čudnog stadija i izokrenutih vrijednosti, gubitka ljudskosti i moralnosti. Kulturu da ne spominjemo. Kada se to desilo, ne znam, ali loše je.
Još kada pročitam kako se roditelji bune da im djeca idu u školu, to je vrhunac. Ne smeta što se igraju i druže sada. Što i tako previše borave u sobama i zatvoreni ( dobrovoljno), sada kao, oni bi da ostanu kući. Kada su morali proljetos, to je bio problem. Sada ne bi bio (prvih par dana!).
Zaboravljaju kako je to bilo, koliko su morali raditi s njima i nemoć koja je bila dio tog procesa. Zaboravili su da tada ni oni nisu radili (većinom), da je bilo sve pod kontrolom. Također su zaboravili glavno, to je socijalizacija djece, njihovo upoznavanje svijeta i učenje u uvjetima koji su za to, sad već stoljećima, usavršeni. Zaboravili su da djeca sve upijaju. Što mogu upijati u kući, sami ili samo sa svojom obitelji? Kako da probude znatiželju, instinkte, želju za učenjem, želju za samostalnošću, prijateljstva, bunt, natjecateljski duh, zaljubljivanje, ljubav, bol, potištenost i sl.
Puno toga se može, ali i ne može naučiti u svoja četiri zida, a malo tko ima uvjete da to kvalitetno odradi. Zato je važno da djeca idu u školu. Koliko znam, većina škola radi jedno smjenski, a odjeljenja su sve manja. Prošla su vremena kad nas je bilo preko 30 u učionici. Razmaci i odstojanje se mogu nekako naučiti, a to je i na školama i roditeljima. Pa ako treba da se odjeljenja razdvoje na dva i radi dvosmjenski, ne bi nikome pala kruna s glave zbog toga. Možda bi trebalo više nastavnog kadra, a toga bar imamo. Neki nemaju pune satnice, našla bi se rješenja.
Najveći neprijatelj društva je neznanje, mora se ustrajati u tome da djeca moraju dobiti obrazovanje ma kakvi uvjeti bili. Ne dozvolite da vas ubjede da birate. Morat ćete ih jednog dana pustiti da lete, a da bi to mogli moraju se što bolje obrazovati, naučiti letjeti visoko, visoko!
Danas ćemo se podsjetiti moga omiljenog ljetnog jela, pravila sam ga neki dan. Uz to naravno i nešto slatko.
Talijanska rapsodija
Jako jednostavno.
Naziv su dali moji prijatelji kada su ovo probali. Doista je baš tako!
SASTOJCI:
1 kg mini rajčica
3-4 glavice češnjaka
vezica mladog luka ili jedna veća ljubičastog luka
250-300 g gorgonzole ( ako mislite da je jaka, nije, slatkoća rajčica to idealno pokrije. Kupite Vindijinu ona je nešto blažeg okusa od drugih)
1 baguet ( francuzer)
100 ml maslinovog ulja ( domaćeg, ako imate i na njemu ne štedite!)
malo soli
grančicu timjana
malo sitno sjeckanog lista peršina
PRIPREMA:
U vatrostalnu, veću posudu ( možete uzeti i dvije, posudu i poklopac koristiti kao posudu) stavite rajčice s peteljkama. raspredite češnjak, naravno, prije ga malo očistite, skinite vanjsku osušenu koru, pa zasijecite gore tako da vidite režnjeve. Također mladi luk nasijecite na duge komade cca 10 cm, ili krupno glavicu, pa rasporedite između rajčica. Gorgonzolu narežite na veće kocke ili nakidajte rukama, pa rasporedite između povrća. posolite lagano češnjak i rajčice i prelijte sa 0,7 dl ulja. Stavite peći na 180°c oko 15 min. Baguet nasijecite na šnite. Polijte s preostalim maslinovim uljem ( možete i s malo više, ne bojte se kolesterola!), pa svaku šnitu ugurajte negdje između rajčica i sira. Pecite dok kruh ne počne rumeniti, oko 10 min. Izvadite i pospite timjanom i ( ili) peršinovim listom. Ako vam je timjan prejak, onda se držite samo peršina! Uživajte!
Čokoladni kolač s kruškama
Kud lijep, kud ukusan!
SASTOJCI:
4-5 srednje velikih krušaka po želji
150 g brašna
40 g tamnog kakaa
130 g šećera
2 žličice sode bikarbone
1 jaje
180 g grčkog jogurta
50 ml ulja
50 ml mlijeka
Maslac i brašno za kalup
PRIPREMA:
Duguljasti, četvrtasti kalup namažite maslacem, pospite brašnom i stavite u duboko ili hladnjak. Mutite jaje sa šećerom. Posebno pomiješajte prosijane suhe sastojke. U jaja prvo dodajte jogurt, ulje i mlijeko. Zatim žicom umiješajte brašnaste sastojke. Ulijte sve u kalup. Poravnajte. Oprane kruške stavite uzduž po sredini uspravno, tako da im je peteljka gore. Pecite na 180°c u zagrijanoj pećnici oko 25 min. Probajte čačkalicom da li je pečeno. Topli kolač polako premjestite na pladanj i pospite šećerom u prahu po želji. Možete ga služiti sa sladoledom od vanilije ili sa šlagom.
